Nelegalna gradnja na Vrelu Bosne: Kako PRIVREMENE DOZVOLE POSTAJU TRAJNE

Povezani članci

• Manuel Sarrazin: Srbija ne može u EU bez priznanja nezavisnosti Kosova
• Često se u Norveškoj osjećam Bosancem, a u Bosni Norvežaninom
• „Priča i Ideologija – semiotika književnosti“ Edina Pobrća
• Mediji i civilno društvo moraju se angažirati u borbi protiv nacionalizma
• Mostarski Srbi nekad i sad
• Izjava Štefice Galić: Ovaj film je priča moje obitelji iza koje odgovorno stojim

Vlasnicima nekretnina u zaštićenoj zoni Vrela Bosne koji su u SFRJ dobili pravo korištenja objekata koji su tu izgrađeni u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, bez prava građenja i sa privremenim dozvolama, njihove zahtjeve za građenje, općina Ilidža odbija. Firma Bader Real Estate dobila je trajnu građevinsku dozvolu s potpisom korumpiranog načelnika Senaida Memića.

U „političkom vakuumu“, između konstituisanja nove i odlaska stare skupštinske većine, u potpunoj tišini, načelnik općine Ilidža potpisao je rješenje o izdavanju trajne građevinske dozvole firmi „Bader Real Estate“ za gradnju luksuznih vila, u mjesnoj zajednici Vrutci na Vrelu Bosne.

Na prvi pogled ništa neobično, međutim, ako se uzme u obzir da je kompletna mjesna zajednica Vrutci arheološki prostor, kao i prostor prirodnog parka od kantonalnog značaja u kome se ne mogu izdavati trajne građevinske dozvole, onda stvari postaju jasnije.

„Bader Real Estate“, društvo sa ograničenom odgovornošću za promet nekretnina i usluge, čiji su zastupnici izvjesni Abdulah Bader Al Mukhazeem i Omer Velagić, kupili su nedavno nekretninu koja je bila u vlasništvu domicilnog stanovnika mjesne zajednice Vrutci.

U vrijeme Kraljevine Jugoslavije na tom području lokalno stanovništvo imalo je svoje nekretnine, da bi početkom 50-ih godina prošlog vijeka bila donesena odluka o nacionalizaciji zemljišta na tom prostoru, gdje su ti isti vlasnici, kao i ostali na širem području, izgubili pravo na vlasništvo i gradnju na svojim imanjima. Vremenom je ublažena prvobitna odluka o oduzimanju vlasništva nad imovinom, pa je dozvoljeno svim stanovnicima koji su imali čvrste građevinske objekte da dobiju privremene dozvole za njihovo posjedovanje. U biti, to je značilo da je prijašnja vlast smatrala da su svi izgrađeni objekti na tom lokalitetu bespravni, ali je data mogućnost njihovog korištenja bez mogućnosti građenja novih, te proširivanja postojećih objekata. Imajući to u vidu, kao i imajući u vidu da strani državljani država s kojima Bosna i Hercegovina nema reciprocitet ne mogu biti vlasnici nekretnina na teritoriji BiH, postavlja se pitanje, kako je cijeli proces, u kome učestvuje kompanija iz Kuvajta koji je na popisu država s kojima ne postoji reciprocitet, mogao da se odvija?

Vođa takvih i ostalih korupcionih procesa na općini Ilidža, ali i u cijelom kantonu Sarajevo je Fikret Prevljak, čovjek čija se optužnica za ratne zločine odavno kiseli u ladici državnog tužioca Vladimira Simovića, današnji je predsjednik općinskog odbora Stranke demokratske akcije Ilidža. Pomoću njega i uz pomoć općinskog vijeća koje je pod kontrolom većine koju čine pripadnici SDA stranke, pokreću se razne vrste korupcijsko – kriminalnih incijativa koje na taj način dobijaju legitimitet. Tu je i Muhamed Omerović, presjedavajući vijeća, koji je zbog svog djelovanja u vidu krivotvorenja spisa i potpisivanja dokumenata u službenom listu, zaradio krivičnu prijavu od bivšeg općinskog vijećnika Amara Keče, u augustu 2018. godine. Nakon završetka procedure na općinskom vijeću saglasnost na odluke daju i općinske službe, u ovom slučaju služba za prostorno planiranje na čelu s Jasminom Papić, a završni pečat obezbjeđuje općinski načelnik prof. dr Senaid Memić. O posljedicama ovakog djelovanja, naravno, niko ne razmišlja, a o kakvoj se ozbiljnoj firmi radi, jasno se može vidjeti iz fotografija na kojima se dotična prezentira.

