ENG
Novi savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Robert O’Brajen (O’Brian) je službenik nižeg profila koji se, iako važi za jastreba u spoljnoj politici, vjerovatno neće protiviti politici predsjednika Donalda Trampa (Trump) kao njegovi prethodnici, dok će biti ojačana uloga državnog sekretara Majka Pompea (Mike) kao uticajnijeg vanjskopolitičkog glasa u administraciji, pišu svjetski mediji.
Usklađivanje tima savjetnikom niskog profila
Tramp je imenovao O’Brajena za savjetnika za nacionalnu sigurnost jer želi postrojiti svoje osoblje i ublažiti unutrašnje podjele nakon burnog mandata bivšeg savjetnika Džona Boltona (John), ocjenjuje Vašinton post (The Washinton Post).
O’Brajen će preuzeti prilično zastrašujući niz odgovornosti kao Trampov četvrti savjetnik za nacionalnu sigurnost – od niza vanjskopolitičkih kriza do postizanja konsenzusa unutar konkurentski raspoloženih državnih agencija. Međutim, zvaničnici su rekli kako se nadaju da će njegovo prijateljsko ponašanje i iskustvo pravnika donijeti više stabilnosti i kolegijalnosti u često haotičnom procesu kreiranja politika pred izbore 2020. godine. “Glavna briga je smanjivanje drame”, rekao je visoki američki zvaničnik, koji je poput drugih za Vašington post govorio pod uslovom anonimnosti.
Dvoje ljudi koji su blisko sarađivali s O’Brajenom opisali su ga kao pametnu “političku životinju” koja je njegovala blisku vezu s Pompeom po pitanjima vezanim za taoce i dugo tražila unapređenje unutar Trampove administracije. Nekoliko zvaničnika reklo je da će se O’Brajen manje opirati naredbama predsjednika nego njegov prethodnik, koji se usprotivio Trampovim pregovorima sa Sjevernom Korejom, povlačenju iz Afganistana i interesu za saradnju s iranskim liderima.
No, iako O’Brajen nema Boltonovu rigidnu jednostranost, njegovi dosadašnji spisi naglašavali su važnost američkih saveza i američkog globalnog vodstva, što su, prema ocjeni Vašington posta, gledišta koja bi se moglo sukobiti s aspektima Trampove agende “Amerika na prvom mjestu”.
Glavno je pitanje, konstatuje Vašington post, može li novi savjetnik za nacionalnu sigurnost, čija je lična istorija i odnos sa predsjednikom ograničen, formulisati koherentnu politiku iz predsjednikovih želja, dok upravlja svojim savjetnicima u Pentagonu, Stejt departmentu i trezoru. Džon Gans (John), autor knjige “Ratnici Bijele kuće” o istoriji Savjeta za nacionalnu sigurnost smatra da “bez moći koja je rezultat duboke veze s predsjednikom, reputacije u nacionalnoj sigurnosnoj zajednici ili dubokoj stručnosti u vladi, slab savjetnik za nacionalnu sigurnost uzrokuje poremećaj”.
Pompeo bez rivala
Izbor O’Brajena dosadašnjeg specijalnog predsjednikovog izaslanika za pitanje taoca, za savjetnika za nacionalnu sigurnost pojačava Pompeovu moć kao najuticajnije vanjskopolitičke figure u Trampovoj administraciji, ocjenjuje Forin polisi (The Foreign Policy).
Neprovjereni O’Brajen, čija je najistaknutija uloga u vladi bila da služi kao Trampov glavni pregovarač o taocima, ulazi u Bijelu kuću u vrijeme značajnih turbulencija, ukazuje američki časopis. Samo nekoliko dana nakon što je Tramp otpustio Džona Boltona (John), niz napada na naftnu infrastrukturu Saudijske Arabije poremetio je globalna tržišta i pobudio nove strahove od sukoba s Iranom. Nuklearni pregovori sa Sjevernom Korejom su zastali, a štetni trgovinski rat s Kinom ne pokazuje znakove kraja.
Novi savjetnik za nacionalnu sigurnost je znatno nižeg profila od svoja tri prethodnika. Prvi Trampov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Majkl Flin (Michael Flynn) upamćen je kao istinski kritičar američke obavještajne zajednice. Drugi, Herbert Rejmond Mekmaster (Raymond McMaster) smatran je jednim od najvažnijih intelekata američke vojske, dok je treći, Bolton, u Bijelu kuću ušao nakon višedecenijske karijere kao birokratski i politički operativac s dobro definisanim, jastrebskovskim pogledima s kojima se Tramp često nije slagao.
O’Brajen nema slično iskustvo i nejasno je hoće li on iznijeti bilo kakvo čvrsto stajalište o ovom poslu. Uspješni advokat iz Los Anđelesa, O’Brajen je obavljao nekoliko manjih poslova u administraciji Džordža Buša mlađeg (George W. Bush), uključujući i zamjenika američkog predstavnika u Generalnoj skupštini UN-a 2005. Pomogao je u vođenju odjela za reformu pravosuđa u Afganistanu a 2011. godine preuzeo je posao savjetovanja u predsjedničkoj kampanji republikanskog kandidata Mita Romnija (Mitt Romney).
