Kina finansira autoput u Crnoj Gori – od sna ka tragediji

Povezani članci

• Danas sastanak Vijeća sigurnosti UN-a o Bjelorusiji
• Indija: U toku najduži i najveći izbori na svijetu
• Grčka: Osmoro u pritvoru zbog bacanja boje na ambasadu SAD
• WHO pregovara u vezi s ruskom vakcinom ‘Sputnik V’
• Velika Britanija se približava haotičnom izlasku iz EU
• Zurich u plamenu: anti-kapitalističke ljevičarske skupine žestoko se sukobile s policijom

Foto: Fabian Weiss

Autoput koji finansira Kina treba Crnu Goru da oslobodi iz izolacije i siromaštva – a ipak postoje dvojbe.

Piše: Andrea Jeska
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Kad stojite na Moračica mostu oblaci vam izgledaju bliže nego zemlja. 160 metara ispod vas sve je minijatura: seoske kuće, stada ovaca, automobili. Na jednoj strani most nestaje u dubokom grlu jednog tunela a na drugoj postaje cesta na stjenovitom platou. Kada bi se penjali još više mogli bi smo na jednom vrhu par kilometara dalje vidjeti dva druga mosta. Tara 1 i Tara 2. Kao divovski blizanci idu jedan pored drugoga, bacaju duge sjene na dolinu ispod sebe i rijeku Taru koja boluje od građevinskog otpada, iskopane zemlje i otpadnih voda sa gradilišta. Ona vijuga sa mukom kroz čelične stupove i mase betona koji zatvaraju njeno korito i njenu bistru vodu boje u mliječnu. Na obalama na kojima rade građevinske mašine i koje su pokrivene iskopanom zemljom ptice više ne pjevaju.

„Cesta je život.“ Tako je vlada Crne Gore promovisala autoput Bar – Boljare, „projekat stoljeća“ male balkanske zemlje. Život koji treba puno vremena da bi takav postao. Već 1969. počelo se u brdovitoj zemlji sanjati o cesti koja bi je povezala sa svijetom. Ili u najmanju ruku sa bratskom zemljom Srbijom. Jer tada Crna Gora nije bila uklopljena samo između dramatičnih planinskih lanaca nego i u socijalističku republiku Jugoslaviju. Crnogorska Podgorica zvala se još Titograd a uzduž jadranske obale, gdje se konačno imao slobodan pogled ponekad čak do 120 nautičkih milja udaljene Italije, nije bilo monstruoznih hotelskih kompleksa.

San o cesti koja vodi iz tjesnaca dolina i zagrljaja vrhova i planinskih lanaca, bio je težnja ka izlasku iz izolacije i beznačajnosti. Tada zbog topografskih činjenica i kasnije, nakon što je Crna Gora 2006. postala nezavisna i morala preživjeti bez bratskih država, zbog ekonomskih. Crna Gora, zemlja crnih planina, je zemlja čiji položaj mnogi do danas ne znaju. Direktna ruta od crnogorske luke Bar, koja bi direktno vodila do tržišta većih gradova kao Podgorica, a onda prolazila kroz marginalizirani i osiromašeni sjever zemlje, mogla bi pokrenuti gospodarstvo i privući investitore i turiste. Ona bi opkoljenost brdima i osamljenost dolina konačno riješila u korist širokog horizonta.

Crna Gora u finansijskoj zavisnosti od Kine

Mora se uzeti u obzir ova žudnja da bi se razumjelo kako je od sna postala tragedija. Pola stoljeća kasnije cesta je u izgradnji a Crna Gora je prva zemlja u Evropi koja bi – kao već prije nje Šri Lanka, Džibuti i Mongolija – mogla dospjeti u đavolji krug zaduženosti i finansijske ovisnosti od Kine.

Autoput Bar – Boljare, koji treba voditi od jadranske luke do Srbije je sa trenutno 21 miliona evra građevinskih troškova po kilometru ne samo najskuplji autoput na kontinentu nego možda i najkatastrofalniji građevinski projekat na cijelom Balkanu. Pritom nije čak ni sigurno da li će on izaći iz brda ili će postati autoput koji nigdje ne vodi.

Jer sa mukom i naporima izgrađen je za četiri godine, provučen kroz doline i bušen kroz brda, samo prvi od četiri odsjeka. On je finansiran kreditom od poludržavne kineske Exim banke a radove izvodi kineski konzorcijum CRBC uz pomoć 3.000 kineskih radnika i građevinskim mašinama, made in Kina, za čiji uvoz u Crnu Goru Kinezi nisu morali platiti carine.

