RASPRODAJA REPUBLIKE SRPSKE: Dodik založio prirodna bogatstva za milijardu maraka kredita?

Izdvajamo

• Zato Dodik svako novo kreditno zaduženje predstavlja kao dobru vijest jer mu produžava vlast, dok je ujedno spreman da povede entitet u proces ukidanja nadležnosti države Bosne i Hercegovine, odnsosno neformalnu secesiju. Ide na sve ili ništa.

Povezani članci

• Dodikova destruktivna igra i državni udar: Potrebna odlučna konfrontacija, a ne koncesije i kompromisi
• SVE MANJE SNAGE ZA SISTEMSKU ZAŠTITU NEPRAVDE U RS: Kako David pobjeđuje Golijata!
• Članak o hladnoći te savjeti kako se zaštiti od nje
• KAKO JE MVP ZATAŠKAO SIGURNOSNU PRIJETNJU: Veća grupa „biznismena“ iz Pakistana nestala nakon ulaska u BiH
• Bivšeg direktora „Parka“ istražuju zbog krivotvorene diplome i milionskog duga
• Vlada RS-a gradi novi hotel na Jahorini, posao dobila problematična firma iz Srbije

foto: Žurnal

Umjesto onoga koji bi u političku istoriju bio upisan kao realizator njene nezavisnosti, Dodik bi mogao biti upamćen kao onaj koji je putem kreditnih zaduženja u stvari (ras)prodao Republiku Srpsku. Da li su prirodna bogatstva ovog entiteta zalog za otplatu kredita?

Piše: Amarildo Gutić

Nije slučajno da je u nizu nadležnosti Bosne i Hercegovine te zakona koje je donio OHR, a potom potvrdio državni parlament, za Milorada Dodika najbolnija stavka ona o zabrani raspolaganja državnom imovinom.

Posljednjih deset godina Ustavni sud BiH je sa tri odluke onemogućio Republiku Srpsku da u vlasništvo ovog entiteta uknjiži vojnu imovinu, potom poljoprivredno zemljište te konačno šumsko dobro. Može se tumačiti da bi upisivanjem navedene državne imovine“u grunt” entiteta, bile stvorene i svojevrsne pravne olakšice u nastojanjima za sukcesiju Republike Srpske. Nije tim odlukama samo onemogućeno da RS bez saglasnosti državnog parlamenta raspolaže odnosno prodaje državnu imovinu i resurse poput hidrocentrala na Drini ili trebinjskog aerodroma. Postoji još nešto što realno može biti razlog sverastuće Dodikove nervoze i nerazborite politike. Posve je moguće, a sve zarad potpune netransparentnosti entitetskih vlasti da su upravo prirodni resursi, vode, šume svejedno, dati kao kolateral, odnosno garant za otplatu silnih kredita i zaduženja koji se svako malo realizuju da bi se zadržala finansijska stabilnost ovog entiteta.

Krajem aprila ove godine Republika Srpska je putem berze u Londonu prodala obveznice u vrijednosti od 300 miliona eura. Poznato je da je riječ o kratkom roku od pet godina i visokim kamatama od 4,75%. Prodaja je izvršena direktnom pogodbom sa nepoznatim kupcem, no više detalja nema, posebno o tome koje su garancije u slučaju da RS zbog loše finansijske situacije ne bude u mogućnosti isplatiti obveznice. A tih 300 miliona eura nosi sa sobom i isplatu više od 70 miliona eura kamate!!

“Dugo već zanemarujemo jednu činjenicu. Šta ukoliko se desi da tu prvu ratu ne vrati RS? Ko će to vratiti? Postoje dva scenarija. Prvi je pravno-formalno da se blokiraju računi BiH kao države. Drugi je da se krene oduzimanje imovine na teritoriji BiH,” među prvima je sumnju u stavljanja prirodnih i drugih resursa kao zalog izrazio potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović.

Za razliku od drugih zaduženja ovo nema garanciju države Bosne i Hercegovine, te je sasvim realno posumnjati da je Dodik kao zalog ponudio ono čega odlukama Ustavnog suda entitet nije vlasnik, vojne imovine, poljoprivrednog zemljišta, šuma i rijeka. To može biti glavni razlog da krene na sve ili ništa, a pod plaštom borbe za povrat entitetskih nadležnosti. U konačnici sam je priznao da je dio novih zaduženja namijenjen za otplatu drugih dospjelih dugovanja.

Uporedo, navedena emisija obveznica premašila je zakonski okvir mogućih zaduženja Republike Srpske od 500 miliona, pa je prošlog mjeseca taj limit podignut na 750 miliona. Odmah potom je saopšteno kako će do kraja godine Elektroprivreda Republike Srpske emitovati obveznice na Bečkoj berzi u iznosu od 140 miliona. Ovo je još jedan dokaz kako nema novca u entitetskom budžetu jer je prodaja dionica zakazana kako bi se obezbjedilo ugovorenih 15 posto sredstava za izgradnju hidroelektrana Bistrica i Dabar sa dvije kineske kompanije.

Podsjetimo, prije tri godine Republika Srpska je putem berze u Beču emitovala dionice u vrijednosti 200 miliona eura, a prodano je 168 miliona. Detalji i ove transkacije su „entitetska tajna“, od imena kupaca ili kupca, među kojima su se navodili i pojedini ruski tajkuni poput Konstantina Malofeeva do onoga što tačno predstavlja kolateral za emisiju.

“U ovom ugovoru iz Beča piše da, ako RS ne vrati sredstva kreditorima, nosioci obveznica imaju pravo zapljene bilo koje kompanije koja je više od 51% u vlasništvu RS. To su vrlo strogi uslovi, pa ukoliko se cijeli iznos ne vrati 2023. godine, moglo bi se desiti da neko dođe i uzme naprimjer, dio Elektroprivrede RS”, upozoravao je za RSE ekonomista Zoran Pavlović.

Da, 2023. godina je blizu i tada će Republika Srpska trebati vratiti više od milijardu maraka obaveza, nakon 650 miliona u ovoj i oko 850 miliona u narednoj godini. Zato je moguće vjerovati navodima iz nezvaničnih izvora da je Milorad Dodik nedavnu posjetu premijera Mađarske Viktora Orbana iskoristio za traženje pomoći kako bi se naredne godine na Bečkoj berzi zadužio za jednu milijardu!?

Da je Dodiku najvažnije izboriti vlasništvo entiteta nad šumama i poljoprivrednim zemljištem kazuje i podatak da je nakon nedavnog sastanka sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vućićem u Beogradu, to pitanje iskazano kao primarno u odnosu na sva ostala.

„Ono što je za mene veoma važno jeste da je on spreman da razgovara ukoliko bi se taj (vlasništva nad šumama) problem riješio. To, čini mi, se lišava sve one koji žele da kažu da je kriv Dodik ili RS, i da nas uvodi u nešto što je racionalan i pragmatičan pristup”, rekao je Vučić nakon sastanka, najavljući šta može umiriti Dodikovu opasni politički avanturizam koji je intezivnije nego ikada propagirao posljednih mjeseci.

Zato Dodik svako novo kreditno zaduženje predstavlja kao dobru vijest jer mu produžava vlast, dok je ujedno spreman da povede entitet u proces ukidanja nadležnosti države Bosne i Hercegovine, odnsosno neformalnu secesiju. Ide na sve ili ništa.

U konačnici, umjesto onoga koji bi u političku istoriju bio upisan kao realizator njene nezavisnosti, Dodik bi mogao biti upamćen kao onaj koji je putem kreditnih zaduženja u stvari (ras)prodao Republiku Srpsku.

(zurnal.info)