Koronavirus se širi svijetom već godinu: Evo šta još uvijek ne znamo o njemu

Povezani članci

• Pazi, Veliki Brat te gleda
• Fondaciji Heinrich Boell Zlatni lovorov vijenac za razvoj scenske umjetnosti
• 31. maja obilježavamo Dan bijelih traka u Prijedoru
• Snežana Čongradin: Izbor EU ili Kosovo ipak lažan
• Književni skup, knjiga razgovora i film o Krleži
• Bajtal: Naivno je povjerovati u priču da se neko naoružava za slučaj elementarnih nepogoda

Kada je Kina 31. decembra 2019. godine Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prijavila prve slučajeve koronavirusa, to je opisano kao novi misteriozni soj upale pluća. Tada čak nije imao ni ime. Skoro godinu kasnije imamo vakcine, ali još uvijek nemamo odgovore na brojna pitanja.

U roku od dvije sedmice kineski naučnici identificirali su sekvencu genoma virusa, odnosno genetski kod koji čini virus. U toku od tri sedmice napravljeni su kompleti za testiranje. Godinu kasnije, širom svijeta je registrovan 81 milion infekcija i 1,7 miliona smrtnih slučajeva, prvi ljudi su vakcinisani, a vakcine protiv korone su najbrže ikad razvijene. No, još uvijek mnogo toga ne znamo o ovoj bolesti.

Te nepoznanice se kreću od osnova, poput onog kako je virus krenuo, do složenijih pitanja, među kojima i kada će pandemija završiti.

“Naučili smo mnogo toga, no još je pred nama dug put kada je riječ o detaljima. Ovo će virusologe i zdravstvene radnike okupirati decenijama“, kazala je Maureen Ferran, vanredna profesorica biologije na Rochester Institutu tehnologije.

Odakle je potekao virus

Dok su se vlade utrkivale u pronalaženju vakcine, jedno o najosnovnijih pitanja palo je u drugi plan: koje je porijeklo virusa? To pitanje se dovodi u vezi s brojnim teorijama. U početku je izgledalo da je povezan s pijacom u Wuhanu, ali studija koja je objavljena u januaru otkrila je da trećina inicijalnih pacijenata nema direktnu vezu s tom pijacom. Neki su, uključujući i američkog predsjednika Donalda Trumpa, sumnjali da je virus napravljen u laboratoriju u Wuhanu. No naučnici tvrde da postoje dokazi da virus potiče iz divljine. Neke studije su pronašle dokaze da je virus cirkulirao u SAD-u i Evropi u decembru 2019. godine, nekoliko mjeseci ranije nego što se misli. Kineski državni mediji su objavljivali da se virus pojavio van granica te zemlje.

Profesor mikrobiologije s Nacionalnog univerziteta u Australiji Peter Collignon kaže da je virus vjerovatno cirkulirao SAD-om i Evropom prije dijagnosticiranja prvih slučajeva. Svjetska zdravstvena organizacija će istražiti da li je korona cirkulirala Kinom prije identificiranja prvih slučajeva.

Uprkos mnoštvu teorija zavjere, postoji nekoliko stvari oko koji se većina naučnika slaže. Zoontoski je, što znači da je izvorno potekao od životinje. S tim u vezi, neke studije ukazuju da bi šišmiši mogli biti prenosnici. I većina naučnika vjeruje da je virus krenuo iz Kine jer su tu otkriveni prvi slučajevi. Međutim, još nije poznato gdje je virus prvi put prešao na čovjeka i da li se prenosio sa životinje na životinju, prije nego što je zarazio čovjeka. Ferran smatra da su to pitanja na kojoj možda nikada nećemo dobiti odgovor, navodeći da je ebola otkrivena prije više od 40 godina, a da naučnici još nisu uspjeli otkriti od koje životinje je potekla.
Zašto neke ljude više pogađa

Kada je COVID-19 prvi put identificiran na njega se gledalo kao na respiratornu bolest, ali kako je vrijeme odmicalo, simptomi i komplikacije su postali sve očitiji. Mnogi ljudi izgube čulo mirisa, neki povraćaju ili imaju dijareju, nekima se promjeni boja na ručnim i nožnim prstima, neki čak imaju probleme sa sposobnošću spoznaje ili oštećenje mozga. Također, oni koji se oporave mogu iskusiti dugotrajne probleme, poput anksioznosti, oštećenja mozga ili hroničnog umora.

Studija objavljena u British Medical Journalu u augustu je otkrila da je oko 10 posto pacijenata imalo produženu bolest koja traje više od 12 sedmica. Naučnici ne znaju koliko dugo traju posljedice bolesti i ne mogu objasniti zašto neki ljudi pate više od drugih.

U pismu objavljenom u časopisu Annals of Internal Medicine u novembru opisan je slučaj 60-godišnjih jednojajčanih blizanaca koji su bili zaraženi, a ishodi su bili drugačiji. Jedan brat je pušten iz bolnice nakon dvije sedmice bez ikakvih komplikacija, a drugi je prebačen na intenzivnu njegu i prikopčan na respirator. Ovaj slučaj je pokazao ono što istraživači pokušavaju shvatiti mjesecima: kada je riječ o tome koliko korona koga pogađa, najvjerovatnije se radi o slučajnosti. No postoje ljudi koji imaju rizik od teškog oblika bolesti zbog hroničnih oboljenja ili starosti, između ostalog.

