Neke škole u BiH se imenom nacističkih saradnika zovu

Povezani članci

• Freizer: Federaciji BiH potrebne ozbiljne reforme
• Promocija nove knjige ‘Kazalište krize’ prof. Snježane Banović
• Završen samit u Karađorđevu
• Za našu drugaricu i sa-Borku Pavićević / Komemoracija, Zagreb, 10. srpnja 2019
• Pruga od Nikšića do Čapljine bit će završena 2016. godine i stajat će 900 milijuna eura
• Protesti u Sarajevu, Briselu, Podgorici i brojnim drugim gradovima: Ne damo BiH, u njoj ima mjesta za sve

foto: BPK

Osnovna škola „Husein efendija Đozo“ u Goraždu, na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), jedna je u nizu bosanskohercegovačkih obrazovnih ustanova čiji naziv nije promijenjen ni 25 godina nakon rata u BiH.

Prije rata u BiH od 1992. do 1995. godine, osnovna škola u Goraždu nosila je naziv po Nikoli Tesli, jednom od najvećih svjetskih izumitelja i naučnika.

Tokom rata, preimenovana je u Drugu osnovnu školu. Odlukama Općinskog vijeća iz 1995. i 1996. godine dobila je ime po kontroverznom imamu Huseinu ef. Đozi.

Đozo je bio imam 28. regimente SS Wafen divizije, poznate pod imenom Handžar divizija, koja je bila jedna od vojnih jedinica Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Nakon Drugog svjetskog rata osuđen je na pet godina zatvora i na gubitak građanskih prava.

Na preimenovanje naziva škola upozorava i Misija OSCE-a u BiH. U posljednjem izvještaju, na kraju decembra 2021.godine, ova organizacija je navela da škole u BiH i dalje nose nazive po simpatizerima nacizma i osobama povezanima političkim ili vojnim sponama s fašističkim režimom u toku Drugog svjetskog rata.

Nema inicijativa za promjenu naziva škole

Direktorica Osnovne škole „Husein Ef. Đozo“ Halida Kurtović kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da, prema njenim informacijama, u Goraždu nema konkretnih inicijativa za promjenu naziva škole.

„Nije mi poznato, niti ima pisanih tragova o tome. Nemam nikakvih informacija. Direktori škola nisu oni koji daju ili mijenjaju imena. Ja sam direktorica, ali nemam nikave ingerencije“, kazala je Kurtović.

O školi nazvanoj po Huseini ef. Đozi nisu željeli razgovarati ni u nadležnom Ministarstvu za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport Bosansko-podrinjskog kantona (jednom od deset kantona u Federaciji BiH).

Resorna kantonalna ministrica Biljana Beganović tek je kratko u telefonskom razgovoru za RSE kazala da se radi o osjetljivoj temi u tom gradu, u kojem se još osjete posljedice ratnog stradanja iz devedestih godina prošlog stoljeća.

Kome je smetao Nikola Tesla

Dugogodišnji novinar iz Goražda Slavko Klisura pojašnjava za RSE da u Goraždu vlada zavjet šutnje kada je riječ nazivu Osnovne škole „Husein ef. Đozo“.

„Samo u kuloarima se prepričava i ispotiha da to nije odgovarajuće ime. Ta škola nosila je lijepo ime Nikole Tesle i ne znam kome je on smetao. Da pitate stotine djece te škole, ne bi znali ko je Đozo“, kaže Klisura.

Klisura ističe da u školskim nazivima ne bi trebalo biti ime nijednog učesnika bilo kojeg rata.

„No, mi smo sudbinski u ovoj nesretnoj Bosni osuđeni da se poslije svih ratova mijenjaju imena škola, ulica, trgova i svega ostalog, a zaboravljamo ko su bile osobe po kojima su bile nazvane. To su naši apsurdi i ludilo“, naglašava.

Smatra da međunarodne organizacije, umjesto upozorenja o devijacijama u obrazovnom sistemu BiH, trebaju poduzeti konkretne korake.

„U svemu ispaštaju djeca koja su jadna izbezumljena. Troše se ogromne pare na raznorazne programe ‘Mir, mir, nije niko kriv’, gdje okupljaju djecu, drže se za ruke tri dana, a poslije se vrate kućama i ništa od toga nema“, kaže on.

Mustafa Busuladžić i dalje u nazivu sarajevske škole

Petsto učenika u glavnom gradu BiH pohađa Osnovnu školu „Mustafa Busuladžić“, nazvanu po intelektualcu koji je podržavao nacističke stavove i progon sarajevskih Jevreja.

Vlasti u Kantonu Sarajevo (KS), jedan od deset kantona u entitetu Federacija BiH, su 2016. godine izglasale promjenu naziva škole Osnovne škole „Dobroševići“ u školu Mustafa Busuladžić”.

