ENG
Ademović: Secesija je u toku, napadnuti smo, a stranci guraju anticivilizacijski Izborni zakon
Autor/ica 👤S.M.
Izdvajamo
- Da ogolimo stvari do kraja. 'Legitimno predstavljanje' po receptu HDZ-a znači da članove Predsjedništva, koje je po definiciji šef države, koje predstavlja cijelu BiH i sve njene građane, biraju samo neki građani po etničkom kriteriju. Pri tome, da bi takav izborni sistem proveli u djelo, mnogobrojni građani će imati ograničeno pasivno, a posebno aktivno pravo glasa. Prema tome, HDZ, a što brutalno i sa uspjehom zagovaraju hrvatski lobiji u EU, želi da se član Predsjedništva izabere sa ograničenim demokratskim, tzv. etničkim legitimitetom, a da taj isti član Predsjedništva zastupa cijelu državu, sve građane i da se bavi svim civilnim pitanjima, kao da su ga izabrali svi građani
Povezani članci
Foto: E. H./Klix.ba
Umjesto da se dešava pravnodržavnički odgovor putem Tužilaštva BiH, SIPA-e, OSA-e i Suda BiH, te međunarodne zajednice, one civilne i vojne, koja pruža zaštitu dejtonskom konceptu BIH, zvaničnici međunarodne zajednice, posebno oni iz EU, vrše pritisak da se u naše izborno zakonodavstvo uvede srednjovjekovni princip legitimnog predstavljanja po hadezeovoj želji. Nevjerovatno!
Ugledni advokat i ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović za portal Klix.ba rekao je da je država napadnuta, dok međunarodna zajednica nastoji uvesti srednjovjekovni princip legitimnog predstavljanja.
“Zvanični organi RS-e, putem javnih dužnosnika SNSD-a koji su izabrani u institucije tog entiteta, aktivno provode, davno i sistemski smišljen plan tihe secesije, odvajanje entiteta iz suverene vlasti države BiH. Nema slijedeće sedmice, nema za 10 dana, nema više šest mjeseci ili drugih rokova da vidimo šta će biti i da li će se preći neka ‘crvena crta’. Ne!, secesija je u toku, država je napadnuta. To što ne vidimo paravojne trupe na raznim punktovima međulinijskog razgraničenja sa RS-om, ne znači da država nije napadnuta”, rekao je Ademović.
Dodao je da pokušamo zamisliti kako je Savezna zemlja Bajern usvojila zakone i akte u svom parlamentu kojima se negiraju zakoni Savezne Republike Njemačke, da uvode zemaljske zakone i usvajaju obavezujuće zaključke o osnivanju vlastite vojske, poreskog sistema ili tajne službe.
Srednjovjekovni principi
“Desilo bi se u tren oka upravo ono što se desilo katalonskim zvaničnicima od strane centralne madridske vlasti: pohapšeni svi, sankcionisani, a autonomija oduzeta jer se zloupotrebljava protiv centralne države. Umjesto da se dešava pravnodržavnički odgovor putem Tužilaštva BiH, SIPA-e, OSA-e i Suda BiH, te međunarodne zajednice, one civilne i vojne, koja pruža zaštitu dejtonskom konceptu BIH, zvaničnici međunarodne zajednice, posebno oni iz EU, vrše pritisak da se u naše izborno zakonodavstvo uvede srednjovjekovni princip legitimnog predstavljanja po hadezeovoj želji. Nevjerovatno! “, naglasio je Ademović.
Umjesto da međunarodna zajednica, ističe Ademović, vrši pritisak da se provede reforma Ustava BiH u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava, ona u doba aktivnog napada na državu zagovara daljnu, primitivnu, anti-evropsku, anti-civilizacijsku etnonacionalizaciju države, što je apsurd.
Lobiranje Hrvatske
“Da ogolimo stvari do kraja. ‘Legitimno predstavljanje’ po receptu HDZ-a znači da članove Predsjedništva, koje je po definiciji šef države, koje predstavlja cijelu BiH i sve njene građane, biraju samo neki građani po etničkom kriteriju. Pri tome, da bi takav izborni sistem proveli u djelo, mnogobrojni građani će imati ograničeno pasivno, a posebno aktivno pravo glasa. Prema tome, HDZ, a što brutalno i sa uspjehom zagovaraju hrvatski lobiji u EU, želi da se član Predsjedništva izabere sa ograničenim demokratskim, tzv. etničkim legitimitetom, a da taj isti član Predsjedništva zastupa cijelu državu, sve građane i da se bavi svim civilnim pitanjima, kao da su ga izabrali svi građani”, rekao je Ademović.
Dodaje da to u Evropi odavno ne može proći, jer ako imate ograničen demokratski legitimitet, onda se možete baviti samo pitanjima na koje se odnosi takav legitimitet.
