Kako će Ministarstvo pravosuđa Merricka Garlanda voditi slučaj Juliana Assangea?

Povezani članci

• Kontroverzni potezi vlade Izraela i upozorenja na ‘nasilne sukobe’
• Bijela kuća poziva na izmjenu zakona o oružju
• Građani Kosova biraju lokalnu vlast
• Hiljade protestovale u Gruziji protiv zakona o ‘stranim agentima’
• Iran Velikoj Britaniji: Ovo je opasna igra
• Hrabrost malog Pakistanca: Žrtvovao sebe, spasao učenike

Foto: Alex Wong/Getty Images

Garland je posvjedočio da neće dopustiti da politika utječe na odluke o krivičnom gonjenju i da će se oduprijeti pritisku Bijele kuće. Na prvi pogled, to je dobrodošla promjena tona. Upravo je Trumpovo ministarstvo pravde politiziralo slučaj Assange nakon što je Obamino pravosuđe prethodno odlučilo da će procesuiranje Assangea stvoriti “problem New York Timesa”.

Američki senat navodno je na ivici da potvrdi kandidata Merricka Garlanda za državnog advokata kojeg je američki predsjednik Joe Biden nominirao za tu poziciju.

Sljedeći državni advokat imat će velik utjecaj na mnoga važna pitanja, uključujući sudbinu slučaja američke vlade protiv Juliana Assangea.

Za razliku od mnogih istaknutih zvaničnika iz Trumpove administracije, Garland nije dao nikakve javne komentare o Assangeu ili slučaju. Ali vrijedi pogledati Garlandovu evidenciju i ono što govori o svojoj nominaciji za uvid u to kako će se nositi s onim što je opisano kao najvažniji slučaj slobode štampe u generaciji.

Garlandov prvi amandmanski zapis

Garland je proveo 23 godine kao savezni apelacioni sudija, od čega sedam kao glavni sudija utjecajnog Okružnog apelacijskog suda Distrikta Kolumbije. Grupe za slobodu štampe udubile su se u njegova pravosudna mišljenja radi uvida u to kako bi on mogao postupati s pitanjima Prvog amandmana kao državni tužilac.

Odbor novinara za slobodu štampe (RCFP) pronašao je razlog za optimizam, napominjući da je Garland u brojnim slučajevima “zauzeo snažne stavove po pitanjima Prvog amandmana”. Konkretno, primjećuje RCFP, Garland je branio pravo medija na objavljivanje sumnjivo dobivenih informacija, podržao veću privilegiju novinara i pokazao predanost vladinoj transparentnosti u svojim odlukama u slučajevima vezanim za Zakon o slobodi informacija (FOIA).

Šta se dogodilo na Garlandovom potvrdnom saslušanju?

Nominacija Garland prošla je sedmičnu komisiju za pravosuđe prošle sedmice glasovanjem 15-7 nakon relativno rutinskog postupka. Pitanja slobode štampe nisu bila glavna tema na potvrdnom saslušanju Garlanda, a slučaj Juliana Assangea uopće nije pokrenut, ali nekoliko se stvari istaknulo kao potencijalno relevantnih za način na koji će Garland djelovati kao državni odvjetnik.

Garland je posvjedočio da neće dopustiti da politika utječe na odluke o krivičnom gonjenju i da će se oduprijeti pritisku Bijele kuće. Na prvi pogled, to je dobrodošla promjena tona. Upravo je Trumpovo ministarstvo pravde politiziralo slučaj Assange nakon što je Obamino pravosuđe prethodno odlučilo da će procesuiranje Assangea stvoriti “problem New York Timesa”.

Kako ovo može biti razlog za zabrinutost? Želimo da državni odvjetnik ignoriše političku zabrinutost prilikom donošenja tužilačkih odluka, zar ne? Da. Ali, nakon što je Trumpova administracija uništila presedan, postoji mnogo nepravdi koje treba ukloniti. Samo puštanje loših slučajeva utječe da nepravda naraste.

Garlandova poruka ovdje nije potpuno jasna. Mogle bi se Garlandove riječi protumačiti kao sigurnost da će biti neovisan, a ne kao pokazatelj da će dopustiti svojim “tužiteljima” da nepravedno nastave sa lošim slučajevima. Ili bi se ta logika mogla proširiti u drugom smjeru: Garland bi advokatima Ministarstva pravosuđa mogao pružiti značajan prostor za nastavak rada. Izričito je spomenuo dopuštanje da se odvijaju “tekući slučajevi” i pokušao se suprotstaviti spremnosti prethodnika Williama Barra da intervenira u krivičnim predmetima.

Zaključak

Po svoj prilici, Garland će biti izabran za državnog advokata, a da nikada neće biti direktno pritisnut za slučaj Juliana Assangea. Dakle, teško da ćemo znati jasno kako će to riješiti u bliskoj budućnosti.

Trebali bismo biti oprezni optimisti u pogledu Garlandove transparentnosti i po pitanju prvog amandmana. A njegovo obećanje da će biti neovisan treba gledati kao pozitivnu stvar – ako je istina, znači da će biti otporniji na druge glasove u administraciji koji bi mogli imati animoziteta prema Assangeu.

Postoje razlozi za vjerovanje da će Garland doći do sličnog zaključka kao i bivši državni odvjetnik Eric Holder – da, kako primjećuje Američka unija za civilne slobode (ACLU), “nema načina da se progoni (Julian Assange) zbog objavljivanja povjerljivih podataka, a da se ne otvore vrata sličnim tužbama važnih istraživačkih novinarskih priča.”

Garlandov etos koji se vodi “pisanim pravilima” sugerira da će odgoditi ispitivanje slučaja Assangea u koji su tužitelji uložili značajno vrijeme i resurse – barem zasad. Biti savjetodavni vođa obično je dobra stvar, ali izbjegavanje da se suočite s očitom nepravdom nije. U ovom slučaju, Garland bi u konačnici mogao doći do pravog zaključka, ali trebat će vremena, ako oklijeva nadvladati svoje tužitelje i brzo završi Assangeov slučaj.

Drugim riječima, Garlandovo poštivanje njegovih tužitelja može pokrenuti staru zakonsku maksimu: “odgođena pravda je uskraćena pravda.”

Assangedefense.org