Bura oko ustavnih promjena u BiH: KAKO “FEDERALIZIRATI” GENOCID!?

Izdvajamo

• Nije nemoguće postići da se BiH napravi državom, nukleusom buduće Evrpe, bez novih “berlinskih zidova” i strogih etničkih granica, ostvarivanja višeg stepena individualnih prava, sloboda i ljudske sreće, što se, ipak, ostvaruje pojedinačno a ne kolektivno. U budućem ustavnom uređenju BiH najmanje bi uticaja trebale imati Srbija i Hrvatska, koje su je ratom i agresijom razarale. Pod njihovim uticajem, danas su i u BiH najglasnije snage nasljednice tih ideja, koje su za njenu etničku podjelu. Kontinuitet odnosa prema BiH može se pratiti u usklađenosti djelovanja prema BiH Milošević-Tuđman, Karaddžić-Boban i Dodik-Čović.

Povezani članci

• NOVA GENERACIJA BH. REDITELJA PRED FESTIVALSKOM PUBLIKOM
• „Jednakost je važna“
• Holokaust kojeg nema
• Higijeničar sa Pantovčaka
• Dennis Gratz: Repriza SNSD-ove predstave iz 2011. godine
• Basara: Biznismeni, ti saputnici revolucije, polako odlaze u ropotarnicu istorije

Tradicija, etika i pravo su oblici ljudske svijesti, pomoću kojih se u ljudskim zajednicama uspostavljaju određena pravila i uređuju društveni odnosi. Ovih dana je u BiH i šire u EU podignuta politička temperatura oko pitanja da li najveći zločin poslije Drugog svjetskog rata, nad malim evropskim narodom, Bošnjacima, treba da dobije satisfakciju putem prava ili političke nagodbe. To nameće i stalnu sumnju da li je politika izvan i iznad prava, ali i sumnju u jednakost i slobodu, za koje smo vjerovali da su naše ustaljene evropske vrijednosti.

Piše: Ismet Muratspahić

Nikako drugačije nisam mogao shvatiti poruku Jonathana Moore-a, šefa Misije OSCE-a u BiH da se treba odustati od revizije tužbe BiH protiv Srbije za agresiju, jer to “…nije dobar korak, nije zajednički ni praktični korak u ovom trenutku“, nego kao neku vrstu pokušaja političke nagodbe oko onoga što se u BiH dogodilo 1992. – 1995. I djeca bi znala postaviti to jednostavno pitanje, zašto toliko nekome smeta to šta bi sud konačno utvrdio pravne činjenice o tim događajima? Zašto, ako protivnici uporno tvrde da sa agresijom nemaju ništa? Na kakvim se to drugim temeljima želi ponuditi evropska sigurnost i saradnja u BiH i sa  susjedima, Srbijom i Hrvatskom?

Umjesto godišnjih i periodičnih izvještaja o navodnom napretku BiH, EU bi konačno mogla priznati i svoje namjerne ili nehotične greške prema državi BiH, gdje podstiče nacionalizam koji razjeda njenu, i onako labavu, društvenu i ustavnu strukturu.

EU bi mogla učiniti sljedeće:

• da konačno počne obeshrabrivati nacionalizam
• da prestane žmiriti na zaostale repove fašizma u obliku ustaštva i četništva
• da ne daje prešutno podršku reviziji istorije Balkana i zamjeni uloga fašizma i antifašizma
• da prestane podsticati religijski radikalizam
• da prestane podsticati bošnjački radikalizam
• da se u EP podrže one snage koje su protiv etničke podjele BiH
• da se prestane činiti mirnodopski genocid nad Bošnjacima
• da se ohrabri volja za praštanjem, uprkos genocidu i drugim zločinima i vrati povjerenje u suživot u različitosti
• da se Bošnjaci ne diskriminiraju, segregiraju i ne čine evropskim Palestincima

