SUSRETI SA UMJETNOŠĆU FRANJE LIKARA

Povezani članci

• ZLATKO PAKOVIĆ: Nacionalizam je izraz duha palanke, nacionalisti mrze život i vlastitu naciju!
• TIBiH: Potpuno odsustvo napretka u borbi protiv korupcije
• Predrag Kojović: Ruske namjere prema BiH su opasne
• Mogu li vam kompjuterski programi pomoći da napišete knjigu?
• Kolekcija fotografskih radova Sonje Marić
• Olga Lalić-Krowicka: MI

Zapisi o čitanju likovne lingve Franje Likara

Našao sam nedavno katalog za izložbu Franje Likara u jednoj varaždinskoj galeriji. Rijetko inspirativan dokument o izložbenoj djelatnosti velikog slikara koji je obilježio tvoračku likovnu klimu u Sarajevu u periodu između Drugog svjetskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. -1995.. Slikara sam upoznavao preko obilja njegovih likovnih ostvarenja, ali sretali smo se na njegovoj izložbi 1996. u sarajevskom Narodnom pozorištu i u jednom od njegovih obitovališta onkraj Makarske.

Svaki je susret sa ovim stvaraocem estetski hedonističan na svoj način. U činjenici da je Likar jedan od pionira shvatanja integralne likovnosti na ovim prostorima ogleda se moj osobni odnos prema njegovoj umjetnosti… Jer, teško je odrediti gdje kod Likara prestaje slikarstvo ili umjeće grafike, a gdje otpočinje skulpturalnost. Jednostavno, Franjo Likar je ubjedljiv u raznožanrovskom modeliranju svoga likovnog autentikuma.

Povodom izložbe u reprezentativnim foajeima Narodnog pozorišta te 1996. zapisao sam i sljedeće: Ovdje tragedijski skerco izvojšten koloritom vulkanske snage umjetnika pokazuje i rafinman i kontrarafinman, i estetiku precizne likovnosti i rušenje iste. I estetiku u ramu i estetiku bezgraničnog prostora, kongenijalni likovni kultivat… I procesnost  urušavanja slike kao dijela tog kultivata…

Bio sam počašćen što je veliki slikar ovaj  zapis o njegovoj tadašnjoj izložbi u Sarajevu citirao u nekim kasnijim katalozima više nego atraktivnih izložbi diljem Europe. A evo i zašto: O takvom slikaru po mojemu je sudu i nedovoljno, a ne uvijek i dostatno stručno prosuđivano, a o dobronamjernosti prosuditelja da i ne govorim…

Uostalom, ovaj tekst nastaje prije svega iz golemog poštovanja za složenost i višeslojnost Likareve likovne lingve koju sam doživljavao i danas doživljavam kao iznimno snažni krak europske recentne likovnosti…

Kritičarka Paula Meckling u Frajburgu, povodom Likareve slikarske soareje iznimno tačno primjećuje: …U nastojanju Franje Likara da ostvari oblik i strukturu životnog, mi prepoznajemo snagu jednog nastojanja da se otkrije rezonanca ljudske pramelodije…

Likar, koji živi i djeluje u Klagenfurtu, jedan je od rijetkih likovnih umjetnika sa južnoslavenskih prostora čija djela su ugostile tako prestižne galerije poput Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu, Moderne galerije iz Ljubljane, Museum of Modern Art iz New York-a, Museum sztuki wspolczesnej iz Varšave, Umjetničke galerije BiH iz Sarajeva…

Ako za nekog stvaraoca možemo kazati da je opsjednut jednim suptilnim vidom erotičke energije onda je to, nesumnjivo, upravo Likar. Sam će slikar u jednom svom zapisu ustvrditi: Platno je erotično po svojoj prirodi. Ono nas obavija i štiti, ono nas krije i otkriva podjednako… Oduvijek sam bio zaljubljen u platno i sakupljao otpatke, a pojma nisam imao da li ću ih upotrijebiti…“

Jednom prigodom veliki slikar će govoreći o svojoj trajnoj inspiraciji zapisati: Osmjehni se jer ima razloga: sve žene svijeta su tvoje ljubavnice.

U Likarevom stvaralaštvu iznimno je složeno odgonetati dominantnu estetsku crtu, jer je Likar stvaralac u stalnom traganju i uvijek u središtu novog eksperimenta. Takav je kada izabire cvjetasti dezen tkanine praveći gotovo pa cvjetni, sav u proljetnjem magnovenju aranžman, takav je i kada isti nadgrađuje omiljenim detaljima falusoidnoga obličja…

Uvijek originalno svjež u odnosu na prethodne etape svoga tvoraštva Likar ritmizira okolinu otpatkom tkanine, nikada ne dopuštajući da gledatelju bude dosadno suočava ga iz trena u tren sa sve novim likovnim atrakcijama…

Govoreći iznimno meritorno  o Likarovim likovnim majstorijama i poticajima za njih filmska redateljka Vesna Ljubić zapisuje u tekstu Likar-krajnji cilj levitacija: Komponenta kojoj Likar pridaje isti značaj kao i samom crtežu jest tekst kao dio grafike. Uvijek je Likar upotrebljavao razne natpise, latinske, hebrejske, natpise iz novina, iz stripova, ali uvijek je to imalo dekorativnu funkciju, ili rješavanje kompozicije ili naprosto jedan muzički akcenat, nekad je tekst samostalan, po vrijednosti u razini, a ponekad iznad slike. Potpuno sam sigurna, kao što je i Likar siguran, da su Boticelliu anđeli pravili slike, da su i njemu, mada to nikada nije htio priznati, zasigurno, anđeli pisali ove tekstove…

Franjo Likar me ponovo potiče da se vraćam listinama knjiga iz povjesti umjetnosti jer njegovi zapretani i značenjski polivalentni slikovni srcegrami duguju starim majstorima jednako koliko i najsuvremenijim europskim kretanjima u likovnom tvoraštvu.

Sa Likarom ste uvijek u avanturi, najplemenitijoj avanturi čudenih igara njegovih imaginacija!