Srpska, Mostarsko-Banja Lučka, paradigma?

Povezani članci

• Završen festival “Mostarski februar” u organizaciji UG “Mostarski Rođeni”
• Ambasadori Britanske ambasade i Misije OSCE-a na finalu fudbalskog turnira “Sport zbližava”
• Evropa i Zapadni Balkan: Proširenje na samrti
• Bh. državljani u Hrvatsku i dalje ne mogu ući bez dokaza o uplaćenom smještaju
• MOSTARSKI BAŠESKIJA
• U KUMROVCU REDOVNO, TITO IH JE OPET ZAJEBAO!

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija.

U ovim prazničnim danima Božića, teško mi je ne prisjetiti se kakvi su to sve zločini činjeni u našoj državi, posebno nad našim komšijama Bošnjacima, te umjesto čestih jalovih priča o nekom suživotu i boljoj budućnosti, dok se na djelu iritantno i svjesno ističe matrica ideoloških zabluda i propalog projekta velikosrpstva i velikohrvatstva, kroz slavopojke bilo Republike Srpske ili neke fantazirajuće Herceg Bosne.

Zaboravljamo da nam je domovina, Bosna i Hercegovina, vjekovima svjedočila da se može u miru živjeti, sa svim njenim različitostima i suživotom multietičnosti njenih građana, uz poštivanje i drugog i različitog, radi čega je i platila svoju visoku cijenu agresorskih nakana, sve do genocida.

Kao patriota, ove jedine mi domovine, Bosne i Hercegovine, teško mi je, kao intelektualcu, ćutati, prespavati, činiti se naivnim, da ništa niti vidim niti osjećam, šta nam se to sve događa.

U teškim agresorskim dešavanjima, u vremenu i na prostoru, moga grada Mostara, te na istu moju domovinu, u toku 90-tih godina, uslijedila je najezda agresorske nemani, prvo sa istoka, zatim i sa zapada. Koja je od njih bila žešća ili pogubnija, za sve njihove žrtve, nije toliko ni bitno, ali je istinito da su isklijali iz sjemena razdora i mržnje, velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalističkih ideologija, mitoloških mašti i zabluda, od nametanja „istina„ kao podvala i laži, na zločinima koji su našu bosanskohercegovačku slobodu, sveli na propast i države i rastakanja društva kao žrtve.

Zato i danas, kao i kontinuirano, insistirati na bilo kakvim proslavama i veličanju nakaradnih tvorevina, bila to Republika Srpska ili Herceg Bosna, stvarane na progonima, zatvaranjima, ubistvima i uništenju građana, sve do genocida, ponajviše komšija Bošnjaka, sulude su opcije i zlikovačke očigledne nakane i nedjela.

Posmatrajući na televiziji, današnje parade i neka slavlja, koja ili čija ili čega, u Banja Luci, nisam mogao prigušiti moja osjećanja gorčine, jada i bijede, u  sopstvenim prisjećanjima, naših mostarskih dana.

Kakve li to sličnosti ili veze ima Mostar, januara 92. godine, sa Banja Lukom, ovoga istoga mjeseca, godine 2017.? Za neupućene, nikakve, ali živi svjedoci događaja svjedoče za istoriju istinite činjenice, koje nikakvi eksperti nisu u mogućnosti osporiti.

Prisjećam se, crnog ispisanog grafita, na poznatoj starinskoj kući Peška (stari mostarski trgovac) u centru grada na samom Rondou, bilo je ispisano: „Hvala ti majko, da me nisi rodila Srbinom„?

Upravo danas, kao jedan od tih  Srba, građanin ovoga grada ili mostarski Sarajlija, bio sam sudionik svih agresorskih nakana, što mi govori i manifestacija, koja  se  održava u Banjoj Luci, te podsjeća, na istinsku pomisao, da zaista, zažalim što me je ta srpska majka i rodila, jer ne pripadam tim i takvim zluradim Srbima, koji su na temeljima ljudskih lobanja, svojih susjeda i komšija, sagradili i svoju Republiku Srpsku, kao genocidnu tvorevinu, koju upravo i proslavljaju. Čemu li se raduju, jadne li im te srpske majke, koje su ih porodile. Teško mi je izreći da su to moji sunarodnjaci, ali ne i normalni naši Bosanski Srbi, neljudskih poriva sa kojima su i mogli činiti sva ta neviđena zla, koja nisu dio civilizovanog, demokratskog i naprednog  evropskog društva.

Ko ih vodi, upravo ti nacionalistički slijepci, guslari, opančari, kriminalci i razbojnici koji rasturaju i državu i svu dobrotu vjekovnog srpskog bića na ovim nam zajedničkim prostorima, sa svim njihovim vrijednostima, bitisanja i zajedničkog suživota u svim našim poštovanim različitostima. Upravo, na čelu toga neobuzdanog stada, pored Milorada Dodika, svakako je i Mladen Ivanić i ini njihovi istomišljenici i čobani.