Reklama firme Bader Real Estate

Pošto stanovnici država s kojima BiH nema reciprocitet, među kojima su neke arapske države, uključujući i Kuvajt, ne mogu biti vlasnici nekretnina kod nas, onda oni osnivaju firme ili agencije, odnosno pravna lica u kojima su oni vlasnici, a firma se vodi na lokalnom čovjeku od povjerenja. Da bi postupak registracije firme bio legalan po našem zakonu, stvarni vlasnik se navodi kao “predstavnik” ili “zastupnik”. Tako je registrovana i firma “Bader Real Estate” koja onda kupuje ponuđeno zemljište, u ovom slučaju nekretnine u mjesnoj zajednici Vrutci na Vrelu Bosne. Nakon što se završi kupoprodajni ugovor i agencija “Bader Real Estate” postane vlasnik zemljišta i objekta na Vrelu Bosne, ona pravi projekat kojim će se na tom mjestu umjesto starih kuća izgraditi ekskluzivne vile. Kako je taj lokalitet područje prirodnog rezervata, a stare kuće imaju samo PRIVREMENU dozvolu, što znači da ne mogu graditi nikakvu vrstu čvrstih objekata bez dozvole općinskih organa, firma “Bader Real Estate” prikuplja dokumentaciju neophodnu da dobije građevinsku dozvolu od strane općine. Nakon što prikupi svu dokumentaciju, firma “Bader Real Estate” pokreće procedure kako bi dobila TRAJNU dozvolu za gradnju, iako je takvu dozvolu nemoguće dobiti na tom lokalitetu.

Kako bi se dobila ta dozvola, Fikret Prevljak, preko Muhameda Omerovića koji je presjedavajući općinskog vijeća, podnosi “inicijativu” o izmjeni prostornog plana ili mogućnosti građenja na tom lokalitetu. Općinsko vijeće koje čini većina SDA stranke bez problema tu inicijativu usvaja, nakon čega općinske službe kao što je u ovom slučaju služba za prostorno uređenje, zahvaljujući odluci općinskog vijeća dotadašnju PRIVREMENU odluku pretvara u TRAJNU, koristeći isti katastarski broj lokacije, čime se omogućuje gradnja na tom lokalitetu. Poenta priče je da se na osnovu objekta skromnih gabarita sa privremenom dozvolom dobija dozvola za trajnu izgradnju objekata sa enormnim gabaritima na istoj poziciji. Da bi sve to bilo moguće, dozvolu mora potpisati općinski načelnik Senaid Memić. Time se izbjegava drugostepeni organ koji je u ovom slučaju kantonalno ministarstvo za prostorno planiranje, jer je prvostepeni organ – općina – dozvolila gradnju.

– Općina Ilidža je već poznata po nelegalnoj gradnji i vjerujem da samo rijetki nemaju nikakva saznanja o tome. Trik kojim se služi vlast u namjeri da pogoduje kapitalu vrlo je jednostavan i providan i svakako nezakonit. Zgrade se najprije naprave, u koritu rijeke, u parkovima, u vodozaštitnoj zoni, mimo regulacionih planova, da bi se naknadnim izmjenama i dopunama regulacionih planova nelegalna izgradnja ozakonila. Pritom se koristi općinsko vijeće koje po pravilu većinski podržava sve načelnikove prijedloge. Takva praksa je stalno prisutna u samom centru Ilidže, na Stupu 2 i u vodozaštitnoj zoni, rekao je Samir Avdić vijećnik općinskog vijeća Ilidža.

Primjer “legalne” gradnje na Ilidži

Podsjećamo, odlukom iz 1987. godine, tadašnje vlasti strateški su zaštitile prostor preko 10.000.000 metara kvadratnih. Na tom lokalitetu, u zavisnosti od stepena vodozaštitne zone, zabranjena je izgradnja bilo kakvih objekata, obrađivanje zemlje, odnosno korištenje organskog ili vještačkog đubriva prilikom obrade, s ciljem zaštite ne samo izvorišta Vrela Bosne nego i podzemnog rezervoara pitke vode koji se napaja jednim dijelom iz rijeke Željeznice i rijeke Bosne.

– Problemi s vodozaštitnom zonom su kompleksni. Odluka o zaštiti iz 1987. godine je dugo na snazi, zone sanitarne zaštite su definisane i imaju posebne uslove kako je moguće graditi za 1, 2 i 3 zonu sanitarne zaštite, izuzevši zonu nukleus u kojoj je zabranjena gradnja. Okolonosti su se promijenile zbog loše ili nikakve provedbe odluke i tu moramo razdvojiti dvije vrste bespravne gradnje: jedna je ona koja se dešava uz podršku lokalne politike za podobne a druga je od strane građana, vlasnika zemljišta koji su dovedeni u bezizlaznu situaciju, ne mogu na ispravan način koristiti imovinu koja je njihova, a s druge strane država im nije otkupila zemljište ni do danas zbog čega su diskriminisani i u podređenom položaju, kaže kantonalni zastupnik Elvis Vreto.

O tome kako je moguće da se u u prirodnom parku od kantonalnog značaja dešava gradnja luksuznih objekata, vila i kakav bi to uticaj imalo na prirodu i okolinu uopšte, pokušali smo razgovarati sa stručnim saradnikom Elmom Karović, uposlenicom Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja. Nažalost, neuspješno.

Lokalno stanovništvo koje stanuje na tom području nije u mogućnosti da legalnim putem dobije suglasnost za urbanističku i građevinsku dozvolu za izgrađene objekte u postojećim gabaritima što ih dovodi u neravnopravnu poziciju u odnosu na kompanije čiji su zastupnici stranci kojima se omogućava gradnja eskluzivnih vila. Zbog ovakve situacije mnogi se odlučuju za prodaju zemljišta.

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

 Impuls