Kako je Velež osvojio Atinu?

Izdvajamo

• Bez obzira koliko trajala ovosezonska evropska priča mostarskih Rođenih, ona je već velika inspiracija i ohrabrenje za sve druge klubove iz m:tel Premijer lige BiH.

Povezani članci

• Ringe ringe jaja
• Duhovi prošlosti ili pak duhovi budućnosti
• Moskovski Brexit
• Mladić na EU pladnju
• Amel Tuka: Želim donijeti BiH još jednu medalju
• BOMBA IZ ITALIJE: Saigrač Miralema Pjanića pred prelaskom na ‘Santiago Bernabeu’?!

Foto: FK Velež Mostar/Facebook

Velež je taktički, trkački i mentalno pokazao nivo kakav ranije nismo viđali kod bh. klubova u Evropi, a uz sve to prebrodio je izuzetno naporne produžetke te na kraju pobijedio nakon penala. Bh. klubovi su bilježili velike pobjede u kvalifikacijama za evropska takmičenja, ali uvijek su prihvatali ulogu autsajdera u takvim susretima i na taj način tražili put do pobjede.

Piše: Omar Tipura

Velež je još jednom sjajnom taktičkom igrom i hrabrim pristupom oduševio protiv grčkog AEK-a te zasluženo izborio 3. pretkolo Konferencijske lige, u kojem ga čeka dvomeč protiv švedskog Elfsborga. Najveće čestitke nakon fantastičnog rezultata zaslužuje trener Rođenih Feđa Dudić, koji je fenomenalno pripremio ekipu za ovakav izazov, a o njegovom receptu, koji je spremio za grčkog velikana, bavimo se u ovoj analizi.

Velež je u prvoj utakmici 2. pretkola Konferencijske lige kao domaćin iznenađujuće pobijedio AEK rezultatom 2:1 i time pokazao da ima jako dobre šanse protiv apsolutnog favorita, koji prema podacima uglednog Transfermarkta vrijedi 34,5 miliona eura, dok je Veležov roster procijenjen na 5,3 miliona eura.

Mostarski velikan je u uzvratu potvrdio dobru igru iz prvog susreta te nakon penala izbacio AEK, koji je nakon regularnih 90 minuta vodio 1:0, golom u osmoj minuti sudijske nadoknade.

Po svemu prikazanom iz ove dvije utakmice, Velež je više zaslužio plasman u 3. pretkolo i morao se mnogo namučiti da ostvari takav uspjeh.

Uzimajući u obzir historijsku veličinu protivnika, njegov sadašnji status i vrijednost ekipe, kao i način na koji je Velež došao do konačne pobjede, može se reći da je ovo bila najbolja evropska predstava nekog bosanskohercegovačkog kluba od samostalnosti Bosne i Hercegovine.

Velež je taktički, trkački i mentalno pokazao nivo kakav ranije nismo viđali kod bh. klubova u Evropi, a uz sve to prebrodio je izuzetno naporne produžetke te na kraju pobijedio nakon penala. Bh. klubovi su bilježili velike pobjede u kvalifikacijama za evropska takmičenja, ali uvijek su prihvatali ulogu autsajdera u takvim susretima i na taj način tražili put do pobjede.

Velež se nije postavio tako. Trener Mostaraca Feđa Dudić je i prije prvog susreta najavio da će napasti AEK, a igrači su njegove riječi pretvorili u djela.

Izbacivanje AEK-a nije veliko samo zbog igre i rezultata, nego i zbog činjenice da su bh. klubovi, pa i reprezentacija BiH, uglavnom gubili one napete utakmice, koje odlučuje jedna šansa, jedan šut ili serija penala. Velež je slomio taj luzerski mentalitet te svima dao putokaz kako igrati ovakve utakmice i kako se ponašati u njima, čak i onda kada protivnik zabije rani gol, kao AEK i Coleraine na Grbavici, i onda kada protivnik u fotofinišu utakmice izbori produžetke, kao AEK u Atini.

