Verbalni delikt: „Vila Velebita“ pod flasterom na ustima

Izdvajamo

• Čim je utihnulo oružje, a pritisnule nevolje koje nitko nije očekivao, „Ustani bane“ i „Vila Velebita“ vratili su se na svoja mjesta u domoljubnom naftalinu. I dugo ih više nitko ne pjeva ni u najzabitnijim seoskim birtijama negdje bogu iza nogu niti na nacionalnim feštama ili stadionskim dernecima tzv. navijača. Niti ima povoda niti to ikog dira ili uznemirava, pjevao - ne pjevao.

Povezani članci

• Hotel Luda kuća (II)
• Religije moraju reći pravu riječ o zlodusima našeg vremena
• Ugrešić: Fašizacija Hrvatske već je izvedena
• Mitovi i legende Barbadosa i Grenade
• Poker desničara za konačni kraj Tuđmanove stranke
• Erich Rathfelder: Rastanak s Predragom Lucićem, hrvatskim nezavisnim duhom otpora

Uhićenje i brzopotezno sudsko sankcioniranje novinara portala Indexa.hr i zauzetog aktivista LGBTQI manjine Gordana Duhačeka eksplodiralo je u političkoj i široj društvenoj javnosti RH opravdanom sumnjom da trenutna HDZ-ova vlast na mala vrata vraća tzv. verbalni delikt te zastrašuje novinare/medije koji se usude kritizirati režim. Istodobno, ne tretira jednako ili bar približno strogo obiteljsko nasilje, govor mržnje (osobito prema Srbima) te ustaško „Za dom spremni“. Predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović uvjeren je da uhićenje i pravosudna sannkcija novinaru Duhačeku nisu bili čin redovnog postupanja represivnog aparata, nego stvar politike: „Ovaj nalog je došao s vrha, ovo je režimska stva“ 

Marijan Vogrinec 

Tko je zapjevao „Vilu Velebita“ u onom „komunističkom mraku“ – ma koliko gust i neprovidan bio od birtijskog dima – tvrde, je li, iz prve ruke „nacionalno osviješteni“ iz opskurnog tada podmaliganjenog ambijenta, fasovao je najmanje tri mjeseca prdekane. „Ne’š ti nama nacionalizmom trovati bratstvo i jedinstvo, koje čuvamo kao zjenicu oka svoga“, žustro bi onim drvenim čekićem navodno lupila sudbena vlast, a smrknuti bi organ reda i poretka, brkova à la Nikola Plećaš, smjesta otvorio škripava vrata Stare Gradiške. Da se Vila neko vrijeme hladi među debelim zidinama u društvu ubojica, silovatelja, krupnih i sitnih tatova, etc. Kad se onomad  „komunistički mrak“ 1980-ih malo razrijedio u, recimo, praskozorje – ne sluteći još svijetlu, tisućljeće žuđenu hrvatsku zoru tzv. samostalnosti, neovisnosti, suverenosti i slobode, ni „Vila“ niti njezin astralni dom među velebitskim vrletima vuka i hajduka nikom više nisu bili zanimljivi. Ni u najzabitnijoj seoskoj birtiji. „Pjevači“ su ostali to što su oduvijek i bili. Uz koju čašicu previše, možebitno opasni samima sebi. Ni uplavljeni (kao danas) organ brkova à la Nikola Plećaš niti sudbena vlast više nisu imali volje smatrati da „Vila Velebita“ ikomu može naškoditi.

Ali „Ustani bane“ (je li, „Hrvatska te zove, zove…“), to je još bila nekakva protunarodna/protudržavna, gadna neka nacionalistička žeravica po kojoj se režimski uriniralo iz sve snage. Neposredno uoči prevratničkih 1990-ih godina u Hrvatskoj pokazalo se kako nikakvi vatrogasni profesionalci bivše zajedničke države nisu uspjeli prevenirati budničarski požar – potpaljen u (pred)ilirsko preporodno doba te rasplamsao u drugoj polovici pretprošlog stoljeća – koji je u ratnom razdoblju pjesmom „Ustani bane“ i „Vilom Velebita“ hrabrio domoljubna srca i bildao jedinstvo Hrvata po skloništima, na bojišnicama, u izbjeglištvu i kojekuda. Čim je utihnulo oružje, a pritisnule nevolje koje nitko nije očekivao, „Ustani bane“ i „Vila Velebita“ vratili su se na svoja mjesta u domoljubnom naftalinu. I dugo ih više nitko ne pjeva ni u najzabitnijim seoskim birtijama negdje bogu iza nogu niti na nacionalnim feštama ili stadionskim dernecima tzv. navijača. Niti ima povoda niti to ikog dira ili uznemirava, pjevao – ne pjevao.

