Priča o dobrim mostarskim ljudima (8): Profesor Domljan

Izdvajamo

• Momentalno je dr. Domljan profesor i dekan Ekonomskog fakulteta Sarajevske škole nauke i tehnologije, član akademskog savjeta Evropskog centra za mir i odnedavno predsjednik novoformiranog Vijeća ekonomskih savjetnika Vlade FBiH. Siguran sam da će dr. Domljan uraditi sve da se stvari pokrenu s mrtve tačke, ali u ovakvim političkim okolnostima i popucaloj koaliciji jedino što se može reći – Nek mu je bog na pomoći jer su ovdje jedino bitni nacioni, entiteti i izbori.

Povezani članci

• Odlazak Silajdzićevih ambasadora: Zbogom Harise
• “Zlatokosa”, nova predstava Pozorišta lutaka u Mostaru
• Gem, set, meč: Pera Luković raskrinkao perjanice srpskog fašizma!
• Snežana Čongradin: Revizija istorije generala Mekenzija
• Društvo albansko-srpskog prijateljstva
• POBUNITE SE! IMATE PRAVO NA POBUNU!

Foto: klix.ba

Najugledniji ekonomski stručnjaci, privrednici i studenti rekli su da je Vjekoslav Domljan izuzetan profesor i vrstan poznavalac ekonomskih prilika u svijetu, regionu i BiH. Oni koji manje poznaju ovu oblast, a takvih je većina, oduševljeni su kako profesor na jednostavan, razumljiv i jasan način objašnjava zašto smo tu gdje jesmo i šta bi trebali raditi da ne budemo u provaliji zvanoj BiH.

Kad analizira stanje našeg društva, Domljan kaže: “Bh. društvo se „amerikaniziralo“ – vladajuća klasa, budžetarijat živi kako se živi u Sjevernoj Americi, a potčinjena klasa, prekarijat živi kako se živi u Južnoj Americi. Upravo iz tih razloga budžetkarijat je zainteresovan jedino za održavanje status–quoa, pa stoga nema potrebe za vizijom i strategijom društva. I nije to samo na razini države, nego i entiteta i kantona i općina“, naglašava Domljan.

Njegova zapažanja o MMF-u i kreditima gradi na analizi onog što je već doživljeno od ove međunarodne finansijske institucije i onog što jeste balkanska zbilja pa ističe: “Kako bi rekao Matan iz Prosjaka i sinova, naši političari su se „izložili velikoj rizičnosti“. BiH je od 1998. godine klijent MMF-a. Nakon četiri stand-by aranžmana, još se dublje zavlači u zagrljaj s MMF-om, jer sa stand-by aranžmana prelazi na prošireni aranžman. BiH je napustila skupinu koju čine Gruzija, Kosovo i Srbija i prešla u skupinu s Albanijom, Armenijom i Ukrajinom. To su jedine europske i tranzicijske zemlje koje imaju posla s MMF-om. Vidi se da od europskih zemalja s MMF-om posla imaju samo istočnoeuropske tranzicijske ekonomije.

Unatoč pohvalama koje međunarodna zajednica upućuje BiH, ona bilježi već punoljetstvo odnosa s MMF-om i potonuće u dugoročnije aranžmane iz kojih se, u najboljem, ne može izvući prije 2027. godine, a sa novim kreditnim aranžmanima ni do 2040. godine. No, važno je, kako kažu bh. političari, da je to „najjeftiniji novac“, pri čemu gube iz vida da može biti jeftin za državu, ali je skup za građane i firme.

Gdje je MMF, tu nema ino firmi i ino ulaganja, jer prisustvo MMF-a znači nesigurnost, visok sistemski rizik zemlje koji banke ugrađuju u veću kamatnu stopu za građane i firme. Za razliku od poslodavca ili građanina koji izlazi zabrinut iz banke kad dobije kredit, bh. političar se raduje kreditu MMF-a iz prostog razloga što će da ga troši dok će neko drugi da ga vraća“. Zbog toga s pravom, Domljan u jednoj kratkoj rečenici zaključuje odnos vladajućih prema MMF-u ovako: “A što kazati kad se političar raduje svakoj novoj kreditnoj tranši kao alkoholičar svakoj novoj turi“.

Dugo je profesor Domljan analizirao nezaposlenost u BiH pa je kao rezultat tog višegodišnjeg rada nedavno objavljena njegova knjiga Put u zaposlenost. U njoj ukazuje na aktuelnu stopu nezaposlenosti koja je izuzetno visoka (oko četvrtine radne snage je nezaposleno), a ako bi se podzaposleni (otvoreno nezaposleni, koji šetaju za vrijeme radnog vremena, zamaskirano nezaposleni, koji sjede na radnom mjestu ali surfaju, kafenišu, sastanče i sl., te skriveno nezaposleni, tj. oni koji studiraju jer nemaju posla ili su poslani na tzv. čekanje), onda bi stopa nazaposlenosti u BiH skočila na nevjerovatnih, ali stvarnih 60%. Tako bi BiH i zvanično bila najbesposlenija zemlja na svijetu. Pred ovim argumentima i činjenicama koje iznosi profesor Domljan padaju sve političke nebuloze vladajućih o stotinama hiljada novootvorenih radnih mjesta u koje ne vjeruju ni oni koji ih prezentiraju.

