Kriminalni diletantizam
Izdvajamo
- Put kojim idemo, a vode nas – sve i svuda - kriminalni diletanti (što će na kraju još biti blaga formulacija), definitivno nije dobar. Ima li nekoga tko tome može stati na kraj, pokazat će budućnost. I to ne daleka.
Povezani članci
- Spremajmo se kao da će sutra biti rat, a živimo kao da će sto godina biti Milorad
- ĆELIJE KOJE ŽIVOT ZNAČE – POSJETA CRYO-SAVE BANCI MATIČNIH ĆELIJA
- Blago Dylanu s takvim tužiteljima!
- Sjećate li se Aleša Debeljaka?
- Basara: Ometen u razaranju
- Afganistanski migranti u BiH nadaju se ulasku u EU uprkos nasilnom vraćanju
I u Hrvatskoj i u svijetu kriminalni diletanti odlučuju o našim životima, prepravljaju našu povijest i utiru put našoj budućnosti, na način da će nas survati u provaliju prošlosti iz koje smo se teškom mukom izvukli.
Klaićev Rječnik stranih riječi (str. 753) definira kriminal kao “krivično djelo, zločinstvo, djelovanje zločinačkih društveno-opasnih elemenata”. Isti rječnik na stranici 299 opisuje diletantizam kao “površno bavljenje nekom znanošću ili umjetnošću bez stručne spreme”, odnosno kao “nestručni rad, površnost”. E sada, spojimo li ta dva pojma dobit ćemo savršenu sliku ne samo današnje Hrvatske, nego i svijeta u kojemu živimo. Jer, nismo li okruženi ljudima na visokim funkcijama koji djeluju nestručno i površno, bez potrebne stručne spreme (kupljene ili prepisane diplome se ne računaju), a rezultat toga se ni uz najbolju volju ne može opisati drugačije nego kao djelovanje zločinačkih društveno-opasnih elemenata? Odgovor na to retoričko pitanje može biti samo: da! I ti elementi, ti kriminalni diletanti odlučuju o našim životima, prepravljaju našu povijest i utiru put našoj budućnosti, na način da će nas survati u provaliju prošlosti iz koje smo se teškom mukom i uz velike žrtve izvukli.
Zvuči ružno na početku Nove godine? Dakako. Ali, s realnošću se treba suočiti, bez obzira na to koji je datum, jer je samo tako moguće boriti se protiv nje i mijenjati ju. Pa da pođemo od vlastitoga praga, kojega – kažu – najprije treba pomesti. Opća skupština UN golemom je većinom glasova (128) odbacila odluku američkog predsjednika Trumpa (iako je njegova ambasadorica u Svjetskoj organizaciji otvoreno prijetila svakome tko ga neće podržati) o priznavanju Jeruzalema kao glavnoga grada Izraela. Svega devet zemalja podržalo je Ameriku i to onih evidentno potpuno ovisnih o Washingtonu, dok se 35 suzdržalo. Hrvatskoj su bila potrebna puna 24 sata da sroči nemušto priopćenje kojim će vlastitu javnost obavijestiti kako se postavila u tome itekako važnom pitanju, a uz to i priznati da se bojala izraziti svoje stanovište (ako ga uopće ima), pa je bila “suzdržana”. Očito su prijetnje Nikki Haley na neke djelovale i očito je i Hrvatska među njima. To, da se podilaženjem Trumpu, evidentnom političkom amateru koji pokušava spasiti svoju vjerodostojnost ispunjavanjem predizbornih obećanja, poput onoga o Jeruzalemu, eksplicite priznaje izraelska okupacija dijela Jeruzalema, da se time krši međunarodno pravo, da se ide protiv goleme većine međunarodne zajednice, pa čak i protiv najutjecajnijih članica Evropske unije, to jedva treba naglašavati. Osim da bi se reklo kako to ne može biti ništa drugo nego djelo diletanata koji rade na štetu Hrvatske. Od spominjanja imena ćemo se suzdržati.