E sad, ako smo mislili da je stanje stvari takvo – nikakvo, ni vrit niti mimo, rekel bi domobranček Štijef za šankom u Velikom Trgovišću – uhićenje znanog novinara portala Indexa.hr i aktivista LGBTQI manjine Gordana Duhačeka (39) u zagrebačkoj Zračnoj luci Franjo Tuđman očit su dokaz da se grdno prevario svatko uvjeren u hrvatsku demokraciju, poštivanje ljudskih prava te slobodu medija i javnog izražavanja. Ništa od toga. Sudbena vlast iz „komunističkog mraka“ i smrknuti organ reda i poretka, brkova à la Nikola Plećaš samo su obukli novohrvatske odore i tadašnji državni grb na zidu zamijenili novohrvatskim, podboltanim ktomu ovećim križem s Raspetim, pa opleli po medijskom djelatniku koji da je na svom Twitter profilu prije godinu dana (sic transit) „uvrijedio“ policiju akronimom ACAB (slob. „Svi policajci su kopilad“, raširen pankerski prkos), a prije par tjedana pak statiričnim prepjevom „Vile Velebita“ u „Govno Velebita“ navodno „povrijedio moralne osjećaje građana“. Policija je anketirala „uvrijeđene građane“, pa zna i postupa, ili su se organi „uvrijedili“ u ime građana Bijedne Naše? Glupost. I jedno i drugo.

Novčane kazne u nepostojećoj valuti

Međutim, najmanje je glupost – pače, preozbiljna je stvar, indikativna za stanje demokratskog zdravlja Bijedne Naše uoči skorašnjeg preuzimanja predsjedanja RH EU-om te imenovanja HDZ-ove poslušnice Dubravke Šuice povjerenicom Europske komisije za demokraciju i demografiju – što režim premijera Andreja Plenkovića na drastičan način trenira policijsku i sudbenu strogoću na javnoj riječi. Na slobodi govora i medijske riječi. A to nije bezazlena poruka. Jer, netom što je uhićen i zadržan cijeli dan u ćeliji policijske postaje na Trešnjevci, Prekršajni sud u Novom Zagrebu je brzinom svjetlosti – što u neusporedivo važnijim predmetima nije slučaj – oglasio Indexovog novinara Gordana Duhačeka krivim po čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (akronim ACAB u privatnom tvitu od prije godine dana nema blage veze s tzv. javnim redom i mirom, ali…) i izrekao mu apsurdnu novčanu kaznu od 200 njemačkih maraka (DEM), valuti čija je uporaba službeno prestala još 1999. godine! Sic transit. I to je dokaz pravnog nereda što vlada Bijednom Našom.

E sad, kako naplatiti novčanu kaznu hrvatskom građaninu u stranoj valuti koja više ne postoji ni u matičnoj zemlji? Poznati pravni stručnjaci u RH se grohotom smiju budući da su se već promijenile tri vlade u Banskim dvorima otkako DEM više nije u uporabi, a paragrafi koji se najviše krše – Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira – o tomu nema pojma, iako je u međuvremenu bilo pokušaja da se kazne nepostojećim markama prevedu u domaću valutu, kune. DEM nije trebalo uvoditi ni kad se pisalo prekršajni zakon, ali… Pametnjakovićima nikad iz guzice ne ide u glavu. „Hrvatska narodna banka“, istražio je RTL, „koristi tečaj marke prema euru koji je 1999. fiksno određen kao 1 € = 1,95 DEM. Stoga se nakon presude kazna mora izraziti u eurima, a kako ni ta valuta nije domaća još se jednom koristi srednji tečaj HNB-a za kune i eure. Ukratko, kazna od primjerice 200 DEM preračunava se u eure te iznosi 102 €, nakon toga korištenjem dnevnog tečaja HNB-a (1 € = 7,39 KN) dolazi se do iznosa od 757 kuna.“ Toliko će novinara, ako žalbom ne izboksa pravdu, stajati akronim ACAB, koji je policiju uvrijedio godinu dana nakon štoje napisan.