Bez obzira koliko trajala ovosezonska evropska priča mostarskih Rođenih, ona je već velika inspiracija i ohrabrenje za sve druge klubove iz m:tel Premijer lige BiH.

Dudić je u Atini izveo ekipu u formaciji 4-2-3-1, dok se AEK suprotstavio u sistemu 4-1-2-3.

Velež se u tom sistemu igre, u fazi napada uglavnom oslanjao na dvije opcije. Jedna od njih je bila grupisanje igrača na lijevoj strani terena, gdje bi se stvarao višak, u čemu bi pomagao i Mehmed Ćosić, koji je dolazio s desnog krila. Istovremeno, Haris Ovčina bi s pozicije desnog beka imao slobodu da krene prema naprijed ukoliko saigrači odluče promijeniti težište igre i izolirati njega na desnoj strani terena.

Druga opcija bile su duge lopte na Zajmovića, nakon čega se tražilo osvajanje “druge lopte”, za koju bi se borili Nemanja Anđušić, Ćosić, Samir Radovac i Omar Pršeš.

Defanzivni dio Veležove igre bio je posebno impresivan, jer se Mostarci nisu branili u niskom bloku niti su stalno čekali protivnika na sredini terena. Težili su duel igri, situacijama jedan na jedan, povremeno izlazili u visok presing i hrabro oduzimali lopte igračima AEK-a.

Trener Veleža je još nakon prve utakmice govorio koliko je kapiten AEK-a Petros Mantalos važan za svoju ekipu i ponovo je najveći fokus stavio na njega. Odlučio je da Dino Hasanović neprestano prati grčkog ofanzivca bez obzira na kojem se dijelu terena on nalazio.

Najbolji primjer ovakve igre je situacija iz 10. minute. Mantalos je izveo korner, a nakon upućenog centaršuta, lagano je krenuo prema centru igrališta trčeći uz aut-liniju. Tada je Hasanović odmah iz gužve krenuo prema njemu, dok su njegovi saigrači krenuli zauzimati svoje pozicije, nakon što je lopta ispucana prema naprijed. Na videu ispod se primijeti kako Hasanović pazi na Mantalosa kod aut-linije, nakon što je Ognjen Vranješ loptom tražio Muamera Tankovića na drugoj strani.

U nastavku ove akcije, Mantalos je ipak došao do lopte, a Hasanović ga nije uspio zaustaviti nakon uklizavanja pa je AEK odmah nakon toga stvorio ozbiljnu šansu.

Dudić ni ostatku ekipe nije naredio da stalno zonalno čekaju protivnika, već je i njima dao zaduženje da prate svoje igrače. Razlika između Hasanovića i njegovih saigrača je što je on neprestano pratio Mantalosa, dok su ostali Veležovi u određenim situacijama mogli čekati da protivnik donese loptu u srednji dio terena, nakon čega bi krenula agresivna igra jedan na jedan.

Takav pristup je izuzetno hrabar, a Veležova izvedba je jasan pokazatelj koliko dobar posao radi Dudić. Za odluku da ekipa toliko vremena provodi u čistoj igri jedan na jedan, potrebna je izuzetna fizička sprema te sposobnost za osvajanje duela protiv igrača poput Levija Garcije, Tankovića, Arauja… Ove dvije utakmice su pokazale da se igrači Veleža mogu nositi s takvim izazovima, a to je veliki uspjeh njihovog trenera.

Dudić je svojom odlukom pokazao koliko vjeruje i u svoje igrače, kao i u svoj rad na treninzima. Na videu ispod možete vidjeti kako Mehmed Ćosić kao najistureniji igrač Veleža stvara pritisak na štopere, dok ostali igrači Veleža čuvaju svoje igrače u toj mjeri da je Samir Zeljković sa mjesta štopera ispratio napadača Arauja sve do polovice AEK-a. Pošto je Ćosić stvarao pritisak na dva štopera, bilo je jasno da onda i jedan Veležov igrač može čuvati prostor, a to je bio drugi štoper Tarik Isić, koji je poslužio kao korektor zbog izlaska Zeljkovića prema naprijed.

