Rugate nam se?

Izdvajamo

• Da je netko od nas malih takva rugalica – bili bi na teškoj robiji bez iznimke. Ovako je sistem da kad zajebeš onda ti daju nešto drugo pa možeš i tamo zajebavati koga i koliko hoćeš jer si „dobar operativac“. Stranke. Ne struke.

Povezani članci

• Zašto se o doprinosima brinu Ministarstvo financija i Porezna uprava?
• Tuzla u plamenu: Vlast izdala naređenje”„Udri bagru, udri sve redom“
• Dan tišine
• Slobodan Dukić: Radnici stop, korupcija napred!
• Heni Erceg: Grabežljivci
• Viktor Ivančić: Etnos i tanatos

Nije li izrugivanje trenutak poniženja onog drugog ili svih drugih – što je u nas slučaj? Zar nas ne ponižavaju naši domaći ljudi?  Hrvati. Katolici. Članovi stranke. Lakše je nabrojati tko nam se ne ruga.

Sve češće se u posljednje vrijeme zapitam je li moguće da nam se svima tako otvoreno i bahato rugaju ti neki pre – važni ljudi koji su izabrani od nas samih, našom slobodnom voljom, na izborima – da za nas vode politiku ove zemlje.

Ne želim imenovati sve te ljude zato jer bih potrošio previše vašeg vremena u nabrajanju.  Količina i broj tih ljudi je upravo zastrašujući.

Inače, „rugati se“ – kaže rječnik hrvatskog jezika (Anić) – je nesvršeni glagol  i ima značenje:

• uzeti nečiji istinski ili izmišljeni nedostatak kao razlog za javno ismjehivanje ili za podsmjeh, porugu.

Nisam siguran je li, recimo tamo neki slatki liker kuščevićevac ili oštri whiskey turudićevac ili ljuta rakija iz mikulićevca kad su činili radnje kojima su nam se narugali, nisam siguran jesu li tada mislili o tome da se tim svojim postupcima rugaju svim ljudima?

Nisam siguran jesu li svjesni bili kao što danas jesu svjesni. Sigurno jesu.

Zamjenik ravnatelja policije vozi 160 na sat i strašno je kažnjen. Drastično.

Ne vidim da je to istina. Ruga nam se sustav. Dobar operativac?! Bogat?!

Da je pravde išli bi na službenički sud za tešku povredu službene dužnosti. Dobili bi otkaz. Nečasni. Oduzeli bi im imovinu. Roditelji radili u Njemačkoj?

Ovako – ruga nam se ravnatelj i zamjenik, ruga nam se ministar, ruga nam se glavni inspektor, ruga nam se zastupnik iz Sabora,  vjećnik iz Skupštine, ruga nam se svatko tko ima „temelje“ u vlasti pa mu „može biti“.

Baš zgodno. Za njih.

Kod nas to izaziva svašta što sigurno nije opisano kao „zgodno“.

Zar smo mi, „kao stoka sitnog zuba“ osuđeni na činjenicu da nam odabrani smišljaju „izmišljeni nedostatak kao razlog za javno ismjehivanje“ – kako definira stručnjak za hrvatski jezik Anić u svom autorskom rječniku?

Nije li izrugivanje trenutak poniženja onog drugog ili svih drugih – što je u nas slučaj? Zar nas ne ponižavaju naši domaći ljudi?

Hrvati. Katolici. Članovi stranke. Lakše je nabrojati tko nam se ne ruga.

Nisko smo pali kad nas trebaju vaditi bivše žene, obitelj suca, kolege koji su kolegijalni i slične pizdarije za djela zbog kojih se ide u zatvor.

Da je netko od nas malih takva rugalica – bili bi na teškoj robiji bez iznimke.

Ovako je sistem da kad zajebeš onda ti daju nešto drugo pa možeš i tamo zajebavati koga i koliko hoćeš jer si „dobar operativac“. Stranke. Ne struke.