Kada zamirišu jorgovani

Povezani članci

• Čedomir Petrović: Tajni život Hranislava Dobrića – MRŠAVLJENJE
• Sergej Sergio Šotrić podnio krivičnu prijavu protiv Ljube Bešlića, gradonačelnika Mostara
• Zastupnici u EP traže sankcije za Dodika
• Dokumenti kao potvrda duge tradicije održavanja Šantićevih večeri poezije
• Povelja o kulturi sjećanja na žrtve genocida u Bosni i Hercegovini
• Kukić optimističan oko podrške u Parlamentu

Prisjećajući se i 25. maja, Dana mladosti i datuma rođenja našeg velikog i nezaboravljenog sina naših naroda, druga Tita, nažalost da nam mladost odlazi „trbuhom za kruhom„ a povampireni nacionalistički elementi, krimalci, lopovi i anti državni elementi još uvijek prisutni poigraju i neko kolo, ovoga puta uz gusle i orgulje, ali ne i dugo. Neka nam, bar u mjesecu maju, jorgovanom zamirišu avlije, naši domovi i naša ponosna i prkosna, jedina nam domovina, Bosna i Hercegovina.

Evo nas na početku mjeseca maja koji obiluje sa nizom karakterističnih datuma za pamćenje, prisjećanje i poštovanje.

Uoči 06.maja 2019. godine nužno se osvrnuti i na ovaj datum kao i na datume od 09. Ili 25. maja ranijih godina.

Uspomene i sjećanja iz nezaboravnih mladalačkih dana, iz doma moje porodice i divne naše tetke koja nas je sve odgajala, upravo su vezane za ovaj datum.

Slavili smo porodičnu slavu sv. Đorđa, kao hrišćanski i narodni praznik, kao krsnu slavu pravoslavnih vjernika, Bosanskih Srba, na dan 06 maja.

Poštovali su se svi običaji i adeti karakteristični  za ovaj  praznični dan.

Naša kuća, srpska, u ambijentu i okruženju sa većinskim stanovništvom u Bošnjaka ili kako smo to često govorili, naših vrlih i poštovanih komšija tako smo i upražnjavali i zajedničko slavlje i poštovali običaje i jednih i drugih.

Naša avlija na području Vratnika, starog dijela grada Sarajeva, obilovala je sa  obiljem jorgovana čije je cvjetanje sa  imirisom  upravo pristizalo u ovo doba godine.

Redovno bi ubirali brojne cvjetove jorgovana, unosili u našu kuću i sve prostore tako su se ti divni mirisi širili nadaleko, iz avlije do kućnih prostora do naše bašte. Opijali su nas i naše duše i činili ugodan mirisni ambijent kao nezaboravni događaj i za sve naše goste, naše komšije i cijelu porodicu i našu familiju.

Sasvim je normalno bilo ovom prigodom, trpeza je bila bogata, od pečenja i pečene jagnjetine iz pekare sa Vratnika, sarme, baklava i drugih brojnih mezetluka i specijaliteta domaće kuhinje, salata i kolača, uz  piće, sa sokovima, vinom, domaćom bosanskom šljivovicom i drugim, Božijim davanjima.

Iz tih mladalačkih dana nisam zaboravio i dobri bosanski lonac, kojega sam u glinenom  ćupu odnosio preko bašte u susjednu pekaru, gdje bi se krčkao na toploti cijelu noć, da bi ga sutradan sa apetitom i rado jeli.

Lijepa su to i nezaboravna vremena za prisjećanja, sa današnjim mojim duševnim zadovoljstvom prisustva jorgovana u sospstvenom stanu i mirisima, kojima je teško odoliti.

Neka nam svima upravo u ovim majskim danima,  mirisi jorgovana budu i naše duševno zadovoljstvo, pored svih naših briga i nedaća.

Uz prisustvo tuge i žala za tim i takvim vremenima, prije svega u sjećanju voljenih i dragih osoba sa mojom voljenom i nezaboravnom tetkom, koja je i zamjenila moje roditelje i koja nas je odgajala i školovala, sa najljepšim ljudskim osjećanjima i poštovanjem i prema drugom i drugačijem.

Sa našim divnim komšijama u odnosima i poštivanjima, duboko urezanim u moja memorijska senzorska čula, za dobrotom trajno pohranjenom i pored kobne i zle sudbine, koja nas je sve zahvatila u periodu agresije i sa istoka i sa zapada.

Ovim činom sjećanja na ovaj dan i nezaboravni 06. maj kao dan naše slave, želim se prisjetiti i zahvaliti porodici i mojoj tetki, drugoj majci, za svu dobrotu, koju nam je podarila.

Ovim datumom, posebno na dan 06.maja ove godine, 2019, kada se podudara sa prvim danom posta Ramazana, mojih vrlih, poštovanih i dragih Bošnjaka, posebno mojih sarajevskih komšija, uz iskrene čestitke i poštovanje njihovog praznika, te nadolazećeg Bajrama, uz najbolje želje.

Ništa čudno i neobično ne može biti ako se kao mostarski Sarajlija, ovom prilikom i ne prisjetim i preživljenog datuma 09. maja 1993. godine u ovome gradu Mostaru, kada su upravo ti moji dragi i vrli Bošnjaci i najviše stradali od strane svojih susjeda.

Sve je veoma znano, suvišno je mnogo toga i ponavljati ali se ne može zaboraviti dobrota i odnos, ondašnjih naših poštovanih komšija i ovdašnjih susjeda, što bi istinski i bilo jedno veliko i životno mjerilo ljudskosti i dobrote, na njihovoj, komšijskoj strani.

Ova moja induvidualna i životna spoznaja, memorisana  za trajna vremena u memorijskim ćelijama sopstvenih osjećanja i sopstvene intelektualne spoznaje, kao sadržajni i nezaboravni arhiv za buduće vrijeme.

Radujem se da sam dio porodice bosanskih Srba, za razliku od ovdašnjih „dodikovaca „ i guslara ili onih srpskih „balvanaša„ od Gazimestana do naših prostora. Volimo svoju jedinu domovinu, Bosnu i Hercegovinu,  uživamo u zajedništvu i poštovanju i svojih komšija da se suprostavljamo ovoj luđačkoj  agresorskoj  veliko srpskoj i hrvatskoj agresorskoj najezdi, sa genocidnim porivima i apetitima.

Prisjećajući se i majskih dana 09. maja 1945. god. kao Dana pobjede nad fašizmom, nažalost što su mu recidivi ostavili nam u amanet nemilosrdni i užasni nacionalizam, svih vrsta, koji se umjesto mirisa poput moga jorgovana, širio i djelovao ubitačno i razarajuće na prostorima naše domovine. Njegovi, profašistički, ustaško- četnički, korijeni su još uvijek prisutni i jaki u cijeloj našoj životnoj svakodnevnici, a kako to iskorijeniti ostaje nam imperativni zadatak u našoj zajedničkoj borbi.

Prisjećajući se i 25. maja, Dana mladosti i datuma rođenja našeg velikog i nezaboravljenog sina naših naroda, druga Tita, nažalost da nam mladost odlazi „trbuhom za kruhom„ a povampireni nacionalistički elementi, krimalci, lopovi i anti državni elementi još uvijek prisutni poigraju i neko kolo, ovoga puta uz gusle i orgulje, ali ne i dugo.

Neka nam, bar u mjesecu maju, jorgovanom zamirišu avlije, naši domovi i naša ponosna i prkosna, jedina nam domovina, Bosna i Hercegovina.