Nije nemoguće postići da se BiH napravi državom, nukleusom buduće Evrpe, bez novih “berlinskih zidova” i strogih etničkih granica, ostvarivanja višeg stepena individualnih prava, sloboda i ljudske sreće, što se, ipak, ostvaruje pojedinačno a ne kolektivno. U budućem ustavnom uređenju BiH najmanje bi uticaja trebale imati Srbija i Hrvatska, koje su je ratom i agresijom razarale. Pod njihovim uticajem, danas su i u BiH najglasnije snage nasljednice tih ideja, koje su za njenu etničku podjelu. Kontinuitet odnosa prema BiH može se pratiti u usklađenosti djelovanja prema BiH Milošević-Tuđman, Karaddžić-Boban i Dodik-Čović. Stoga je u takvim okolnostima od najveće važnosti šta o zločinima nad Bošnjacima kaže pravo a ne politika, pa mi se doima sramnom “preporuka” da se ne ide u reviziju tužbe protiv Srbije. To je važno za trajni mir, buduće generacije i buduću Evropu jedmnakih kolektivnih i individualnih prava.

Predugo je EU posmatrala eksperiment izdržljivosti svoje buduće članice, zarobljene u etnička geta, stvorena ratom i genocidom. Naravno da u takvim plemenskim getima ima i majorizacije i diskriminacije, pa zašto o tome EU nema jasan stav o prevazilaženju toga, a ne da svojim najnovijim preporukama geta proglašava vrhunskim principom uređenja, predlažući federalizaciju jedne polovine države po etničkim linijama. Zašto se nacionalizam priznaje kao društvena vrijednost? “Nacionalist je, podsjetimo se dijela definicije Milana Kangrge, primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne-oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija. Zato i utoliko nacionalizam i jeste to – zlo, koje ne spaja nego razdvaja ljude, jer ih negira u njihovoj pravoj biti – čovječnosti. Ljudska sloboda i humanizam ostaju zaključane u predvorju nacionalizma…” Otvoreno rečeno, ne može se pristajati da to bude princip uređenja odnosa u BiH.

Gubi li se strpljenje i povjerenje u takvu evropsku politiku? EU je devedesetih posmatrala činjenje genocida i etničkog protjeravanja, bez imalo moralne i pravne odgovornosti za zločin na svome prostoru. Kao što ustvrdi kolumnist Ulrich Ladurner za Deutsche Welle, Evropljani nisu mrdnuli prstom ni u BiH ni na Kosovu. Ali su zato složni bili za embargo na oružje devedesetih, koji se praktično odnosio na Bošnjake. Da Amerika nije intervenisala, iako sa zakašnjenjem, ko zna koliki bi još bio broj žrtava i protjeranih i u BiH i na Balkanu. Ali zato EU nije propuštala priliku da u više navrata skreće pažnju na potencijalni bh terorizam, ne oslanjajući se na izvore sigurnosnih snaga BiH. Sve rečeno nikako ne amnestira ulogu katastrofalno loše bošnjačke politike pristajanja na nacionalizam i nacionalističku trodiobu vlasti. Je li on nastao kao prinudni imitat sa kasnijim autentičnim licem, sada je manje važno. Ako su već toliko važna kolektivna prava evo kako neka od njih ostvaruje većinski narod BiH:

https://www.youtube.com/watch?v=IKLum1vSmZE

Uprkos svim moralnim načelima i principima međunarodnog prava buduće ustavno i društveno uređenje, kao i nacionalistički ustroj vlasti želi se osigurati na temelju ratnog osvajanja uz minimalne korekcije. Zbog toga bi trebala reagovati najprije EU, jer je to nedopustiv način uređenja odnosa u svijetu. Ako bi se pristalo da to bude princip u EU i bilo gdje, više ni jedna multietnička zajednica ni mala država nebi bila sigurna za svoj opstank. Svaka buduća promjena Ustava BiH nebi trebala biti bez učešća Amerike, jer je zaustavljanjem rata pod njenim pritiskom i donesen ovakav Ustav sa dvije osnovne manjkavosti, priznao je ratom osvojene teritorije i učinio dominantnim etnički princip na štetu građanskog.

Svakako je važan i odnos EU, koja će već na martovskom zasjedanju Parlamenta jasnije pokazati kakav odnos ima prema svojoj budućoj članici.

Ilustracija: Šukrija Meholjić