“Na primjer, ako vas izaberu samo pripadnici jednog kolektiviteta, onda se možete baviti samo pitanjima koja se tiču zaštite upravo tog kolektiviteta. Na žalost, Predsjedništvo se ne bavi zaštitom vitalnog nacionalnog interesa, između ostalog, Hrvata, već državničkim pitanjima najvišeg ranga”, istakao je Ademović.
Dejton ne nudi legitimno predstavljanje
Ademović se pita zašto EU ili neki drugi predstavnici međunarodne zajednice koji trenutno pregovaraju u BiH ne vide da HDZ želi sve uvjeriti da se birači ne trebaju tretirati kao građani BiH, već kao birači Bošnjaci, birači Hrvati ili birači Srbi.
“Zašto ne vide kako dejtonski Ustav nikada nije davao pravo na legitimno predstavljanje, već samo pravo učešća kolektiviteta u nekom organu. Zašto ne vide da se u BiH provodi princip ‘krvi i tla’, koji je prouzrokovao mnogobrojne krvave segmente historije ne samo ove regije, veći cijele Evrope? Naravno, da bi stvar bila dokrajčena, samo nam je još potrebna definicija ‘Bošnjaka’, ‘Hrvata’ ili ‘Srbina’, pa da situacija bude vrlo slična onoj sa Jevrejima tridesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj ili Afroamerikancima u 19 vijeku u SAD-u, naglasio je Ademović.
Ko će upravljati Oružanim snagama BiH?
On smatra da borbu za građanski legitimitet našeg sefa države – Predsjedništva BiH – treba shvatiti kao borbu da ima neko ko će biti u stanju narediti državnim oružanim snagama da zaustavi upravo secesiju koja se odvija, napad na ustavnopravni poredak i integritet države.
“Jer, ako se obistini etničko, legitimno predstavljanje u Predsjedništvu, vrlo brzo će se desiti ono što je govorio predsjednik HDZ-a Dragan Čović na nekom, polutajnom skupu u Švicarskoj, a to je da je izborni sistem oružje za ostvarenje trećeg entiteta, sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću. Upravo tada će se sahraniti BIH, kao teritorijalna federacija, čiji opstanak i sada visi o koncu, i uvesti etnička federacija, koja će biti u stanju, kao Milorad Dodik danas, u pogodnom međunarodnom momentu, proglasiti secesiju i odvojiti se od BIH. To je krajnji epilog koji se prethodno dogovorio na sastanku u Karađorđevu između Tuđmana i Miloševića 1991. godine: etnički očistiti, pa pripojiti!”, ističe Ademović.
Pregovori o Izbornom zakonu u trenutku napada na državu
Ademović se pita kako je moguće da se neko usuđuje u vrijeme napada na državu uopšte raspravljati o reformi Izbornog zakona.
“Zar naši dužnosnici ne bi trebali razmišljati kako odbraniti državu i dati odgovore na mnoga neodgovorena pitanja? Šta ako diplomatske i međunarodne aktivnosti ne urode plodom? Šta ako RS bude ignorisao naloge Visokog predstavnika? Da li je moguće angažovati oružane snage BIH? Da li je ovo vrijeme da se proglasi vanredno stanje? Zašto Tužilaštvo BiH i SIPA ne daju bilo kakvo saopštenje? Šta ako paravojne snage osvanu na punktovima? Šta ako RS zabrani dužnosnicima SIPA-e da rade svoj posao u RS?”, naglašava Ademović.
On ističe da su 1992. godine svi govorili da neće biti rata, uvjeravali građane da mogu mirno spavati, da ih čuva vojska te obećavali međunarodnu intervenciju.
Šizofreno stanje
“Šta se na kraju desilo? Embargo na oružje, genocid, etničko čišćenje, masovna ubistva i mučenja, urbicid, sveopšta devastacija. Sada nam, štaviše, ništa ni obećavaju. Svi šute, ali žele da raspravljaju o ‘legitimnom predstavljanju’. Zar ovo nije šizofreno stanje”, kaže Ademović.
“Sjetimo se jedne od zadnjih scena iz filma ‘La vita è bella’ (1997). Roberto Benigni, koji glumi talijskog Jevreja – zatvorenika u njemačkom koncentraciom logoru za vrijeme II svjestkog rata, napokon biva pozvan na razgovor od strane njemačkog oficira. Gajeći zadnju nadu da će mu ovaj ponuditi neko rješenje za pitanje života i smrti, njemački oficir zatraži od njega da mu otkrije neku marginalnu tajnu. Tako i predstavnici međunarodne zajednice: dok je država napadnuta i radi se o pitanju života i smrti, oni, umjesto da o pitanjima koje život znače, zovu da raspravljaju o ‘legitimnom predstavljanju”, dodaje Ademović.
Na kraju zaključuje da se najbolje uči iz historije te da u ovakvoj situaciji ona ne šalje dobre poruke.
“I logika kaže da ko jednom pogriješi, taj je možda i pogriješio, ali ako pogriješi i drugi put, tada znajte da ni prvi put nije bila greška. 1992. godine smo napravili grešku i čekali intervenciju!”, naglasio je Ademović.
Autor/ica 👤S.M.
