KAKO JE JEDNA ZEMLJA NESTALA, KAKO JE DRUGA ZEMLJA PROBUĐENA IZ SNA
Povezani članci
- GOST SA DRUGOGA SVIJETA
- Debata o Srbiji: Ja radije vjerujem mojoj čistačici
- Dedijerov “Tito”: skaska o snađenima i smunjenima
- Omaž rahmetli Aliji Mahmutoviću – posljednjem banjalučkom bogumilu!
- Glasometar 2014 – saznajte sa kojim partijama/strankama se najviše slažete
- Mostarski sajam u oronulom i propalom gradu
KAKO JE JEDNA ZEMLJA NESTALA,
KAKO JE DRUGA ZEMLJA PROBUĐENA IZ SNA
Mislili smo da okup znači sreću
i da je ljudski kad se štujemo.
Trpali smo zdušno u jednu vreću,
ljubav koju smo htjeli da kujemo.
Gledali smo kako kopni tijelo,
iz kojeg se stvaraju tijela nova.
Tugovali smo dok se crnilo bijelo,
a temelji ostajali bez krova.
Zemlju iz koje smo listom izrastali,
željeli smo ne rasuti – jalni i krti.
Jedni su je vidali, drugi su se hvastali,
kako će je dovesti do smrti.
I sami smo dočekali da nestaje – lijepa.
Pred nama su spuštali nevine, a mrtve.
Ostali smo i bez glave i bez repa,
preko noći – postali žrtve.
Okuženi su postali oni što miluju,
kršena je želja, u počelu, u temelju.
Junaci su postali oni što siluju,
vodenice stale, da ne melju.
Gubilo se ljudstvo, carovale mane,
bistra se vrela počela mutiti.
Iz sjećanja su nam ukrali dane,
kojima smo se kanili puniti.
Srca i duše su ostale bez kremena,
čak je i svoj krenuo na svoga.
Otvorio se prostor prepun vremena
iz koga smo dozvali Boga.
I kada se činilo da više nemamo kuda,
dogodila su se čuda.
OMER Ć. IBRAHIMAGIĆ