S oskudnim iskustvom u vladinim poslovima, njegovo imenovanje jedino osigurava da Pompeo, koji je u administraciji već dvije i po godine, sada neće imati rivala u Bijeloj kući koji će se s njim utrkivati za Trampovu naklonost, tvrde bivši dužnosnici Savjeta za nacionalnu sigurnost i stručnjaci koji su razgovarali s novinarima Forin polisija.
Neumjesna odanost Trampu
Tramp je za Boltonovog nasljednika postavio pregovarača kojem je najistaknutija međunarodna uloga bila švedsko suđenje američkom reperu Ej-As-Ej-Pi Rokiju (A$AP Rocky) – što je bio politički štos koji je naljutio švedsku vladu, naveo je Gardijan (The Guardian).
Za razliku od svog vatrenog prethodnika, Roberta O’Brajena vide kao lojalistu niskog profila koji je neumjesno odan Trampu, te je za predsjednika rekao da je “najveći pregovarač sa taocima u istoriji SAD”.
O’Brajen je 2016. objavio zbirku eseja o vanjskoj politici,”Dok je Amerika spavala: Vraćanje američkog liderstva u svijet u krizi”, gdje je oštro kritikovao Obaminu administraciju. Nuklearni sporazum iz 2015. godine s Iranom opisao je kao popuštanje, a Obamin pristup kao “vodeći od pozadi”. Tvrdio je da je “vrhunska politička korektnost na Zapadu” obuzdala vlade u borbi protiv terorističke organizcije tzv. Islamske države.
“Biti vođa slobodnog svijeta ne znači biti policajac cijelog svijeta”, napisao je. “To ne znači da bi Amerika trebala koristiti svoj moralni autoritet za promociju ideje o slobodnim muškarcima i ženama i slobodnim tržištima za boljitak svijeta.” Retorika ove knjige pozicionira O’Brajena kao tradicionalnog republikanskog jastreba – koji se neposredno uklapa s Pompeom, ali ne nužno i lako s Trampom, zaključuje Gardijan.
Jastreb poslije jastreba
Novi savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Trampa, suprotnost je Džonu Boltonu, ali samo po izgledu i tihom i pravničkom stilu, ali i on ima dugu historiju konvencionalnog jastreba naročito po pitanju američke vanjske politike, naglašava kolumnist Blumberga (Bloomberg) Elaj Lejk (Eli Lake).
Njegovu zbirku eseja “Dok je Amerika spavala: Vraćanje američkog liderstva u svijet u krizi” i sam Bolton je predstavio kao “obavezno štivo” za sve predsjedničke kandidate iz 2016. godine.
O’Brajenov esej o iranskom nuklearnom sporazumu iz 2015. godine naslovljen je “Obamina ludost”. Također, O’Brajen identifikuje “rusku agresiju” kao jednu od glavnih prijetnji koju Obamin nasljednik mora tretirati kako bi obnovio američko vođstvo u svijetu.
Iako je to možda dobra vijest za Ameriku, jer je postojao rizik da Tramp odabere savjetnika za nacionalnu sigurnost koji će se prepustiti najgorim nagonima predsjednika u vanjskoj politici, no, kako ističe Blumbergov kolumnista, opasnost je u tome što je Tramp sposoban da za trenutak promijeni mišljenje.
Nesretna i rizična vožnja
Čini se da je šef Bijele kuće u Robertu O’Brajenu pronašao skladnog radnika koji će se držati po strani što više odgovara Trampovom dominantnom temperamentu, ali njegovo imenovanje može signalizirati kraj nade o preispitivanju najgorih predsjedničkih vanjskopolitičkih nagona, napisao je u komentaru za Njujork tajms (The New York Times) bivši uposlenik Savjeta na nacionalnu sigurnost, Džonatan Stivenson (Jonathan Stevenson).
Tramp se najvjerovatnije nada da se O’Brajen neće pokazati kao neumoljivi ideolog, poduzetnik vanjske politike ili stručnjak za proces postizanja konsenzusa, već kao funkcioner koji će pružiti službeni furnir za predsjednikove često nestalne stavove.
Tako neometan suprotnim glasovima, Tramp bi mogao nastaviti sa svojom taktikom pokušaja velikog obračuna – s Kinom, Sjevernom Korejom, čak i Iranom u određenim okolnostima koje se sada čine udaljenima – a koje bi zauzvrat bile pokrenute tupim instrumentima poput tarifa, inicijative najavljene tvitom i vojnim prijetnjama, navodi se u komentaru objavljenom u njujorškom liberalnom listu.
Tramp, suočen s Pompeom, vjerovatno će i dalje pričati o “ogromnim ponudama” i prijetiti odvažnim vojnim akcijama da bi poboljšao svoj imidž istovremeno i vizionara i oštrog momka, zanemarujući sve što smatra osakaćenim problemima, poput humanitarne pomoći i izbjegličke krize. U toj nesretnoj i rizičnoj vožnji, O’Brajen će vjerovatno biti prebačen na stražnje sjedište, procjenjuje Stivenson.
Svjetski poslovi i dalje će biti nepredvidivi i u neredu, američka politika neusklađena, a poredak Sjedinjenih Država koji je zasnovan na liberalnim pravilima dodatno degradiran, ocjenjuje Stivenson koji je u Savjetu za nacionalnu sigurnost radio u periodu od 2011. do 2013. godine.
