Gasni rat u BIH- Svi uzimaju koliko im treba, razliku će platiti građani

Povezani članci

• Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv Selme Cikotića zbog visoke korupcije
• POSLJEDICE BUDŽETSKOG DEFICITA: Djeca, trudnice i porodilje ostaju bez zdravstvenog osiguranja u RS
• Kinezi grade hidrocentrale u RS bez potrebnih dozvola i mimo zakona
• NOVINARSKA NAGRADA: Amil Dučić je autor najboljeg istraživanja o korupciji!
• Izbačeni dijelovi ministarskih biografija: Korupcija, nepotizam, pronevjere, poslovni gubici…
• Nakon pisanja “Micro mreže” o članovima Komisije za borbu protiv korupcije Ministarstvo poništilo kompletan konkurs

Dva komunalna preduzeća Sarajevogas i Toplane Sarajevo imaju 650 zaposlenih i enormno visoke plaće iako bi čitavim sistemom mogli upravljati i sa 200 radnika. Cijena gasa nakon ulaska poreko granice u BiH, pa do krajnjih korisnika se skoro udvostručuje…

Rašomonijada. Upravo tako bi se mogla nazvati situacija nastala nakon odluke federalne vlade da odobri poskupljenje gasa. I sarajevske kantonalne i federalne vlasti i kompanije imaju svoju istinu, svoje činjenice, svoje viđenje. Pljušte optužbe. A ceh će u konačnici ionako platiti građani.

Krenimo redom. Već duži period BH Gas, zadužen za transport, a s Energoinvestom i za uvoz, zahtijevao je rast cijene ovog energenta koji nabavljamo od ruskog Gazexporta i koji samo na jednom mjestu ulazi u zemlju, Šepak kod Zvornika. Gas je, prije svega, namijenjen za zagrijavanje Sarajeva, koje se protekle zime okitilo titulom najzagađenijeg grada na Planeti, a shodno rezultatima mjernih stanica postavljenih u američkim ambasadama diljem Planete. Rezultat su tada nadležni osporavali i neposrednom blizinom jedne od sarajevskih ćevabdžinica!

Energent koji je daleke 1978. godine Bosna i Hercegovina, kao dio tadašnje Jugoslavije, počela dobavljati kroz gasovod izgrađen kreditom Svjetske banke, kao prva zemlja nečlanica NATO-a kojoj je Svjetska banka odobrila kredit. I koji je uveden da bi zrak u sarajevskoj kotlini u zimskom periodu bio čišći.

Upravo na rastu ruske cijene gasa u BH Gasu su obrazložili zahtjev za 31% povećanjem cijene koji je, uz malo umanjenje, na kraju Vlada Federacije i odobrila.

Od 1. maja ove godine umjesto 495, hiljadu kubika gasa koštat će 640 maraka. U informaciji koju je prihvatila Vlada navedeno je da je “BH Gas od druge polovice 2018. godine ostvarivao gubitke na prodaji gasa distributivnim poduzećima, jer je cijena koštanja kontinuirano viša od prodajne od 495 maraka, i koja je na snazi od 1. 8. 2017. godine”. Iz BH Gasa tvrde da je nabavna cijena skočila za 100% i da trenutno iznosi nešto iznad 260 USD za 1000 kubnih metara. Dnevno je u januaru zbog razlike u cijeni BH Gas imao 80.000 maraka gubitka.

„Jedini razlog za korekciju cijene plina je povećanje ruske cijene, odnosno povećanje Gazpromove cijene prirodnog plina, u periodu od trećeg kvartala 2016. do prvog kvartala 2019. godine. U ovom periodu ruska cijena je porasla 100 posto i to je jedini razlog. Ima i nekih drugih razloga, ali oni su skoro pa beznačajni“, kaže Jasmin Salkić, direktor BH Gasa.

Njegov savjetnik, ujedno i bivši direktor ove kompanije Almir Bećarević dodaje: „Gazprom formira cijenu gasa na bazi cijena nafte i naftnih derivata u prethodnom ciklusu od devet mjeseci. Znači, to mu je osnov. Dajem vam samo jedan primjer, zašto je to refleksija i na prirodni gas. Prvog januara 2018, prema zvaničnim podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, cijena goriva na bezinskim pumpama je bila 1,88 KM, a u trentuku kada smo predavali svoj zahtjev za korigovanjem cijena, cijena goriva na pumpama je bila 2,41 KM. Znači, u ovom periodu više od 50 feninga je povećana cijena goriva na pumpama u BiH, a mi smo tražili 14 feninga. Prije tri godine u jednom trenutku cijena nafte bila je 35 – 40 dolara, a onda je skočila na više od 80 dolara. Rusi su iz tog razloga povećali cijenu svoga gasa. Sa 130 dolara cijena se popela na sadašnjih 260 dolara.”