Hercegovina i Mostar

Nije bilo strategije razvoja BiH i Mostara u kojoj Domljan nije sudjelovao. Praktički je sam napisao prvu strategiju razvoja BiH „Poduzetničko društvo 2000-2004“, potom je napisao projektni zadatak za drugu strategiju smanjenja siromaštva te bio ključni ekspert za treću i posljednju Strategiju ekonomskog razvoja koja ne samo da nikad nije realizovana nego nikad nije ni usvojena. Radio je na mnogim drugim strateškim dokumentima koja su imala sličnu i nerealizovanu sudbinu. Sve dok političari, bilo da su pozicija ili opozicija, budu gledali na ove strateške dokumente kao na nasilan zadatak priključenja Evropskoj Uniji, a ne kao stvarnu potrebu razvoja, sva strateška razmišljanja i dokumentacija će završavati u ladicama budžetkratije ili će služiti za pokazivanje javnosti i pravdanje uloženih sredstava.

Domljan je u više navrata govorio o tome kako treba razvijati Mostar, o strateškim greškama u razvoju (uništavanje koridora kojim je išao „ćiro“ a što je trebalo sačuvati za lakošinsku željeznicu Salakovac-Buna sa stanicama kod Starog mosta i Zračne luke, i tako riješiti pitanje urbanog transporta Mostara) te o potencijalima razvoja Mostara: stavljanje zračne luke u funkciju što bi osiguralo barem 500.000 putnika godišnje, izgradnju aluminijskog tehnopolisa, skokova sa Starog mosta kao globalne atrakcije i globalnog omladinskog centra na Buni, regionalnog festivala humora i regionalnih sportskih takmičenja, bila bi samo neka od glavnih pravaca budućeg razvoja Mostara. Dodaju li se ovome njegova promišljanja kroz Strategiju malog i srednjeg poduzetništva došli bi do Mostara prepoznatljivog u Jugoistočnoj Evropi. Ali, ovdje se nažalost razmišlja, a pogotovo radi, samo od danas do sutra, eventualno o strategiji – priča se samo u predizborno vrijeme. Od ovakvog strateškog promišljanja profesora Domljana, zbog onih koji bi sve to trebali realizovati, ostane stotinjak metara asfaltiranih seoskih džada, ili nešto više trotoarske gradske kaldrme. No, sve to neće promijeniti profesorovu potrebu da uporno, stručno i naučno ukazuje na potrebu drugačijeg i strateškog planiranja Mostara i Hercegovine od Trebinja do Livna.

Trenutno radi na projektu SSS Sarajevo, Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjold iz Zagreba i Univerziteta Donja Gorica iz Podgorice na Dubrovačkim razgovorima, „malom Davosu“ koji bi prezentirao BiH kao most Istoka i Zapada, i promovisao mediteranski put BiH u Evropu.

Višedecenijski naučni rad profesora Domljana pokušao sam, ako je to uopšte moguće, prikazati samo kroz par primjera iskazanih u njegovim mnogobrojnim naučnim radovima a koji se tiču ogromne strateške zadaće koja je, htjeli to ili ne, pred nama. Dr.Vjekoslav Domljan ima ekstezivno radno iskustvo u visokom obrazovanju, privatnom konzaltingu, razvojnom bankarstvu, regulaciji tržišta kapitala, menadžiranju i diplomatiji. Nabrajati sve odgovorne poslove i funkcije koje je obavljao značilo bi polovinu prostora jednodnevog izdanja ovog portala, zbog čega izdvajam samo neke od njih: prvi izvršni direktor Razvojne banke FBiH, dekan i prodekan Pravnog fakulteta u Mostaru, v.d, direktora Aluminija Mostar, direktor Centra za regionalne studije, ambasador za Kanadu i Kubu, autor i koautor niza ekonomskih publikacija, potom kolumnista velikog broja bh. časopisa i portala. Ima doktorat i magisterij Univerziteta u Beogradu i veliki broj studijskih specijalizacija na najuglednijim svjetskim univerzitetima. Momentalno je dr. Domljan profesor i dekan Ekonomskog fakulteta Sarajevske škole nauke i tehnologije, član akademskog savjeta Evropskog centra za mir i odnedavno predsjednik novoformiranog Vijeća ekonomskih savjetnika Vlade FBiH. Siguran sam da će dr. Domljan uraditi sve da se stvari pokrenu s mrtve tačke, ali u ovakvim političkim okolnostima i popucaloj koaliciji jedino što se može reći – Nek mu je bog na pomoći jer su ovdje jedino bitni nacioni, entiteti i izbori.

No, u ovoj priči o dobrim mostarskim ljudima, riječ je i prije svega o ljudima koji su za života obilježili svoj grad i nečim što je više od profesionalnog opredjeljenja. Još prije rata aktivan je u FK Lokomotiva gdje je bio član predsjedništva i predsjednik. Svoje slobodno vrijeme između nauke i predavanja provodio je stvarajući uslove za mlade fudbalske nade, gradio stadion i dobre međuljudske odnose. Sa grupom uglednih ekonomista, prije rata se zalagao za uvođenje tržišne ekonomije i kao predsjednik Demokratskog foruma Mostara, zajedno sa Osmanom Pirijom, Zdravkom Grebom  potpisao peticiju za uvođenje višestranačkog sistema. Porodica mu je iznad svega, a supruga Ivana i kćerka Iva, koja je upravo završila ekonomski fakultet u SAD, podrška bez koje ne bi bilo ni vrhunskih naučnih dostignuća. Mirotvorac po opredjeljenju svoje vojne specijalnosti u šifrantske poslove rabio je jedino u doba mira.

Profesor Domljan vjeruje da može i u pravu je, isto kao i oni koji vjeruju da ne mogu. Sposoban da zna kako i sada ima mnogo toga za naučiti, misliti drugačije danas nego jučer, je ono što ga razlikuje od drugih.