DA LI HRVATSKA MOŽE DA POBIJEDI 11 JAHAČA BALKANSKE APOKALIPSE?

Izdvajamo

• Naravno, eventualna pobjeda nacionalne reprezentacije Hrvatske u predstojećem finalnom meču za naslov svjetskog prvaka u Rusiji, po nekom normalnom redu stvari, bez obzira na sve, ne bi trebala biti prepreka da ljudi konačno uvide svoje stvarne životne interese. Kada bi ih ostvarili, fudbal bi postao ono što uistinu jeste a to je najvažnija sporedna stvar u životu. Kada su životni prioriteti neoskrvnjeni, u sekundarnim interesovanjima se daleko više i svrsishodnije uživa.

Povezani članci

• Pat pozicija oko smjene vlasti u Federaciji BiH
• Festival „Žena s knjigom“ u Mostaru od 22. do 27.08.2023.
• “HOĆU LETJETI” u IV Osnovnoj školi
• Ivan Ivačković: Jugoslavija je bila daleko bolja zemlja od svih koje su je nasledile
• Svetislav Basara: Političko ludilo političkog filozofa Ivica Dačića
• Kako je Marin Čilić Hrvat, a Milan Bandić Hercegovac

(Getty Images)

Fudbalska, nogometna euforija. Razumljivo. Svako ima pravo da hrani dušu i napaja um kako hoće i kako misli da je najbolje. Ja sam odavno izvan toga svijeta. Kao državljanin BiH, a svjestan situacije kakva je neprestano prisutna unutar Nogometnog saveza BiH u najmanju ruku, već odavno odbijam da se emotivno oslanjam na rezultatski status bosanskohercegovačkih fudbalera pri međunarodnim takmičenjima. To se vrlo lijepo može prepustiti drugima. Brojnost kod zahuktalog i neselektivnog navijanja na ovim prostorima nikad nije upitna. Držim da je problem u sljedećem – neprestano odbijanje masa da se sa istom strašću i predanošću uhvate u koštac sa pojavama u društvu koje nas čine zatupljenim pijunima na šahovskoj tabli balkanskog ludila:

1. korupcija
2. politička zadrtost
3. vječni ples na ivici rata
4. fašistički nazori
5. nacionalna netrpeljivost
6. vjerska isključivost

Pa posljedično tome:

7. ekonomska apatija
8. snižen životni standard
9. obrazovna depresija
10. masovno iseljavanje stanovništva
11. deficitarnost kulture i stvarnih umjetničih dometa

Kada nadigramo ovih 11 igrača i jednom za sva vremena ih izbacimo iz daljnjeg takmičenja, imati ćemo razloga za istinsku navijačku radost i tada ću možda sa većom pažnjom pratiti nogometna takmičenja.

Naravno, eventualna pobjeda nacionalne reprezentacije Hrvatske u predstojećem finalnom meču za naslov svjetskog prvaka u Rusiji, po nekom normalnom redu stvari, bez obzira na sve, ne bi trebala biti prepreka da ljudi konačno uvide svoje stvarne životne interese.

Kada bi ih ostvarili, fudbal bi postao ono što uistinu jeste a to je najvažnija sporedna stvar u životu. Kada su životni prioriteti neoskrvnjeni, u sekundarnim interesovanjima se daleko više i svrsishodnije uživa.

Zato se iskreno nadam da će se Hrvatska reprezentacija popeti na svjetski tron u meču protiv Francuske i da će to biti početak osvješćenja i buđenja iz opasne društvene letargije koja nas grize više desetljeća. Poželjan proces u kojeg bi se svi na krilima jedne velike sportske pobjede mogli uključiti.

U protivnom, ako do pobjede i dođe a ona ne bude na jedan način katarzična, ona bi, u ovom slučaju za Hrvatsku i njen narod, bila samo još jedan doping, mnogo snažniji doping nego inače, a onda se on kao takav može vrlo lako transformisati u koban i konačan Overdose još jednog nacionalnog bića u mnogo većoj i značajnijoj istorijskoj utakmici koje mnogi nisu nikad ni bili svjesni.