Autoput Bar – Boljare je dio kineske inicijative Belt and Road (BRI), globalne mreže puteva, šina i morskih puteva. Ovaj 900 milijardi težak infrastrukturni projekat uveo je u život 2013. doživotni predsjednik Kine Xi Jinping da bi se postiglo ono šta Kina želi da postane do 2040. – svjetska sila broj jedan. Ovoj inicijativi se već priključila 61 zemlja među njima sve zemlje Zapadnog Balkana, koji je za Kinu ulaz u srce Evrope.

Crna Gora ima ino zaduženost 80 posto BDP– zahvaljujući i jednom kineskom kreditu.

Kineski kredit, 809 miliona evra i time 85% troškova gradnje, podigao je inostrano zaduženje Crne Gore na približno 80% bruto domaćeg proizvoda. To je broj koji izaziva vrtoglavicu kad se nasuprot tomu računa koje prihode i mogućnosti rasta ima Crna Gora. Kao jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope – na Human Development Indexu nalazi se između Rusije i Bugarske na 50. mjestu – Crna Gora se može nadati samo na budući turizam. Bruto domaći proizvod 2017. iznosio je 4,26 milijardi evra, otprilike četiri puta više od sume koju Crna Gora sada duguje Kinezima.

I kao da ovi dugovi ne pritišću dovoljno, vlada Crne Gore potpisala je ono što su potpisale i druge vlade za dobijene kredite od Kine: U slučaju spora nadležan je kineski sud, u slučaju platežne nesposobnosti Kina može zahtijevati zemljište ili luke. Ove tačke nisu objavljene u Crnoj Gori. Ugovor je proglašen tajnim, čak ni poslanici parlamenta nemaju pristup njemu.

Na posjetnici Miroslava Mašića je odslikan zlatno dvoglavi orao sa krunom, koji nosi insignije nekadašnje crnogorske dinastije. Ispod toga stoji: Head of the Department for the maintenance and safety of state roads. To se ne može baš najbolje prevesti ali pokazuje da je on predstavnik ministarstva transporta.

Mašić je smiren čovjek, tip činovnika. Da nije sve košer u gradnji autoputa i ugovoru sa Kinezima, da već sada postoji sumnja u korupciju i optužbe za bogaćenje, da su crnogorske podizvođačke firme bliske sa članovima vlade, da je autoput nerentabilan i da je Crna Gora finansijski na ivici propasti, da će rijeka Tara, dio Unescove svjetske baštine, izgradnju ceste života platiti možda smrću svoga biodiverziteta – to i još pola tuceta kritičkih tački on je očigledno toliko često čuo da se svako pitanje odbija od njegovog izlaganja kao da nije ni postavljeno.

Studije izvodljivosti su pokazale da autoput nije rentabilan

Nakon početnog ćutanja o pojedinostima dogovora sa Kinezima ministarstvo transporta se, obzirom na sve optužbe, prije nekoliko mjeseci osjetilo obaveznim da na svojoj web stranici objavi dugačak tekst o toku projekta, statistike i karte. „Nakon nastavljenog optuživanja određenih crnogorskih medija da je vlada Crne Gore… neodgovorna …, ministarstvo želi da informiše o sljedećim nepobitnim činjenicama…“ Neke od ovih nepobitnih činjenica ostaju u oblasti poluistina. Naprimjer, tri studije izvodljivosti, koje su tamo nabrojane pokazuju da autoput nije rentabilan ali to se ne spominje.

Protiv svih pitanja Mašić radije igra sa dva aduta. Autoput ima potpunu podršku stanovništva. I još: izgradnjom se samo ispunjava jedan od uslova za članstvo u EU, naime izgradnja transportnih puteva i povezivanje sa susjednim zemljama.

Činjenica je da su u Crnoj Gori jedinstveni da bez autoputa ne može biti budućnosti i gospodarskog rasta. Na sadašnjim putevima prema sjeveru, koji su puni oštrih okuka, do sada su poginule stotine ljudi. Vrijeme vožnje od glavnog grada do na sjever, otprilike 100 kilometara, iznosi otprilike pet sati a do 450 kilometara udaljenog Beograda potrebno je, ako imate peh, više od deset sati. Zbog toga nisu kritikovani Kinezi ali postupak vlade izaziva nezadovoljstvo i u medijima i društvenom diskursu uzima puno prostora.

„Na ljestvici od 1 do 10? Ja bih rekao 9“. Lazar Garkin, zamjenik predsjednika MANS, jedne od EU finansirane neprofitne organizacije za monitoring rada vlade, pokušava da opiše mjeru frustracije sa netransparentnošću tendera i toka gradnje. Vrijednost 9, dodaje on, važi za dobre dane, one kada MANS uspjeva da pobijedi na poene vladu i dobije tražene informacije. „To se skoro nikad ne događa“, kaže Garkin. „Oni su otporni na pritisak.“

Loši dani su oni u kojima njegova organizacija nailazi samo na ćutanje. „Nema nikakve spoljne kontrole na način postupanja CRBC i šta iz toga proizlazi, pogledajte samo razaranje Tare“. Prošle godine MANS je zajedno sa šest drugih organizacija podnio javnom tužilaštvu tužbu protiv vlade. Prekršaji koji su navedeni: zloupotreba položaja, zapostavljanje obaveze nadzora, prouzrokovanje ekoloških šteta. U jednom momentu došao je odgovor, to će se ispitati. Otada: tišina.

