Uljanik je žrtva iste loše politike koja je Hrvatsku dovela na dno Europe

Povezani članci

• Sablazan u dolini Sv. Florijana
• Otuđeni rad
• Polje mogućega
• Kandidata, pedeset hiljada – ostali ne znaju za koga će glasati
• Pirova pobjeda Sda: Uprokos uspjehu na izborima Sda neće moći formirati vlast u većini općina
• RUŠENJE PARTIZANSKIH SPOMENIKA JE RUŠENJE IDENTITETA

Problemi oko Uljanika, koji su eskalirali ovih dana, mogli su se odavno prepoznati i riješiti na vrijeme, da je politika bila odgovorna. Zato je nužno istražiti odgovornost svih aktera ove tužne priče, a problem riješiti stručno i dugoročno, bez populizma koji izjeda i upropaštava cijelo naše društvo.

Split, Zagreb 23. kolovoza 2018. – Uljanik je stradao i prestat će postojati u obliku kakav je danas iz više razloga. Najvažniji je možda spektakularna neodgovornost Uprave, koja već godinama gomila gubitke i vozi brod direktno u zid, bez promišljanja koliko je to katastrofalno loš potez. Drugi razlog su neodgovorne vlade koje su, po starom hrvatskom običaju, zatvarale oči nad problemima i garantirale za poslove za koje se iz aviona vidjelo da ne mogu biti uspješni. Treći razlog je krivi model privatizacije, u koji su se svojedobno političari zaklinjali kao idealan, a sada je jasno da je to bilo potpuno krivo. Zanimljivo, nitko do sada nije postavljao pitanje odgovornosti. Zato mi iz stranke Pametno smatramo da se političari odgovorni za ovakvo stanje moraju povući s političke scene, a Uprava promptno smijeniti, prije nego što se uopće nastavi proces rješavanja problema, u bilo kojem scenariju.

“Iz nekog razloga Uljanik d.d. je za prošlu godinu iskazao nevjerojatnih 1,2 milijarde kuna gubitka. Da, dobro ste pročitali, gubitak u prošloj godini je preko milijarde i dvjesto milijuna kuna i to nije prenesen iz prošlih godina. Uljanik brodogradilište d.d. već niz godina iskazuje velike gubitke u rasponu od 240 do 460 milijuna kuna prošle godine, a jedini koji u grupi posluju pozitivno su 3. maj d.d. ali i njihova dobit značajno pada iz godine u godinu. Pozajmica od preko 500 milijuna kuna dana Uljaniku dovela je 3. maj u blokadu i velike probleme u poslovanju, te je bila predmet i anonimne kaznene prijave.” naglašava Ante Renić, član predsjedništva stranke Pametno,  i nastavlja: “Postavlja se pitanje što se to dogodilo da se iskazuju iznimno veliki gubici u poslovanju, preveliki i za našu brodogradnju, te kako to da uprave tih društava nisu smijenjene i nikome ne odgovaraju za izuzetno loše rezultate poslovanja. Radnici imaju veliki paket dionica od privatizacije no očigledno to nije pomoglo u boljem upravljanju brodogradilištem, pa bi se i oni trebali zapitati tko ih je to prevario takvim predstavljanjem. Država kao vlasnik značajnog dijela dionica poslovično loše i inertno upravlja svojom imovinom, osim ako se iza brda ne valjaju neki drugi interesi.”

 “Drugi razlog propasti je sama brodogradnja koja je uvijek politici bila zahvalna jer pumpa brojeve kao što su izvoz i zaposlenost, no pumpa i državne subvencije, sanacije, kupovinu socijalnog mira. To naravno ide iz naših džepova pa nikoga naizgled ne boli. I u bivšoj državi koja se najviše okoristila velikim uzletom brodogradnje u sedamdesetim godinama, ona nije bila moguća i isplativa bez državnih subvencija. Zadnjih desetljeća kad je to postao biznis velikih i sofisticiranih azijskih brodogradilišta u Europi je evidentno povlačenje iz tog poslovanja, a čak i u Koreji njihova vlada osmišljava posebne programe i poticaje kako bi preusmjerila dio tvrtki iz brodogradnje, baš zbog velikih oscilacija u tom tržištu.”, smatra Maja Vehovec, potpredsjednica stranke Pametno, te zaključuje: “Ova vlada, kao i sve prije nje, i dalje ne radi aktivno na strategiji industrijske politike, već sada kad je kasno za sve, traži načine kako da još našeg proračunskog novca ubaci u brodogradilište i kupi si malo mira.”

Ante Renić zaključuje: “Jednostavnog izlaza za Uljanik sada nema, vjerojatno slijedi kakav stečaj s preustrojem ili bez njega, možda ne odmah ako naši ‘genijalci’ nađu način kako da prikriveno subvencioniraju brodogradnju, još jednom. S obzirom da su u cijelom procesu uključeni i javni novci, koji pripadaju svima nama, nužno je javno objaviti sve vladine dokumente, od prijedloga restrukturiranja do analize Ministarstva financija. Teško će se naći i strateški partner jer onih zainteresiranih za brodogradnju baš i nema, a s ovima koji se u zadnje vrijeme spominju treba biti izuzetno oprezan, da se brodogradilišta ne pretvore hotelske resorte za male pare u sumnjivim i od javnosti skrivenim radnjama. Industrija se ne razvija gaseći požare tu i tamo, tu je potrebna dugoročna vizija i razvoj. Uljanik je, nažalost, još jedna od tvrtki koja će platiti cijenu nečinjenja.”