“Svi imamo različitu genetiku. Često se iz razloga koje ne razumijemo u potpunosti neki ljudi s infekcijama nose bolje od drugih”, kazao je Collignon.

To vrijedi i za demografiju. Naučnici su primijetili da su stariji ljudi i muškarci ranjiviji, a shvatili su i zašto djeca nemaju veće probleme ukoliko se zaraze – jer imaju manje ACE2 receptora u nosu, a ti receptori su način na koji virus ulazi u ćelije. No ne mogu objasniti zašto stariji ljudi imaju veću stopu smrtnosti.

Kako se virus širi

Još u januaru Kina je potvrdila da se virus prenosi s čovjeka na čovjeka, ali godinu dana kasnije postoji rasprava o tome kako se to tačno dešava. Naučnici kažu da su ključni način širenja kapljice u zraku kada neko kašlje ili kiše. One padaju na zemlju nakon jednog ili dva metra. No neki naučnici tvrde da se širi i aerosolima, česticama koje se satima zadržavaju u zraku i mogu “putovati” na velike udaljenosti.

Collignon kaže da platnene maske ne mogu biti zaštita od aerosolnog prenosa. Ističe da, iako je aerosolni prenos moguć, većinu infekcija uzrokuju kapljice. Smatra da je potrebno više se fokusirati na protok zraka u zatvorenom prostoru jer je nedavna južnokorejska studija pokazala da kapljice mogu zaraziti ljude koji se nalaze na udaljenosti većoj od dva metra zbog protoka zraka iz klima uređaja.

Tu su i druga pitanja. Prema doktorici Ferran, nejasno je koja je doza virusa potrebna da bi se neko zarazio. Djeca su uglavnom asimptomatski slučajevi, ali još uvijek nije jasno u kojoj mjeri su uključena u širenje virusa. Sva ova pitanja su važna jer utječu na politike koje svjetske vlade primjenjuju. Ako su djeca uključena u širenje virusa onda ima smisla zatvoriti škole, ali ukoliko nisu, onda će zatvaranja škola imati veliki utjecaj na njihovo obrazovanje.

Koliko dugo traje imunitet

U augustu su istraživači s univerziteta u Hong Kongu objavili da je 33-godišnjak ponovo zaražen 4,5 mjeseca nakon prve zaraze. To je potvrdilo strah ljudi da se moguće dva puta zaraziti. Dobre vijesti, prema Collignonu, su da je to rijetkost. On ističe da se 99 posto ljudi ne zarazi ponovo najmanje šest mjeseci nakon što su zaraženi. Međutim, naučnici još ne mogu odgovoriti koliko imunitet traje jer virus nije dovoljno dugo prisutan.

Isto važi i za vakcinu, ne zna se koliko traje imunitet nakon vakcinacije. Naučnici pretpostavljaju da će vakcine osigurati imunitet niz godina, ali ne zna se koliko tačno.

“Mislim da je rizik od virusa mnogo veći od rizika od vakcine”, kaže Jonhatan Stoye iz Instituta Francis Crick iz Londona.

Također, ne zna se da li će virus mutirati na način da vakcine učini neefikasnim. Ferran ističe da su prilike za mutaciju veće što je više vremena potrebno za vakcinaciju velikog broja ljudi. Osim toga, neke od vakcina koriste mRNA tehnologiju koja se nikada prije u ovoj mjeri nije koristila, čime se postavlja pitanje hoće li imunitet nakon vakcina protiv korone trajati dugo kao što je slučaj sa tradicionalnim vakcinama.

Kada će pandemija završiti

Sve gore navedeno ima implikacije na najvažnije pitanje: kada će pandemija završiti?

Mnogi polažu nadu u vakcine, ali to nije najbrže rješenje jer će vjerovatno biti potrebne godine da se većina svjetske populacije vakciniše, što je potrebno da bi se širenje virusa zaustavilo, a neke ankete pokazuju da nisu svi ljudi voljni da prime vakcinu.

“Mislim da su vakcine pravi put, ali neki ljudi smatraju da im vakcina pruža stopostotnu zaštitu, a to nije slučaju niti sa jednom vakcinom“, kaže Collignon.

Naučnici još uvijek ne znaju da li se osobe koje su vakcinisane mogu ponovo zaraziti i prenijeti virus, čak i ako se ne razbole, piše CNN.

Postoje i drugi problemi koji bi mogli utjecati na to koliko će dugo virus biti među nama, poput onih da li mutira ili razvija novi soj. Moguće je da postane manje zarazan ili smrtonosan, ali moguće je i da postane virulentniji.

U međuvremenu, morat ćemo se osloniti na niz drugih mjera. Stoye ističe da se radi o kombinaciji različitih mjera.

“Ne možete reći – mi ćemo uraditi jednu stvar i očekivati da spriječite širenje virusa”, navodi on.

I tu se vraćamo na važnost odgovora na pitanja o tome kako se virus širi i zašto su ljudi različito pogođeni. Problem j, kaže Collignon, što se ne troši dovoljno novca da se odgovori na osnovna pitanja.

“Milijarde dolara trošimo na vakcine i lijekove, a ne možemo dobiti sredstva za istraživanje koliko je efikasna jedna maska u odnosu na drugu”, kazao je.

Stoye pak kaže da je zabrinut što još uvijek nije pronađen pravi način za rješavanje problema.

“To me brine zbog budućih epidemija – hoćemo li na ovoj naučiti dovoljno da spriječimo novu?”, pita se on.

Klix.ba