I onda, neka netko kaže kako hrvatski represivni Big Brother represivne HDZ-ove koalicijske vlasti – spava. Možda tek drijema, jer reagira s tzv. kasnim paljenjem, ali batinu ni tada ne ispušta iz ruke. Javnost je dobila znati da će druga prijava Policijske uprave zagrebačke protiv Gordana Duhačeka (po čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) biti sudski raspravljena „uskoro“. Naime, moralni su osjećaji građana, ma to se pod tim podrazumijevalo, toliko „uvrijeđeni“ da javnost – „uvrijeđena i uznemirena“ – zapravo više ni ne spava. Dok se, je li, kao u ona dobra stara inkvizicijska vremena ljutog kritičara ustašluka, vlasti koja to tolerira i svakovrsnih polit-ideoloških, vjerskih i društvenih posrtanja Bijedne Naše, ktomu i zauzetog aktivista LGBTQI manjine, ne osudi na lomaču? Pazi smrada pederskog, huči nadrkana masa nazadnjaka svake fele à la divljezapadna rulja za linč „konjokradice“, taj će nama govnariti po „Vili Veleb’ta“ i hrvatstvu!? Eeee, nećeš majci dok je ‘Rvata i rvacke države.

„To je, da si ne lažemo, razlog zbog kojeg je policija kopala po njegovim objavama na Twitteru pa su usput primijetili da je akronim ACAB uvrijedio i njih“, objavio je Index.hr. „Zbog toga je uhićen i osuđen. Od presude za nazivanje policajaca kopiladi, iako su neki gotovo sigurno začeti i rođeni u bračnoj zajednici, zanimljiviji su povrijeđeni moralni osjećaji građana mijenjanjem stihova pjesme nepoznatog autora vjerojatno nastale u doba Ilirskog preporoda. Nije riječ, naravno, ni o kakvim moralnim osjećajima građana nego o čistom verbalnom deliktu, kriminaliziranju izgovorene ili napisane riječi da bi se zaštitile tobožnje nacionalne svetinje. Indexov novinar Gordan Duhaček nije mokrio na ulici pa prolaznicima pokazivao spolovilo, niti se nag sunčao na svom balkonu koji policija naziva fiktivnim javnim mjestom pa prijavljuje golaće. Za ta i takva se djela kažnjava zbog vrijeđanja moralnih osjećaja građana. Duhaček je umjesto golog tijela građanima izložio njihove vlastite fekalije koje od Plitvica do Stona zagađuju životni prostor, a to nije vrijeđanje moralnih osjećaja nego verbalni delikt.“

Policija je neuvjerljivo reagirala – uz potporu ministra Davora Božinovića te traljav iskaz samog premijera Plenkovića o tzv. visokim demokratskim standardima, koje i on i njegova vlada upražnjavaju glede i u svezi, je li, medijskih sloboda i prava javnoga govora – međutim, ostali su prijepori o tomu kako se Duhaček „nije odazvao“ policijskom pozivu na razgovor o spornim temama za prekršajnu prijavu. Dan prije putovanja u inozemstvo bio je u policijskoj središnjici, gdje su mu kazali neka slobodno putuje, a razgovor će se obaviti po Duhačekovom povratku. No, uhićen je, a policija tvrdi da se javio „izvan radnog vremena, pa to ne vrijedi“, etc. Sic transit, izvan radnog vremena!? Kao da policija, vatrogasci, liječnici, etc. ne moraju izvan radnog vremena obavljati svoju temeljnu zadaću: hvatati lopove, gasiti požare, spašavati ugrožene živote, etc. Nema izgovora. Ako je novinar bio osumnjićen, a sâm se odazvao pozivu čak dan prije no što je trebalo, jer je morao na službeni put, imao je biti saslušan ili zadržan. A nije. Pušten je, pa drugi dan uhićen. Netko je gadno zabrljao i sada je kasno j…..m se kajati. Šteta je počinjena. Vladajući su glasno i u političko nedoba raspalili dreku pljusku.