Primjer drugi: granični spor sa Slovenijom. Istina je, proces arbitraže na koji je Slovenija natjerala Hrvatsku, blokirajući prethodno njezin ulazak u EU, bio je u određenom trenutku “kontaminiran”. No, istina je i to (a to se hrvatskoj javnosti uporno prešućuje) da je arbitražni sud nakon toga izmijenjen i da je u tome izmijenjenom sastavu donio odluku, kakvu je donio. Usput budi rečeno: odluku koja – što se granice na kopnu tiče – Slovencima uopće nije draga. No, bit je arbitražnog postupka da strane koje su u njega ušle prihvaćaju odluku, bez obzira na to kakva ona bila. Samo diletanti to ne znaju, a kriminalni diletanti se prave kao da ne znaju. U svakome slučaju, Savudrijska vala (Piranski zaljev) postaje mjesto gdje treba očekivati incidente na dnevnoj osnovi, a pitanje je dana, kada će nekom “domoljubu” s ove ili one strane prekipjeti, pa će povući okidač. Evropa o tome govori i piše, ali hrvatski mainstream mediji to uredno prešućuju. Je li, na primjer, bilo koji TV dnevnik naveo riječi ozbiljnog i ugledanog švicarskog dnevnika (nešto, što u Hrvatskoj ne postoji) Neue Zuericher Zeitung: “Hrvatskoj sada prijeti vanjskopolitička katastrofa: Slovenija razmišlja o blokiranju ulaska Hrvatske u šengensku zonu, kao i o tužbi pred sudom EU-a. Hrvatska poza vječne žrtve tako se pretvara u samoispunjavajuće proročanstvo.” Isti list dodaje, a i to se možda moglo naći samo na nekim portalima kako je “sve to otrov za zemlju koja ionako zastrašujuće zaostaje za ostatkom EU-a”, a sve to je rezultat “političke kaste koja se bavi simbolikom umjesto da se suoči s nizom vlastitih promašaja”. Švicarci su još bili pristojni, samo aludirajući na povijesni revizionizam što se razmahao Hrvatskom. Točna dijagnoza, međutim, glasi: riječ je o kriminalnim diletantima kojima je na umu sve drugo, samo ne interes Hrvatske (bez obzira na to držali li ruku na srcu, ili u džepu; imena i opet svjesno nećemo spominjati). Njemački konzervativni Die Welt proširio je temu naglašavajući kako je “Hrvatska kao najmlađa članica EU-a posvađana sa svim svojim susjedima”. Savršeno točno. Umjesto da traže zajednički jezik na pitanjima oko kojih se mogu složiti, naši vrli diletanti (jeste li primijetili: i opet ne spominjemo ničije ime?), a pod firmom zaštite Hrvata izvan Hrvatske, čekaju da “proteče još puno vode Dunavom” (a može i Savom, sasvim svejedno), pa da dođemo do prijateljskih odnosa s Beogradom, dok u BiH igraju isključivo na kartu tamošnjeg HDZ-a koji neskriveno koketira s Miloradom Dodikom, političarem koji je u svoj program neopozivo upisao uništenje jedinstvene Bosne i Hercegovine. Vraćajući se na pitanje granice sa Slovenijom Die Welt zaključujuje kako bi stanovište službenog Zagreba moglo značiti “dugoročno postavljanje eksploziva pod cijeli evropski projekt”. Zna li Hrvatska javnost o tome? Jedva. Je li nekoga u Hrvatskoj briga za to? Nikoga, uključujući oporbu. Je li u pitanju djelovanje “zločinačkih društveno-opasnih elemenata”, ako se uzmu u obzir stvarni interesi Hrvatske? Čak i bez navođenja imena, odgovor je: bez sumnje!
A svijet? Gotovo da je i suvišno o tome govoriti. Novi hladni rat; makartizam bez McChartya, čak bjesomučniji i od njegovoga; jačanje neokonzervativaca, ali i radikalnih desničara širom svijeta; povijesni revizionizam koji Hrvatskoj u tome istom svijetu pribavlja etiketu zemlje “što tone u fašizam”, (i u kojoj vjeroučitelj u školi može pozvati na strijeljanje bivšeg šefa države, a da se Biskupska konferecija od toga samo ogradi, umjesto da tu skandaloznu izjavu najoštrije osudi); konfrontacija između politički neuračunljivog Donalda Trumpa i prividno neuračunljivog, ali proračunatoga Kim Yong Una; američko neodustajanje od prekrajanja svijeta pod izgovorom “izvoza demokracije” (čak kada taj izvoz stoji i stotine tisuća ljudskih života); globalni sustav špijuniranja svih i svuda (prema kojemu je Orwell bio pisac bajki za djecu), to je – eto – svijet u koji smo zakoračili. Put kojim idemo, a vode nas – sve i svuda – kriminalni diletanti (što će na kraju još biti blaga formulacija), definitivno nije dobar. Ima li nekoga tko tome može stati na kraj, pokazat će budućnost. I to ne daleka.