Nabavna cijena gasa: decembar 2016/februar 2019. (izvod iz faktura)

Međutim, raniji zahtjevi za povećanjem nisu dobili podršku Vlade Federacije. Normalno, bila je izborna godina i ko bi još dozvolio rast cijene ovog energenta uoči izbora i uoči grijne sezone.

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Đindić obrazlažući poskupljenje govorio je da je u proteklom zimskom periodu Vlada zapravo spasila građane jer je sa 17 miliona maraka pokrivala višu nabavnu od manje prodajne cijene BH Gasu. I da se više nije moglo. Drugim riječima, izbori su prošli „Diži cijenu“.

Kalkulacija koja je predstavljena sa federalnog nivoa kao obrazloženje za poskupljenje izgleda ovako: u 640 maraka za 1000 kubnih metara za Ruski Gazexport otpada 74 %, 11% košta transport kroz Mađarsku, 9% kroz Srbiju, po 1 % je Energoinvest i transport kroz Republiku Srpsku i 4% su troškovi BH gasa. Isti udjeli u cijeni navedeni su i u revizorskom izvještaju BH Gasa za 2014. godinu.

Rastom nabavne cijene porasla je cijena Sarajevogasa, koji na području Kantona Sarajevo distribuira gas do krajnjeg potrošača. I koji na nabavnu cijenu BH Gasa “ugrađuje“ i sebe. A i PDV. Pa tako za građane dodaje 80 maraka, za veliku privredu 250, a za malu još više – 260 maraka za 1000 kubnih metara.

Iz Sarajevogasa navode: „Ostvareni prihod po osnovu cijene distribucije prirodnog gasa tarifnim kupcima prvenstveno služi za obavljanje komunalne djelatnosti i iz tih sredstava se pokrivaju:
–          Troškovi tekućeg održavanja gasnog sistema radi očuvanja sigurnosti i funkcionalnosti,
–          Troškovi nabavke novih stalnih sredstava (zanavljanje),
–          Troškovi amortizacije i
–          drugi troškovi prema Planu poslovanja za tekuću godinu.
Cijena distribucije se dva puta korigovala u zadnjih 20 godina (2002.godine i 2015.godine) i bez
prihoda po tom osnovu Sarajevogas ne bi mogao obavljati djelatnost“.

Porast cijene usijao je odnos između Vlada Federacije i Kantona Sarajevo. Pljušte optužbe među i kojim i ona da federalna vlast ruši kantonalnu

„Nažalost, u pravu su svi koji to kažu“, ističe Srđan Mandić, ministar i dodaje „početkom januara BH
gas  je tražio od federalnog ministarstva povećanje cijena plina od 31 posto. Tada je ministar rezolutno odbio to povećanje izjavivši da ono ne može biti veće od 5 posto. Mišljenja sam da je ta izjava došla kao posljedica pretpostavke da vlada neće ostati duže od par mjeseci na vlasti. Kako do toga nije došlo, koncem aprila bez prethodne najave dolazi do poskupljenja od 29 posto. Kanton Sarajevo najveći je potrošač plina u BiH. Federalna vlada je odbila bilo kakav kompromis u pravcu sufinansiranja troškova što smo doživjeli kao politički pritisak“.

U BH Gasu odbacuju ove optužbe i opetuju da je rast uzrokovanom rastom ruske cijene. Sa federalnog nivoa kažu da nemaju prostora za subvencije, jer su troškovi BH Gasa svega 4%. Međutim finansijski izvještaji prihvaćeni na Skupštini preduzeća pokazuju da je BH Gas 2018. godinu završio sa pozitivnim kontom. I to nešto više od 3 miliona i 100 hiljada maraka. Novac će biti usmjeren u razvojne infrastrukturne projekte. Za razliku od federalnog nivoa, iz kantonalne Vlade najavljuju niz mjera. Jedna od njih je upravo subvencioniranje, kaže ministar Mandić.

Srđan Mandić

„Vlada je planirala da KJKP Sarajevogas, koje je podiglo cijene po automatizmu od 01. septembra vrati cijenu gasa na nivo prije poskupljenja. Tako da će svi potrošači na području Kantona i Toplane ali i ostala fizička i pravna lica dobivati račune po istom iznosu koji su bili prije poskupljenja. Naprimjer, račun za grijanje u novembru 2019. biće isti kao u novembru 2018. Procjene su da nivo subvencija iznosi osam miliona KM i ta sredstva su planirana rebalansom budžeta na zadnjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo“.