Iako je Skupština KS 2018. godine poništila ovu odluku, naziv škole i dalje je „Mustafa Busuladžić“.

U toj školi nisu bili dostupni za razgovor o razlozima nepoštivanja skupštinske odluke. Na upit RSE zašto nije izmijenjen naziv škole nisu odgovorili ni iz Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS.

Škole sa spornim nazivima bez komentara

Škole u BiH su u ratnim i postarnim godinama imenovane i po bitkama iz proteklog rata, devedesetih godina prošlog stoljeća.

Tako je Osnovna škola u Višićima kod Čapljine, na jugu BiH, dobila naziv „Lipanjske zore”. Operacija „Lipanjske zore“ bila je vojna operacija, 1992. godine u dolini rijeke Neretve, koju su proveli pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) protiv srpskih snaga.

Ni u ovoj školi nisu bili dostupni za razgovor, dok u resornom Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona tvrde da, prema Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju, nemaju direktnu ingerenciju za izmjenu imena škola.

„Budući da su osnivači škola lokalne zajednice, odnosno općine i gradovi, prijedloge za izmjenu postojećih imena škola trebaju inicirati lokalne sredine u čijoj su direktnoj ingerenciji“, saopćilo je kantonalno Ministarstvo za RSE.

Iz Ministarstva obrazovanja i znanosti bh. entieta Federacija BiH, pak, tvrde da godinama ulažu napore s ciljem ukidanja svih oblika diskriminacije i segregacije u obrazovanju.

„Međutim, implementacija zavisi isključivo od spremnosti nadležnih obrazovanih vlasti u kantonima da određene preporuku prihvate, te ih provedu“, ističu za RSE iz ovog ministarstva.

Ispaštaju djeca

Iz Misije OSCE-a u BiH ističu da je praksa sa školskim nazivima, poput one u Goraždu, prisutna širom BiH.

U izvještaju ove organizacije koji je obuhvatio dvije hiljade škola u BiH ističe se da školski nazivi i dalje služe kao sredstvo za obilježavanje teritorije, ali i pokazivanje nadmoći i vlasti.

Ivanka Matović, šefica Sekcije za obrazovanje Misije OSCE-a u BiH, kaže za RSE da je usprkos pozitivnim pomacima, koji su postignuti u određenim dijelovima BiH od 2004. do 2012. godine, posljednjih godina došlo i do očiglednog nazadovanja.

„U mnogim slučajevima, školski nazivi, simboli i manifestacije doprinose stvaranju školskog okruženja kojim se promovira etnička isključivost, umjesto osjećaja pripadnosti datoj školi i široj zajednici. Na taj način stvara se prostor da se učenici koji ne pripadaju većini osjećaju otuđeno ili uvrijeđeno“, ističe Matović.

Lamija Tanović, univerzitetska profesorica iz Sarajeva i nekadašnja učesnica grupe za reformu obrazovnog sistema u BiH, ističe da su nazivi škola izuzetno važni za trenutne, ali i buduće generacije.

„Vrlo je važno kako se škole zovu i da to bude po ličnostima kojima se mogu ponositi nove generacije. Djeca trebaju da se ugledaju na velikane, te da ih odgajamo da budu jednako dobri i genijalni. No, dešava se suprotno, jer vladajući žele da kažu: ‘Ovo je naša teritorija i mi tu odgajamo našu djecu’. To što se dešava je strašno i opasno, jer sutra će te nove generacije sjediti u parlamentima, skupštinama i odlučivati“, ističe Tanović za RSE.

Ona smatra da međunarodne organizacije, poput OSCE-a, trebaju poduzeti konkretne korake, umjesto upućivanja apela domaćim vlastima.

Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo obrazovanja. Ova oblast u nadležnosti je entiteta Republika Srpska.

U Federaciji BiH, resorno ministarstvo tog entiteta ima koordinirajuću ulogu, a ovlast za obrazovnu politiku prepuštena je kantonima. Svaki od ukupno deset kantona ima ministarstvo za obvrazovanje, te vlastite zakone. Vlastite propise u ovoj oblasti ima i Brčko distrikt, kao zasebna administrativna jedinica u BiH.

Entitetski i kantonalni ministri obrazovanja potpisali su prije 20 godina Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika. Također, većina instanci vlasti usvojila je podzakonske akte, odnosno kriterije za školske nazive, simbole i manifestacije.

Izmjenjeni nazivi 40 škola

Resorna ministarstva preuzela su prije 15-ak godina i obavezu da uklone simbole i predmete, te da promijene nazive škola koje bilo koji od konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina mogu smatrati uvredljivim.

Prema izvještaju OSCE-a, do 2008. godine izmjenjeno je više od 40 spornih školskih naziva u BiH.

Među školama kojima su promijenjeni nazivi su Osnovna škola u Bosanskom Petrovcu, na zapadu BiH. Umjesto naziva „14. septembar“ škola u tom gradu preimenovana je u Osnovnu školu „Ahmet Hromadžić“.

