Božica Jelušić: PJESMA O KRAJU SVIJETA

Povezani članci

• Krebitna priča
• Vinko Kalinić: Sotona u katedrali, biskup na čuki
• Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako
• Pokora d.o.o. za nadbiskupa Puljića
• Pjevam pjesnike
• Rif Tišine

PJESMA O KRAJU SVIJETA

(Alla fine del mondo)

Kajase svijeta drže učmali stari ljudi:
Nije ih briga kamo mahniti vlakovi voze.
Dok buntovnici nose stigme i dijagnoze,
Na lomačama griju kosti krhke od studi.

Običan čovjek drhti: ne jede meso petkom.
Čeka da uvojke guste godine upokore.
Tek mu u snovima neki galeb preleti more,
I na satu slobode podne je tako rijetko.

Pjesnik pak prebire sjetno po žicama od spleena:
Na snažne riječi vreba, o sutrašnjici brine.
Konzerva stoji na stolu, bezglave male sardine,
I mineralna voda s okusom Aspirina.

Kraj roda i planeta primakao se blizu.
Oglasi se tek nekad dijete puno tjeskobe.
Zubalom od titana u trenutku ga zdrobe
Učmali stari ljudi, koje bjesovi grizu.

Božica Jelušić