ŠERBEDŽIJIN POETSKI TEATAR

Povezani članci

• U Poznanju održana debata o jezicima i identitetima
• A Luiđi moj, kad ćeš me odvest prid oltar?
• MILENA RUDEŽ: NAŠA POEZIJA SE NE BAVI “UVRTANJEM SOPSTVENOG PUPKA”!
• ZAŠTO SU PAKOVIĆEVE PREDSTAVE POTREBNE I ISCJELITELJSKE
• ‘Ljubav’ je najbolji film
• Realizam utopije

ili kako poeziju treba govoriti a ne recitirati

Veliki hrvatski glumac, jedan od najvećih živućih umjetnika sa uzornom i internacionalnom karijerom, osnivač i vlasnik teatra Ulysses, Rade Šerbedžija, pravi je primjer kako danas treba interpretirati poetske tekstove.

Šerbedžija je uistinu jedan od malobrojnih dramskih umjetnika, a inače i sam pjesnik, koji ima svijest o tome da su davno prošla vremena recitiranja i tzv. lijepog govorenja poezije…

Uočavanje temeljnog značenja cjelovitoga pjesmotvora prva je i najznačajnija etapa u konstituiranju interpretativnog obrasca za konkretnu pjesmu. Intelektualno premoćan i literarno osvješten Šerbedžija kreće u dalju etapu studija interpretacije.

Njegova filozofsko-meditativna faza obuhvata sve moguće asocijacijske planove konkretne pjesme.
Bilo da se radi o lirskoj ili epskoj matrici Rade Šerbedžija izvlači i skrivani sloj pjesme da bi potpunost interpretacije doveo do one faze u kojoj će moći uporabiti svoj govorni aparat za artikuliranje konačnog poetskog doživljaja.

Konačno, veliki glumac posvećuje posebnu pozornost izgovaranju vokala kao svojevrsnom prologu za stvaranje pojedinih značenjskih cjelina unutar pjesme koju treba govoriti…

Sve ove faze u konstituiranju Šerbedžijine interpretacije praktično se slijevaju u krajnje originalan nepatetični izgovor poetske materije.

Način interpretiranja poezije, kako to čini Rade Šerbedžija, najbolje pokazuje goleme razlike između recitiranja, koje načešće nosi slojeve naivističkog patosa i govorenja pjesme, prethodno duboko osvještene filozofijsko cerebralnim postupcima.

Zato je govorenje poezije Radeta Šerbedžije poetski teatar par ekselans!