Akcize – „kazna“ za neprovođenje obećanih reformi

Povezani članci

• VUČIĆEVO STVARNO LICE
• Trampizam protiv civilizacije 
• Srbiji danas nedostaju intelektualci poput Koče Popovića i Bogdana Bogdanovića
• Paradoks poraza Dobrice Ćosića
• Kurspahić: Povratak ‘bivšim vrijednostima’
• Srbi, jebo vas Mladić!

Delegati Doma (opljačkanih i poniženih o.a.) naroda Parlamenta BiH, zbog velike nužde „narodnih“ vođa, po skraćenoj proceduri su usvojili set izmjena zakona o akcizama.

Izmjena Zakona podrazumijeva novi namet za cestarine iz naftnih derivata od 15 feniga, što je 1,5 puta više od postojećih. Izmjene zakona treba potvrditi i „Donji dom“ Parlamenta BiH, nakon čega će neki krenuti u „svjetliju budućnost“. Građanima i narodima BiH, ostaje „pomračenje“ zbog novih kuluka mafijaške vlasti!

Zašto?

Zato što narod plaća sve obmane vladajućih manipulatora. Prema prvobitnom planu, Koridor 5C – od kraja do kraja BiH, u dužini od 335 kilometara – trebao je biti izgrađen za oko 2,5 milijardi eura. Kalkulirano je sa prosječnom cijenom kilometra od oko 3,5 miliona eura. Kako je vrijeme odmicalo i kako je izgleda trasa sve dublje „ulazila“ u korupciono kolo, prosječna cijena kilometra se vrtoglavo povećavala. Za vladavine SDP-a govorilo se o prosječnoj cijeni kilometra od tri do pet miliona eura, ali je u praksi već tada bilo dionica, gdje su kilometri ugovarani po cijeni kilometra -od skoro- 20 miliona eura (Vlakovo-Lepenica duga 10 km, 182 miliona eura). Prije par godina „Autoceste F BiH“ su izašle sa procjenom da će „ukupne investicije za koridor 5C i brze ceste dostići sumu od oko osam milijardi eura“. Kalkulacija samo za koridor je vjerovatno namjerno prešućena, jer je lakše pravdati investijsku „vreću bez dna“. Na drugoj strani, u posljednjoj deceniji izgradnje autoputeva Hrvatska je oko 600 kilometara (skoro duploviše od plana u BiH) izgradila za oko devet milijardi eura. U Danskoj je prosječan kilometar građen za pet miliona eura, u Austriji i njemačkoj najteće dionce su građene za 11 do 20 miliona eura po kilometru. Kod nas je sve najskuplje, pa i kilometar autoputa.

Da nije bilo intervencija međunarodnih faktora, možda bi kod nas kalkulacije „po kilometru“ rasle do neslućenih razmjera. Ali, nekoliko skandaloznih pokušaja ugovaranja dionica sa (pod)izvođačima, zasigurno bliskim vladajućim mafijama, spriječili su europski kreditori. Vjerovatno nakon analiza, shvatili su da kreditiraju koridor, koji podsjeća na gradnju „Skadra na Bojani“, te da sa takvim „talovima“ neodgovorne vlasti BiH, neće biti u stanju dovršiti projekat, niti uredeno vraćati kredite. Daleko od „očiju javnosti“ od korumpiranih vlastodržaca su zatražili garancije za dovršetak investicija i uredno vraćanje kredita. Vladajući manipulatori su  obećali osigurati dodatna sredstva nametanjem novih akciza.

Tada nastaju – u suštini – korupcione političke radnje. Koalicioni partneri, pa čak i frakcije u vladajućim strankama, za realiziranje obećanja datog strancima, traže za sebe određene benefite. Koalicijski vrhovi, koje predvode Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, te mnogi njihovi „satrapi“ u javnosti su tražili podršku za dodatne „akcizne kuluke“, tvrdeći da veće akcize ultimativno traže stranci i MMF. Nije išlo. Pocijepale su se i koalicije, pa i same stranke. Očito, bez medjusobnog „dila“ vladajući se nisu mogli dogovoriti. Međunarodni faktori su dugo bili u sjeni, a onda je došao Johanes Han i od (ne)odgovornih vlasti tražio da ispune obećanja o povećanju akciza. Još je građanima poručio da su BH vlasti same predložile i obećale veće akcize. Onda smo se svi mogli uvjeriti da nas vladajući manipulatori lažu.

Sada je već izvjesno, veće akcize su vjerovatno „kazna“ za građane BiH, što njihove vlasti nisu i ne provode ni obećane reforme, odnosno famoznu Agendu, koju su – prethodno – pomenuti, zajedno sa Željkom Cvijanović i Fadilom Novalićem, premijerima entiteta, te Denisom Zvizdićem prvim u VM BiH i plejadom ministar-čića, velikodušno obećali provesti. Refomirana BiH je mogla biti kreditno sposobna. Ali, glavni parametri reforme, nisu još ni na vidiku.

Tokom parlamentarnih rasprava o akcizama moglo se uočiti da vladajući „hajduci“ netransparentno troše javna sredstva. Prema podacima UIO u posljednjoj decniji je iz prometa naftnih derivata prikupljeno skoro osam milijardi maraka. Od toga su akcize, predviđene za budžet 4,83 milijarde, a za putarine je prikupljeno 2,95 milijardi maraka. Osim toga, ogromna sredstva su prikupljena i prilikom registracija vozila. Javnost je tražila odgovore – gdje su utrošena sredstva – zakonom predviđena za puteve – ali ohola vlast o tome šuti. Bez obzira na sve, vlast će građanima vjerovatno „ućerati“ dodatne namete  u džepove građana. Nakon jasnog naloga gospodina Hana i lobiranja ambasada uticajnijih sila, već su mnogi političari „podvili rep“, pa će Predstavnički dom Parlamenta BiH usvojiti predložene izmjene.

Ukoliko građani i narodi naravno, od plemensko-partijskih manipulatora u BH ne budu istrajno i po cijenu demokratskog otpora tražili da polože račune o trošenju javnih sredstava, koja im uzimaju zakonito, a troše često nezakonito, nije isključeno da do završetka famoznog koridora još jednom ne doživimo novo povećanje akciza. Inače, akcize su mjera fiskalne politike u cijelom svijetu. Ali, svako povećanje akciza je uglavnom račun koji građani plaćaju za propuste, nesposobnost, korupciju, kriminal, te druge oblike i vidove pokvarene vlasti. Te probleme sa tiranima neće nam rješavati međunarodna zajednica. To građani i narodi BiH moraju sami učiniti. Ako nikako drugačije, onda neposluhom prema vlastima. Taj čin im garantuje i Opća deklaracija UN o pravima i slobodama.