Međutim, tek ćemo vidjeti kako će to izgledati u praksi. Jer valja platiti PDV, porez na dodanu a ne oduzetu vrijednost. Jer kako obračunati PDV kada gas kupujete po 640 a prodajete po 495 maraka.

Dakle poslujete sa gubitkom. U slučaju subvencije na budžetsku isplatu moraće se obračunati i PDV. Ujedno će, najavljuje ministar i cijena distribucije Sarajevogasa biti revidirana. Jer neshvatljivo je da privreda plaća skuplji gas od građana.

„Činjenica jeste da privreda dobiva višu cijenu u odnosu na domaćinstva i time nismo zadovoljni. Taj iznos će biti predmet revizije“, rekao je ministar Mandić.

Mjerama se, između ostalog, nalaže Sarajevogasu ali i Toplanama, čiji je osnovni energent gas i koje ga kupuju od Sarajevogasa, da racionaliziraju poslovanje te učestvuju u subvencioniranju. Oba su preduzeća 2017. godinu, a prema podacima iz Izvještaja o poslovanju koji je početkom godine razmatrala kantonalna Skupština, okončali sa dobiti i to od 1,4 odnosno 3,1 miliona maraka.

Zahvaljujući prije svega povećanju cijene centralnog grijanja i prije nekoliko godina uvedenom tarifnom sistemu Toplana. Jer do tada su godinama gomilali dugove za potrošeni a neplaćeni gas, zbog nemogućnosti da blagovremeno naplate pruženu uslugu grijanja. Prostora, dakle, za racionalizaciju i subvencioniranje ima. Sarajevogas sa 305 zaposlenih i prosječnom platom od 1343 maraka.

Pedesetak radnika više imaju i sarajevske Toplane uz nešto malo, tačnije 1265 maraka prosječnu platu, pokazuju Izvještaji o poslovanju iz 2017. godine.

Dakle, dva komunalna preduzeća zapošljavaju 650 radnika. Dobri poznavaoci tvrde da im za uspješan rad ne bi trebalo više od 200 radnika. I to u jednom preduzeću jer naprimjer Toplane imaju najmoderije daljnsko upravljanje kotlovima u regionu a zagrijavaju 52 000 što stambenih što poslovnih jedinica i objekata u Sarajevu. I nažalost, kao što rekosmo, veliki su dužnik, dvedesetmilionski prema Sarajevogasu. Koji je opet, dužan 47 miliona maraka BH Gasu. A BH Gas, odnosno Energoinvest, je dužan Rusima za ratni plin 104,8 miliona američkih dolara. Ratni dug trenutno otplaćuju samo korisnici u Federaciji iako se već dugi niz godina dovodi u pitanje pravni osnov fakturisanja 5 USD na 1000 kubnih metara postojećim korisnicima.

„Oni koji su rođeni nakon rata, moraju plaćati neki gas koji nikada niti su osjetili niti koristili, što je taj
neki ratni dug. To je van svake pameti. Nebitno ko je bio konzument tokom rata, ne može neko ko je rođen poslije, ne može plaćati taj gas koji ni njegov otac nije koristio“, ističe Tomislav Grizelj, privrednik koji je svojevremeno učestvovao u gasifikaciji Sarajeva.

„U određenoj mjeri možemo se složiti da nije korektno da neko ko nije koristi plaća, ali da bi imali gas, mi taj iznos moramo plaćati. Nema alternative. Veći je problem tu što RS ne plaća, a trošila je taj isti gas u ratu. Realnost je da bez ovih pet dolara, koji su simbolični kada se sve sabere, i godišnje na jedno domaćinstvo otpada otprilike oko 15-tak maraka, taj dug se mora vraćati, dok se vraća, biće plina. Znate, taj ratni dug je nastao u ratu, a i nosi naziv ratni dug, red je da ga se vrat“, naglašava Salkić.

Za razliku od Federacije koja je prihvatila Sporazum o alokaciji duga Republika Srpska nikad to nije uradila. A poseban tim koji su sačinile dvije entitetske vlade te Vijeće ministara dug je raspodjelio 53,89 miliona USD na Federaciju a za RS 50,91 milion USD. Upravo ovaj dug, uz činjenicu da su ogromne sezonske oscilacije u potrošnji uz samo jedan ulaz za snadbijevanje utiču na cijenu koju diktiraju Rusi. I na koju se onda „kaleme“ Energoinvest, Mađarska, Srbija, Republika Srpska, BH Gas, Sarajevogas, Toplane.

