Amerikan drim

Petar Fehir
Autor/ica 23.6.2017. u 09:23

Amerikan drim

Foto: boomsbeat.com

Iz zemlje krvi i meda u zemlju bez sata i termometra stižemo juče.

Zvizdan izbečio oba oka. Sto osam je stupnjeva. Rep blijedolikog kadilaka iz sedamdeset i neke viri iz kutnjaka retrovizora.

Još ohoho milja do kanjona, a već smo ispili po galon Blumuna.

Stajemo na pustinjskoj crpki od koje je najbliža kuća dva dana jahanja. U onim miljama. Tržimo loto. Džekpot je pedeset milijuna nečega. Za te pare možeš sjediti u kasinu do prvih kiša. Pund lubenica je par centi, pa biramo najveću.

Uz put ne miriše cvijeće kojega nema. Samo kaktusi. I niske palme. I kaktusi.

Restoran ne radi već dva tjedna zbog kvara na erkondišenu. Što je jedna od najkorištenijih riječi u ovo doba godine.

U žutoj vodi Kolorado rivera ni traga kopitu. Samo skuteri. Indijanke u minicima mijenjaju tanjure u bafeu lokalnog hotela. U isčekivanju tipa. Bakšiša. Napojnice. Šta god. Od dvedeset posto.

Sad je već stošesnaest. Farenhajtu curi ispod pazuha.

Okrećemo za Tihuanu. Ljudi skraćeni za glavu cijenkaju se nacrtanim sombrerima.

Tekilu serviraju u fićoku, a Modelo u litarskom kriglu. Sve što jedeš ljutito. Magarac obučen u zebru nudi gringosima slikanje za par pesosa.

Gradiće, kažu, zid, koji već postoji. Kao čipkom obrubljen bodljikavom žicom. Straćare i apoteke u kojima prodaju tramadol, viagru i penicilin. Tri za deset. I kolorit. U svakoj ulici po koji Revolusion, a mušterija čistača cipela s pijedestala pućka cigaru. U Bebidasu limunadas, naranjadas, soda de bote i Jugos. Naručimo po Jugosa i pivo. Odakle? – pitaju nas. Iz Jugoslavije – odvraćamo. Aj nou, aj nou! Amigo! – pružaju nam ruku.

Nazad za San Diego. Gužvara na prijelazu. U osam redova. Ko banjalučki ćevap. Ameri se zavlače pod auto. Guraju nos u auspuh. Mućaćosi ruku kroz šoferšajbu. Nude sve. Što imaju. Bez taxe. I bez tringelta.

Po gasu. Prvo prema Kaliforniji, onda put Nevade. Vegas svijetli s pedeset milja. Velkam til Mejsis, s ogromnim logom na kojem se diči zvijezda. Crvena. Sa pet kraka. I pet pera. Ko u vrijeme bezakonja.

U galeriji Romera Brita, u Belađu, sjedi Dali u zelenoj kožnoj fotelji.

Na Stripu četerdeset miliona ljudi. Na godinu. Kuglica na okidaču ruleta smiješka se beznadežno. Da jedan dobije tisuće ih mora izgubiti.

Glamur. I kič. Pušenje dozvoljeno. Kao i oružje. Još od onomad, od nastanka države. Od koje je kolt stariji.

Ura nas vraća devet krugova. Mrak se ne dani.

Amerika tone u san.

Petar Fehir
Autor/ica 23.6.2017. u 09:23