Datum 14. septembar obilježava se kao dan kad je Armija RBiH preuzela Bosanski Petrovac od Vojske Republike Srpske 1995. godine, dok je Ahmet Hromadžić bio pisac iz BiH.

U Novom Travniku, u srednjoj BiH, vlasti su promijenile naziv škole Srednje škole „308. Slavna brdska brigada”, koja je ratnih devedestih bila vojna jedinica Armije RBiH. Naziv ove škole izmijenjen je u Mješovita srednja škola „Novi Travnik“.

U tom gradu promijenjen je i naziv Osnovne škole „Jozo Gadžić Čupo“, koji je bio član HVO-a. Škola je dobila naziv Fra Marijan Šunjić“, po prosvjetitelju i piscu iz BiH.

Kakva je situacija u Republici Srpskoj

U Srebrenici, na području entiteta Republika Srpska, 2012. godine promijenjen je naziv Osnovne škole „Petar Petrović Njegoš“. Ta obrazovna ustanova postala je tada Prva osnovna škola „Srebrenica“.

Razlog izmjene naziva škole bio je otpor povratnika bošnjačke nacionalnosti da škola bude nazvana po Njegošu, crnogorskom vladaru i piscu iz 19. stoljeća.

Na području tog bh. entiteta, također, je promijenjen naziv škole u mjestu Osmaci. Umjesto Osnovne škole „Đorđije Kovačević Đoja“, koji je bio komandant vojske Republike Srpske, škola je nazvana po pjesniku Aleksi Šantiću.

Iz naziva škole u mjestu Ugljevik, na istoku BiH, izbrisano je ime Milana Jovića, također, nekadašanjeg komandanta Vojske Republike Srpske. Škola je imenovana po pjesniku Filipu Višnjiću.

Škole po Svetom Savi

U Republici Srpskoj, prema izvještaju Misije OSCE-a, postoje 22 škole koje su imenovane po svetom Savi, zaštitniku obrazovanja, književniku i prvom arhiepiskopu nezavisne Srpske pravoslavne crkve.

Među njima je Osnovna škola u Zvorniku, na istoku BiH. Područno odjeljenje te škole u u naselju Liplje pohađaju učenici bošnjačkih povratnika.

U mjesnoj zajednici Liplje, koje je udaljeno oko sedam kilometara od Zvornika, živi oko 700 građana bošnjačke nacionalnosti.

Područno odjeljenje Osnovne škole „Sveti Sava“ pohađa i dijete Hajrudina Okanovića.

Okanović za RSE kaže da je ta škola u Zvorniku prije rata bila nazvana po Mitru Trifunovići Uči, narodnom heroju iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

„Nikome to nije smetalo, a poslije rata su odmah školu preimenovali u ‘Sveti Sava’. Nemam ništa protiv vjerskih insitucija i ko šta slavi, ali trebaju se svi upitati zašto se osnovna škola, u koju idu djeca svih nacija, zove ‘Sveti Sava’. Nadam se da ima neko pametan i savjestan u svemu tome da se pronađe neko drugo rješenje“, ističe Okanović.

Roditelji iz Liplja, bošnjačke nacionalnosti, proteklih godina su protestvovali i bojkotirali nastavu, jer je umjesto bosanskog jezika i književnosti, u matičnim knjigama ovih učenika upisano predmet “jezik bošnjačkog naroda”.

U Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske naveli su za RSE da se simboli u školama u tom entitetu koriste u skladu sa Pravilnikom o kriterijumima za školske nazive, simbole i organizaciju školskih manifestacija.

„Sveti Sava je poznati srpski prosvjetitelj i njegov značaj u školama u Republici Srpskoj se ističe kroz njegov doprinos podučavanju i učenju“, saopćili su iz Ministarstva.

Prema izvještaju OSCE-a u BiH, osim spornih naziva u bosanskohercegovačkim školama i dalje se mogu pronaći i simboli koji se odnose na religiju, politiku i protekli rat.

Tako se u učionicama u školama širom BiH mogu vidjeti katolički križevi, pravoslavne ikone, te fotografije i makete džamija.

Prema usvojenim kriterijima o nazivima i simbolima u školama, vjerski simboli mogu koristiti samo u kabinetima vjeronauke.

Iz OSCE-a upozoravaju da djeca u školama u BiH sudjeluju i u vjerskim manifestacijama i programima kojima se obilježavaju datumi vojnih pobjeda.

Više od 25 godina nakon rata, pojedine škole u BiH, uglavnom u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu, organizirane su po principu „dvije škole pod jednim krovom“.

U takvim školama djeca su fizički odvojena po nacionalnoj pripadnosti, često sa različitim školskim ulazima i sa različitim nastavnicima.

RSE