Crna Gora: Simbol za geostratešku borbu za prevlast na Balkanu

Moglo bi se sve to smatrati tragičnom istorijom jedne zemlje koja je zaključila faustovski pakt a nije znala šta radi. Moglo bi se željeti da je istina da ćutanje odgovornih znači da drže situaciju pod kontrolom. Ili to smatrati balkanskom smicalicom u kojoj se malo ljudi obogaćuje a mnogo ih se ne brani.

Kineski veleposlanik Liu Jin i crnogorski premijer Duško Marković – © Fabian Weiss

Nije li ovaj primjer simboličan za geostrategijsku borbu za prevlast na Balkanu i pitanje da li je EU ovu borbu već izgubila. Od Rusa, koji svoje prisustvo pokazuju prije svega u Srbiji, od Turaka, koji investiraju u džamije i socijalne ustanove ili od Kineza, koji svuda tamo gdje ekonomska slabost i nedostatak kapitala stoje na putu ostvarenja infrastrukturnih snova mađioničarski iz svojih džepova izvlače kredite, radnu snagu, proizvodne mašine i znanje kako građevinski realizovati takve projekte. Pošto oni svoje kredite sa darežljivim kamatama i rokovima ne uslovljavaju, kao evropski kreditori – sa Good Governance, reformom pravosuđa, ekološkim procjenama, čak ni sa borbom protiv korupcije – čini prihvatanje njihovog mamljenja lakšim.

Nekadašnja predsjednica Liberije, Ellen Johnson Sirleaf, rekla je nedavno da su Kinezi u Africi tako jaki jer Evropa nije prisutna. To je mogla reći i za Balkan. I Federica Mogherini, visoka predstavnica EU za vanjsku i politiku sigurnosti, upozoravala je prije nekoliko godina da Balkan može postati šahovska tabla za „the big power game“, svjetsku borbu za prevlast.

Crna Gora čeka na pristup EU

Crna Gora, kao i druge balkanske države, sjedi već godinama u čekaonici pristupnih kandidata i njene šanse, da ostvari pristup, su sa visokom zaduženošću upravo smanjene a nepodržavanje francuske vlade da se EU proširi balkanskim zemljama Albanijom i Sjevernom Makedonijom, i u Crnoj Gori je razbilo nadanja. Svejedno sa kim se govori, sa mladim studentima u restoranu, taksistima, slučajnim poznanicima, svi govore o svome razočarenju u EU.

I ekonomski stručnjak i nekadašnji savjetnik predsjednika, Zarija Pejović, vidi neodlučno ponašanje EU kao razlog za to da se prihvataju kineska namamljivanja. „Evropa mora više uraditi za ovaj region, inače on će pasti pod uticaj drugih snaga.“ Crna Gora i cijeli Balkan trebaju neku vrstu Maršalovog plana. „Zapadni Balkan je sa 250 milijardi evra prezadužen. Tu par miliona koliko investira EU malo koriste.“

Pejović kaže da se dugo očekivalo više, prije svega od Njemačke. „Od 2008. do 2012. Njemačka je bila vrlo aktivna u području antikorupcije i jačanja opozicionih partija. Tada je podrška nestala i uticaj Kineza je porastao.“ U interesu stanovništva EU bi morala ponovo priskočiti. „Mi imamo rastući nacionalizam i rastuću ksenofobiju. Ne samo u Crnoj Gori, također u Srbiji i na Kosovu.“

„Region treba jačanje a ne kineski novac.“ Pejović je prošle godine zajedno sa CIN, Centrom za istraživačko novinarstvo, uradio studiju o zaduženosti Crne Gore. Naslov: „Opasna lakoća pozajmljivanja.“ U njoj autori ukazuju da budžet Crne Gore nije dovoljan za otplatu kreditnih dugova a uopšte ne za novi kredit kojim se može finansirati druga etapa radova.

U septembru 2020. pravovremeno pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori treba da bude gotov prvi odsjek autoputa, sa zakašnjenjem od 15 mjeseci. Prvobitno utvrđeni građevinski troškovi do danas su se povećali za 20 miliona. Drugi građevinski odsjek vlada želi finansirati sa Public Private Partnership. Od maja 2020. treba da se prikupe ponude od mogućih investitora. Jedna firma je svoj interes već javno najavila: Kineski građevinski konzorcij CRBC.

fr.de