GLAVOBOLNIK

Povezani članci

• SUVREMENI SENZIBILITET
• Počasno Srce Sarajeva dodijeljeno Isabelli Huppert
• 4 prijatelja – Moj ratni put
• MEKI RITUALI U MUZEJU GRADA BEOGRADA
• Promocija knjige “Regata papirnih brodova” Marka Tomaša u Zvonu
• “Igra s mitom” na 11. Šibenik Dance festivalu

Foto: Carl Spitzweg – Der arme Poet

Bio jednom u jednoj kasabi nekakav čovjek, pa ga glava zaboljela.

Čim je za to čuo njegov susjed, odmah ustane da ga obiđe, a usput prvom na koga je naišao rekne da ide tu i tu i da je toga i toga glava zaboljela.

Ovaj potonji ode kući, pa javi ženi, a žena zovne konu pa joj saopšti da je onoga, gore, uvrh čaršije, glava zaboljela, te ti one brže-bolje pođu da ga obiđu.

Kad sretoše neke, a ovi ih upitaše kuda će, a one uglas odgovore tako i tako, pa i ovi pođoše. Kad došli tamo, tome glavobolniku, a ono puna kuća i muška i ženska, i stara i mlada.

Čovjek koga je glava zaboljela narezao prijesna krompira pa to privio na čelo. Čas sjedne, čas ustane, kako mu kad naumpadne. Kada ga ko šta upita, jal odgovori, jal ne odgovori.

Ali ne prođe dosta vremena, a sva se ta kasaba iskupi, pa koji ne mogahu da uđu, pričekaše u avliji, a neki, bogme, i pred avlijom. A čim i posljednji čovjek iz te, kasaba li je, selo li je, dođe, istom ti onaj skide povoj s glave, pa ovako reče:

– Ljudi, glava me više ne boli!

Kako to reče, sav se onaj narod raziđe i svako ode za svojim poslom.

Nedžad Ibrišimović, Nakaza i vila, 1986.