Istjerivanje iz raja

Izdvajamo

• Međunarodni dogovor o konceptu OECD-a s 2 stupa bio je veliki korak u pravcu veće poreske pravičnosti na globalnom nivou. Međutim, bila bi fatalna zabluda vjerovati da je time pokrivena potreba za reformama. Sljedeća otkrića o izbjegavanju poreza i sljedeće nacionalne budžetske krize sigurno dolaze. Najkasnije do tada će postojati ogroman pritisak javnosti da se zavrne šrafovi na novim propisima kako bi se osigurao odgovarajući porezni doprinos korporacija.

Povezani članci

• Obraćanje štrajkačima u Detroitu
• Egipatski militanti prisegnuli na vjernost IS-u
• New York Times upozorava: U Austriji izbore dobiva krajnja desnica, ovo je kraj moderne Europe
• Otkrivaju se razlozi odlaska: Papa je otišao zbog bankovne afere?
• Istočnoevropska strategija: Merkel oduzima nadu Ukrajincima i Gruzijcima
• Samit o Ukrajini u Parizu: Učesnici dogovorili primirje u Istočnoj Ukrajini

Foto: DPA – Od sada se plaća!

Konačno dolazi globalni minimalni porez. Trikovi velikih koncerna u poreskim oazama trebaju se okončati. I EU mora sad nešto uraditi.

Piše: Dominik Bernhofer 18.11.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Poreski trikovi koncerna prouzrokuju globalne gubitke poreza od 312 milijardi američkih dolara godišnje. To pokazuje novi izvještaj State of Tax Justice 2021 od strane Tax Justice Networka. Kroz u julu 2021. međunarodno dogovoreno uvođenje globalnog minimalnog poreza na dobit koncerna trebali bi se ovi gubici smanjiti. Ali: Da ovaj istorijski korak ka više poreske pravde ne bi ostao posljednji moraju, za provođenje međunarodnog dogovora planirane smjernice EU za minimalni porez dati državama članicama mogućnost da idu više od dogovora iz jula.

Sa trenutno planiranim prijedlogom EU komisije za smjernice minimalnog oporezivanja politički maraton ide u sljedeću fazu. Još 2013. ministri finansija G20 su dali OECD ovlaštenje da izradi nove prijedloge za mjere protiv poreskih trikova koncerna. Prvi rezultat u 2015. bio je program s 15 točaka protiv izbjegavanja poreza na dobit kroz smanjenje dobiti i premještanje dobiti (Base Erosion and Profit Shifting, BEPS). U 2019. godini slijedio je konačno dogovor o konceptu 2 stupa za oporezivanje digitalnog gospodarstva koji je u oktobru 2021. dobio saglasnost 140 država OECD/G20 – Inclusive Framework.

Planirane smjernice EU za minimalni porez moraju dati državama članicama mogućnost da idu više od međunarodnog dogovora.

Prvi stup koncepta OECD-a predviđa da se određeni dio dobiti koncerna kao osnova za oporezivanje prebaci u one države u kojima žive kupci tih preduzeća. To posebno pogađa američke internet koncerne kao Google, Facebook i Amazon koje kroz svoje digitalne poslovne modele u većini država gdje imaju tržište izbjegavaju fizičku prisutnost a time i poresku obavezu.

Stup 2 koncepta OECD-a predviđa globalni efektivni minimalni porez koji osigurava da koncerni – svejedno gdje su aktivni – moraju platiti određeni minimum poreza na dobit. Do kratko pred kraj pregovora sve je izgledalo na irsku stopu oporezivanja od 12,5 posto. Kroz inicijativu nove administracije SAD konačno je to postalo 15 posto. Istorijski rezultat, na koji se mnogi posmatrači još prije pola godine ne bi uložili ni evro.

Međunarodni dogovor o konceptu s2 stupa OECD-a međutim još ne garantuje jedinstvenu primjenu minimalnog oporezivanja u EU jer jedna normalna smjernica zahtijeva saglasnost svih država članica.

Do posljednjeg momenta htjele su neke poreske oaze u EU – prije svih Irska – zablokirati minimalni porez. Sa ustupcima u završnoj fazi pregovora mogle su se ubjediti skeptične vlade. Zbog irskog otpora dogovoren je minimalan porez od „15 posto“ umjesto „minimalno 15 posto“. Mađarska je progurala jednu vrstu „prelazne faze“. I Estonija je dobila jedno prošireno „de minimis“ pravilo koje najmanje dobitke izuzima od minimalnog poreza.

Vlade poreskih oaza znaju da one ne mogu spriječiti minimalni porez. SAD su sa GILTI (Global Intangible Low-Taxed Income) pokazale da je globalni minimalni porez za američke dobitke koncerna provodiv i unutar nacionalne države. Kalkulacija poreskih oaza je dakle da ostavre što je moguće više naknadnih poboljšanja.

Postoje jake snage u Evropi koje hoće da trajno priguše poresku konkurenciju država.