Velež je promjene u defanzivnom dijelu pravio u dva navrata. Prvi put u 62. minuti, nakon što je Vladan Milojević nakon uvođenja Karima Ansarifarda umjesto Tankovića promijenio mjesto Mantalosu i pomjerio ga je na lijevo krilo, dok je Iranac zaigrao prednjeg veznog.

Tada se tokom TV prijenosa mogla čuti komunikacija između Hasanovića i trenera Dudića, gdje je veznjak Veleža vjerovatno tražio upute za svoju ulogu u nastavku utakmice. Iako se nije najbolje čulo sve što Dudić govori, moglo se zaključiti da je Hasanoviću rekao da više ne mora markirati određenog igrača, kao Mantalosa, nego prvenstveno čuvati prostor ispred svoje odbrane. Dodao je da će Samir Radovac, zajedno s Edom Vehabovićem, iskakati na AEK-ove zadnje vezne igrače ako grčka momčad krene graditi napad s dva zadnja vezna.

Druga taktička promjena u defanzivnom dijelu igre desila se nakon uvođenja Denisa Zvonića na mjesto štopera u 86. minuti. Tada je teren napustio Radovac, a njegovu poziciju zadnjeg veznog preuzeo je Zeljković.

Pošto su imali rezultat 0:0, Rođeni su tada krenuli zatvarati utakmicu te su ispred dva visoka štopera imali i dva vezna koje krase defanzivne karakteristike.

Ipak, pored čudne odluke da sudija utakmicu produži za devet minuta, Velež je sam sebi otežao situaciju u nadoknadi, jer je prelako davao loptu u posjed AEK-a. To je možda i jedini period igre u regularnih 180 minuta ovog dvomeča gdje je Velež napravio nekoliko uzastopnih grešaka, ali to je bilo razumljivo uzimajući u obzir snagu AEK-a i sav napor koje su donijele ove utakmice.

Na videu ispod možete vidjeti tri ispucavanja Slaviše Bogdanovića u razmaku manjem od dvije minute. Velež nijednu od tih lopti nije osvojio, već je svaki put AEK krenuo u napad, a nedugo nakon treće od tih ispucanih lopti, izborio je korner, iz kojeg je zabio gol.

Veležova odbrana je i kod tog kornera mogla bolje reagovati jer je presporo izlazila prema naprijed, nakon što je Araujo loptu glavom vratio unazad.

U tom trenutku AEK je imao momentum na svojoj strani i djelovalo je da je on bliži pobjedi u produžecima. To se vidjelo posebno tokom prvih 15 minuta produžetka, kada je Velež prelagano gubio posjed. Ove situacije možete vidjeti na videu ispod.

Ipak, dojam je da ni AEK nije imao mnogo više snage u produžecima, jer iako je imao nekoliko kontranapada, uglavnom bi na kraju izostajao bolji pas u završnici. Tad se vidjela mentalna snaga ovog Veleža, kojem nije palo samopouzdanje zbog protivničkog pritiska, niti se pojavio strah kada je sudija označio kraj i dao do znanja da će penali odlučiti konačnog pobjednika.

Pred Veležom je sada Elfsborg, ekipa o kojoj ne znamo mnogo, ali koja je, barem na papiru, slabija od AEK-a. No, razlika između švedske i grčke momčadi je prvenstveno u tome što je Elfsborgova sezona počela još u aprilu i ova ekipa već ima 15 takmičarskih utakmica od tada. S druge strane, AEK-u su susreti protiv Veleža jedini u takmičarskoj sezoni, odnosno prvi za novog trenera Vladana Milojevića.

Zbog toga, za očekivati je da će Velež igrati protiv ekipe koja je više uigrana od AEK-a i koja se nalazi u takmičarskoj formi. Put do play-offa za Konferencijsku ligu neće biti ništa lakši nego što je bio do sada, ali Velež je do sada pokazao da se ne boji nikoga i da svakom može stvoriti probleme.