„Oni koji ne znaju, te 1978. godina, kada je došao prvi novac Svjetske banke izvan zemalja NATO-a, došao je upravo za gasifikaciju Sarajeva, zbog aerozagađenja. To je palo u zaborav, i danas se neke stvari komercijaliziraju. Dobili smo pet firmi na lancu, od Gazproma do Sarajevogasa. Pitanje je trebaju li nam svi ti subjekti na tom gasovodu. Drugo, je li ta cijena realna, jer imamo na Karakaju 260, a u Kantonu Sarajevo to dođe na 600 maraka. Transport od Rusije, preko Ukrajine, Mađarske… ima svoju cijenu, a da onda za duplo skoči od Karakaja do Sarajeva je van svake pameti, otprilike za neke subjekte je to već i troduplo. To nije realno“, kaže Grizelj.

Zamjena je to teza, odgovara direktor Salkić na primjedbe u broju ruku u lancu snadbijevanja. „Znači, Kanton Sarajevo želi Treći energetski paket, ma nema šta ne žele. Sve oni žele. Onda se ide s tim tezama da treba reorganizirati kompanije, da ima puno nepotrebnih učesnika. A, onda ono što je bit Trećeg paketa, vi morate imati trgovca gasom, transportera, distributera. I kada se Treći paket usvoji vi ćete i dalje imati trgovca gasom, transportera gasa i distributera gasa. Prema tome, niti ima puno ruku, niti će ruku biti manje, niti više. Isto. Možda imamo viška ruku u RS-u zbog velikog broja transportera, ali generalno uređenje vam je trgovac – transporter – distributer. Nije to naš izum“.

Ovaj lanac u nabavci, transportu i distribuciji gasa sporan je za Udruženje poslodavaca koje je zatražilo reduciranje broja ruku, koje u konačnici podižu cijenu gasa. Propitivali su se i navodno sporni poslovni potezi, poput izgradnje gasovoda Zenica Travnik i Visoko Brnjaci gdje konzumenata gas i nema te snadbijevanje Birča iz Zvornika koji je otišao u stečaj sa dugom od 20 miliona maraka. Što bi tvrde neki, bilo dovoljno da se narednih pet godina fiksira cijena. Spinovima nazivaju ove tvrdnje u BH Gasu, te ističu da imamo jedna od najnižih cijena u Evropi. Da je tako potvrđuju podaci EUROSTAT-a.

Ali isto tako ne treba smetnuti s uma da nam je i prosječna plata kao i standard građana jedan od najnižih. Podatak da sve više ljudi traži alternativu gasu zapravo govori da je preskup, a koji bi mogao biti jeftiniji kada se donese državna regulativa o gasu. Prioritet je Južna interkonekcija BiH i Hrvatska. Radi se o gasovodu koji ide od Zagvozda u Hrvatskoj preko Posušja do Novog Travnika s odvojkom za Mostar. Realizacijom ovog projekta, osim novog pravca snabdijevanja BiH, Federacija BiH bi dobila pristup novim izvorima prirodnog gasa kao što su planirani LNG terminal Krk u Hrvatskoj, skladišta prirodnog gasa u susjednim zemljama, te izvorima gasa iz Kaspijske regije.

„BH Gas trenutno radi na obezbjeđenju drugog dobavnog pravca, odnosno transportnog puta, radi sigurnosti snadbjevanja jer ne možemo više ovisiti samo o jednom pravcu. Ide se na to da da obezbjedi drugi ulaz, a to je Južna interkonekcija na Zagvozd. To je naša obaveza. Hoće li plin biti jeftiniji, to je iz ove prespektive teško reći. Ono realno može biti, otvara se tržišna utakmice, biće više izvora, ima određenih pretpostavki da bi moglo, ali da bi neko garantovao u ovom trenutku, to je nemoguće“, ističe direktor Salkić.

„Ma to je još veći nonsens. Pa nebitno je, gas prolazi kroz Mađarsku, ko tamo gazduje – MOL, ko gazduje u Hrvatskoj, Ina – MOL… Znači nije bitno hoćete li vi dobiti gas preko Albanije, Crne Gore, Hrvatske… ulazite opet na sustav Ina MOL-a. Isto vrijedi i za LNG terminal koji će biti na Krku, gas će opet doći do granica BiH preko sistema koji je pod nadzorom MOL-a. Znači nemate izbora, uzimali ga preko Srbije ili preko Hrvatske, MOL je uvijek unutra“, odbacuje tvrdnje nadležnih Grizelj.

Septembar će uskoro. I najavljeno vraćanje cijene gasa na od prije povećanje. Ali ova je mjera, trenutno, predviđena samo do kraja ove godine. Nakon toga, ko zna…

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Izvor: Fokus.ba