Dok Ireland & Co najrađe ne bi čak ništa radile postoje jake snage u Evropi koje žele da spriječe poreske trikove koncerna i trajno priguše poresku konkurenciju država. Civilne društvene organizacije, razne političke partije u parlamentu EU i sindikati ponovo su se izjasnili za oštrija pravila oporezivanja koncerna i zahtijevale da EU kod provođenja novih globalnih pravila ide iznad međunarodnog dogovora.

To stvarno ne bi bilo nepoštovanje međunarodnog dogovora ako bi se EU u zajedničkom području naprimjer dogovorila na višu minimalnu poresku stopu i na proširenje na veći broj preduzeća. Prema međunarodnom dogovoru minimalni porez treba se primjenjivati tek kod prihoda koncerna od 750 miliona evra iako i manji koncerni prebacuju dobit da bi izbjegli poreze. Za veliki broj država članica takve reforme bi bile finansijski interesantne. Konačno 70–80 posto dobiti koncerna EU se prebacuje unutar EU. Poreske oaze kao Irska i Mađarska naravno da nemaju puno interesa za to.

Dodatna neugodnost prijeti im od međunarodne strane. Jer zemlje u razvoju i zemlje u usponu su sve samo ne zadovoljne međunarodnim ujedinjenjem. Iako su napravljeni ustupci za Ireland & Co, njihovi pozivi na veću preraspodjelu prava na oporezivanje i viši minimalni porez uglavnom su ostali bez pažnje.

Zemlje u razvoju i zemlje u usponu su sve drugo nego zadovoljne sa međunarodnim dogovorom.

Ministar finansija Argentine označio je rezultat čak kao „bad deal for the developing world“ – loš dogovor za svijet u razvoju. Vodeća uloga OECD se čak djelomično dovodi u pitanje. Tako su se krajem oktobra 134 zemlje u razvoju i zemlje u usponu izjasnile za jaču ulogu UN u poreskim pitanjima. Među njima su teškaši iz G20 Indija i Kina.

Sruši li politička baza dogovor na međunarodnom nivou to naravno ima reperkusije na EU. Uostalom to isto važi za SAD, gdje Bijela kuća već tjednima pokušava da tjesnu većinu demokrata pokrene na kurs provedbe. Tamošnji skeptici ukazuju na to da se ugrožava vlastita konkurentnost ako se započne primjenjivati međunarodni dogovor sa GILTI pooštravanjem dok EU i ostale države još uošte nisu uvele minimalni porez.

Smjernica za minimalni porez je hod po žici. Na jednu stranu EU mora postići brzi dogovor  jer minimalni porez treba stupiti na snagu već 2023. godine. Na drugu stranu ona mora biti u položaju da može reagovati na različite interese država i civilnih društvenih akcionara. Ako je Irelan & Co prisile da se tvrdo drži međunarodnog dogovora onda bi provedba globalnog minimalnog poreza mogla biti posljednji napredak za pravedno oporezivanje koncerna za naredne decenije.

To je irski ministar finansija Donohoe čak relativno jasno rekao: „I can’t see in my lifetime these kind of circumstances developing again.… 15 will mean 15” – Ne mogu vidjeti da se ovakve okolnosti ponovno razvijaju u svom životu… 15 će značiti 15”. Evropa bi tada na međunarodnom nivou bila jedva sposobna za djelovanje i mogla bi u pitanjima oporezivanja koncerna postati kočnica – sa opasnošću da države u nedostatku koordiniranog rješenja same traže rješenja i kao kod digitalnog poreza nastane šarenilo iz nacionalnih pravila.

Da bi osigurala multilateralnu koordinaciju smjernica za minimalni porez EU mora dozvoliti određenu fleksibilnost. Kratkoročno će najmanji zajednički imenitelj biti međunarodni dogovor. Srednjeročno, nakon prelazne faze od pet do deset godina, trebalo bi voljnim državama članicama dati „opting out” – opciju izuzimanja – mogućnost koja im dozvoljava da u zajedničkom području primjenjuju višu stopu minimalnog poreza.

Sljedeća otkrića o izbjegavanju poreza i sljedeće nacionalne budžetske krize sigurno dolaze.

Međunarodni dogovor o konceptu OECD-a s 2 stupa bio je veliki korak u pravcu veće poreske pravičnosti na globalnom nivou. Međutim, bila bi fatalna zabluda vjerovati da je time pokrivena potreba za reformama. Sljedeća otkrića o izbjegavanju poreza i sljedeće nacionalne budžetske krize sigurno dolaze. Najkasnije do tada će postojati ogroman pritisak javnosti da se zavrne šrafovi na novim propisima kako bi se osigurao odgovarajući porezni doprinos korporacija.

EU države koje to hoće ne trebaju se stidjeti političkih pregovora. Sa pojačanom međunarodnom saradnjom ili provedbom na nivou države u slučaju nužde postoje već alternative za jednoglasnost. Države članice ne bi se trebale ustručavati koristiti ih kako bi potvrdile svoje pregovaračke taktike protiv poreznih oaza EU.

ipg-journal.de