Mržnja da, sloboda govora ne

Demokratska se javnost digla na noge, uključivo Hrvatsko novinarsko društvo, a politička oporba jedva je dočekala skandal u kojemu HDZ-ova državna vlast igra ulogu glavnog negativca. Vraća inkriminirani verbalni delikt i pokušava zastrašiti novinare/medije za koje drži da joj nisu skloni. „Ne mogu govoriti o onom što ne znam, a ne znam detalje Duhačekovog privođenja – je li se odazvao pozivu policije, je li bio ispravno prijavljen; tu sam sklon vjerovati policiji, jer određena razina povjerenja u policiju mora postojati“, komentirao je slučaj SDP-ov kandidat za predsjednika RH Zoran Milanović. „Ono o čemu želim govoriti jest da je čovjek prijavljen, procesuiran i osuđen zbog tvitova. I to godinu dana kasnije nakon nekakvog tvita u kojem se ruga policiji. To je meni neshvatljivo. Koliko god to može biti uvredljivo policiji, ovaj nalog je došao s vrha, ovo je režimska stvar. Ovo je stvar politike. Takvo nešto nas kao društvo gura natrag, zakopava nas. Jedan supkulturni poklič ‘ACAB’ sad se probio u potpunu javnost i postao mainstream. Sad će policiji trebati 20 godina američkih donacija da u marice strpaju sve koji će se s tim sprdati. To je upravo način da se izaziva otpor i prkos kod građana.“

Milanović se, a prenijela je televizija N1 Hrvatska, referirao i na opasno javno iskazivanje protusrpske mržnje na koje policija ne reagira, što je i novinar Duhaček ilustrirao po izlasku iz sudnice: policiji smeta akronim ACAB i satirična prerada „Vile Velebita“, a ne smeta joj krvavi ustaški poklič „Za dom spremni“, masovno stadionsko „ubijanje Srbina“, divljačka hajka na lidera hrvatskih Srba, saborskog zastupnika i HDZ-ova partnera u vlasti  Milorada Pupovca, etc. „Ja postavljam pitanje“, kaže Milanović, „prije dva tjedna je bila cijela hajka radi izjava Milorada Pupovca. Zašto njega nisu uhapsili ili skinuli mu imunitet? Postoje ne dvostruki, nego šizofreni kriteriji. Prije nekoliko dana na jednoj nogometnoj utakmici grupa od više stotina muškaraca urlala je i pozivala na linč i ubijanje cijele jedne skupine građana. Je li to poziv na mržnju?

Zašto tu ništa nije napravljeno? A da ne govorimo o ovoj pjesmici zbog koje je novinar jednog portala u formi rugalice, parodije, pesiflaže također prijavljen zbog narušavanja javnog reda i mira te udara na moralne vrijednosti i osjećaje građana. Ne pozivam da se pale zastave RH, izruguje himni, ali ovo je vrst slobodnog građanskog govora zbog čega se ljude ne smije privoditi, procesuirati. Cijela je ta konstrukcija promašena. Ništa ne valja u toj priči, sve je pogrešno. Ovome smo se rugali u socijalizmu kad smo na klupicama pjevali ‘Vilu Velebita’ – bez obzira na motive – samo da isprovociramo nekakvu reakciju režima.“

SDP-ov saborski zastupnik i bivši Milanovićev ministar uprave Arsen Bauk drži nedopustivim ponašanje represivnog aparata prema novinaru Gordanu Duhačeku. „Policija je prestrogo postupila kad se uzme u obzir da je riječ o slučajevima slobode izražavanja, tvrdi Bauk. „Napredovali su malo, dosad su išli u redakciju legitimirati (novinarku tjednika Nacionala, op. a.), a sada smo došli na novi stupanj postupanja policije prema novinarima. Čudno mi je da su u oba slučaja tvitanja pokrenuli postupak, jer oba spadaju u granice slobode izražavanja za koje smo mislili da su odlaskom nenarodnog režima završile. Možda će se u budućnosti za vrijeme vladavine Kolinde Grabar-Kitarović govoriti da je to bilo vrijeme kada niste smjeli premijera zvati ‘ćaćom’ (za posjeta Dalmaciji, policija je smjesta uhitila prosvjednika koji nikog nije ugoržavao tim uzvikom, op. a.) i niste smjeli svašta tvitati. Ima tih situacija kada je policija prestrogo postupala u slučajevima slobode izražavanja (Thompsonovo „Za dom spremni“ u „Bojni Čavoglave“, kojom pali publiku na početku koncerta nekažnjiv su „dio umjetničkog djela“, sic transit, op. a.). Po ovom što sam uspio vidjeti i informirati se, radi se o satiri i vrsti izražavanja revolta koje se ne bi moglo svesti u prekršajne zakone. Moj je dojam da će ovo završiti i u Strasbourgu, a dok do toga dođe, pritiskat će se na novinare. Nadam se da će ministar imati priliku provjeriti što se dogodilo, ako ne provjeri on, sigurno će saborski odbor imati što pitati.“

Policija, dakako, nije imuna na interese politike koja joj instalira šefove – od ministarskog vrha do dna u nekom seoskom zapećku – pa je pitanje njezina postupanja krajnje relativna stvar. Osobito u politički osjetljivim okolnostima. Kad je 2012. godine SDP-ova koalicija došla na vlast u RH, smijenila je cca. 2500 dotadašnjih HDZ-ovih uzdanica na rukovodnim mjestima u sustavu, a kada je 2016. godine u Bamskim dvorima novoizabrani šef HDZ-a Andrej Plenković zasjeo u premijerski fotelj i stabilizirao saborsku većinu s Mostom nezavisnih lista Bože Petrova, posmjenjivao je zatečeni SDP-ov policijski ustroj na rukovodnim pozicijama. Stranačka i ideološka podobnost bili su vjerodostojnija preporuka od stručnosti i sposobnosti, pa je i sada tupavo vjerovati vladajućima kako su zakon i propis, a ne politička volja raison d’être postupanja i u slučaju uhićenja/sankcioniranja novinara Gordana Duhačeka. Ni notorni hlebinci, je li, nisu baš takvi i toliki naivci. „Vila Velebita“ je s razlogom gurnuta pod flaster represije, iako je više nitko normalan ne pjeva niti ima tog nacionalnog nagona.

Pitanje demokracije, ne ideologije

Nezavisni saborski zastupnik i bivši SDP-ov pomoćnik braniteljskog ministra Bojan Glavašević, manje-više nepoznati sin vukovarske novinarske legende ubijene na Ovčari Siniše Glavaševića, također je reagirao u korist Gordana Duhačeka, tvrdnjom da je „policija izložena pritisku radikalnih ultrakonzervativnih skupina“ i da je u slučaju uhićenja „došlo do vrlo selektivne optužbe za vrijeđanje službenih osoba i moralnih osjećaja građana“. On ističe da su pritisci rezultat „permisivnosti predsjednice RH, predsjednika vlade i ministra unutarnjih poslova. Vidjeli smo u nebrojenim slučajevima da policija nije ni izbliza tako ekspeditivna u slučajevima obiteljskog nasilja, prijetnji javnim osobama ili govora mržnje“. Duhačekovo uhićenje pokazuje da su svi izvještaji o narušavanju slobode medija i slobode izražavanja zadnjih godina naša realnost, ne izmišljotine.

„Pitanje tih sloboda nije ideološko, nije pitanje ‘naših’ i ‘vaših’, to je pitanje demokracije, dakle, nešto o čemu je potreban konsenzus svih političkih opcija posvećenih zdravom, slobodnom društvu“, tvrdi Glavašević. „Tu vidim veliku nedosljednost, jer ako je sustav bio učinkovit za Duhačeka, zašto nije bio za Zdravka Mamića? Pozivam predsjednika Vrhovnog suda i Državno sudbeno vijeće da preuzmu odgovornost i ispitaju postupke sudca Prekršajnog suda Krešimira Ožanića. Saborski Klub nezavisnih i zastupnika HSU-a inicirao je među oporbenim klubovima pokretanje izmjena i dopuna Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Policijski službenici zaslužuju zaštitu od nerijetko snažnih pritisaka i uvreda. Ali to ne smije biti izlika za gaženje slobode govora i medija, kao ni za privođenje novinara koji kritiziraju vlast.“

Taman će upaliti takva inicijativa kad je HDZ nakon petosatne rasprave svog čelništva – inicirane unutarstranačkim soliranjem Mire Kovača, koje nije dobro sjelo Andreju Plenkoviću i najbližim mu suradnicima – zabranio viđenijim članova stranke javne istupe bez njegovog odobrenja. Kao, tu su izbori za predsjednika/cu RH, pa parlamentarni dogodine, itd., što je razlog za stranačko okupljanje i jedinstvo, a ne razdore, pa se članstvo „mora držati pravila igre“. Flaster na usta svakomu tko ne misli kao šef ZNA SE opcije i premijer, s ambicijom za još jednim mandatom. E sad, kiksa li stranka makar samo na predsjedničkim izborima koncem godine – kao što nedavno jest na europarlamentarnim – Plenkoviću je i ekipi ostalo samo: piši kući propalo je. I spakirati kovčege. Flaster na usta, je li, nije njegov izum, ima čak višestoljetnu nepodrezanu bradu, no kako se u to uklapa „Vila Velebita“ pod flasterom verbalnog delikta, ostaje vidjeti sljedećih dana.