Da je ludi Mića, već odavno poznati slučaj i pacijent svoga doktora, psihijatra iz Haga, koji stalno po istim notama gudi na guslama, stare i otrcane melodije, dotle se i Mladen Ivanić, istina je i vaš predsjednik, sa sopstvenom vojskom, priključio ovom slavlju, uz sve blagoslove svoga patrijahra i njegovih vladika.

Kada se i ovih dana, 09.januara iz Banja Luke, i poslušaju poruke crkvenog najvećeg vjerodostojnika, patrijahra Irineja, o nužnosti i namjeri nastajanja i Republike Srpske, svima nama, posebno „rezervnim Srbima„ treba da bude i trajno jasno, gdje mi i sa kime živimo u ovoj našoj zajednici i šta trebamo očekivati za našu bolju budućnost.

Kako veli u Banja Luci, patrijarh srpski Irinej; na proslavi 9. januara: da je Republika Srpska srpsko nacionalno i duhovno biće i nije slučajno nastala, već je djelo Božije da sačuva srpski narod, da bi opstao i ostao na ovim prostorima koji su zaliveni krvlju i utemeljeni na kostima, ali ostade i nedorečen, da na kostima i lobanjama i naših komšija i susjeda.

Mostar — U povodu velikog hrišćanskog praznika Božića, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo (SPKD) “Prosvjeta” Mostar upriličilo je u nedjelju uveče svečani prijem u galeriji spomen-kuće Svetozara Ćorovića. Prijemu su prisustvovale brojne zvanice iz različitih oblasti života i rada Mostara i Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Generalni sekretar SPKD “Prosvjeta” Mostar, Goran Kosanić rekao je u obraćanju medijima kako su ovakva okupljanja važna za Mostar.

“Mi živimo u jednom multietničkom gradu, koji je izuzetno bogat grad dobrim ljudima. ‘Prosvjeta’ je ta koja nastavlja tradiciju druženja dobrih ljudi. Mi ne gledamo na pripadnost, hoćemo u ovakvim trenucima, obilježavanja velikog praznika Božića, da skupimo sve te dobre ljude ovog grada i da pružimo ruke jedni drugima, da podijelimo lijepu riječ, jer to je bogatstvo Božića”, rekao je uz ostalo Kosanić.

Upravo ovi dobri ljudi i tradicionalno organizovanje SPKD „Prosvjeta„ u Mostaru ovakvih i sličnih prazničnih trenutaka, obično propraćenih i sa konkretnim kulturnim događajima, bilo da su izložbe slika u pitanju, recitali ili pjesme mladih umjetnika, daju sliku Mostara u malom ili pravog Mostara, na koji smo navikli godinama našeg zajedničkog druženja.

Možda je dobro i naglasiti, radi spoznaje, da se dolaskom Vladike Grigorija u Mostar i njegovih crkvenih vjerodostojniuka, koji su formirali svoju Prosvjetu ili Paljansku prosvjetu, tj. onu koja je dijelila odlikovanja i svome haškom psihijatru Radovanu i inim njihovim „borcima„, za doprinos u stvaranju svoje genocidne tvorevine Republike Srpske, u gradu na Neretvi uslijedio je i razdor u srpskom korpusu. Ignorisanje postojanja i rada ove SPKD „Prosvjete„ i njenih članova i rukovodstva, sa pokojnim Ratkom Pejanovićem, u teškim danima agresije na ovaj grad i njegove građane, od njihovih istih sunarodnika sa istoka, dok su oni bivali u izbjeglištu ili u nekoj hladovini, dotle su Srbi, ovi normalni i patriotski odani i raspoloženi prema svojoj jedinoj domovini i našem zajedništvu, učestvovali u svim aktivnostima u gradu, kako bi sačuvali i ovo što se moglo sačuvati. Nažalost, prema stavovima i mišljenjima, ovog istog Vladike, njegovog mentora iz Laktaša i njihovih istomišljenika, svi ovi Srbi iz grada i iz Federacije, koji su ostali sa svojim komšijama i susjedima, koji po direktivama istoga psihijatra i nisu prenosili i svoje mrtve iz grobnica, u njihovu novu tvorevinu Republiku Srpsku, ostali su i definisani su kao „rezervni Srbi„.

Zato, nije nam strana niti čudna i ova naša mostarska srpska paradigma, da ovi crkveni vjerodostojni, sa Grigorijem na čelu, istovremeno organizuju i svoj Božićni koncert, sa svojom „Prosvjetom„ u glamuru i sa svojim susjedima, istomišljenicima i obožavaocima, njihovih tvorevina Republike Srpske i Herceg Bosne, u duhu ideologije Vožda i Poglavnika, te njihovih mentora, guslara i orguljaša, Milorada i Dodika, što je za očekivati da ih i sveti Sinod sa ptrijarhom Irinejom, proglase i svojim svecima i dodjele oreole, velikosrpskih i velikohrvatskih mučenika, u stvaranju Božijeg djela, zvalo se Republika Srpska ili Herceg Bosna.

Da li je iskrena ili licemjerna besjeda, pred Božić, Vladike Grigorija, koji veli: „Potrebna nam je krajnja  otvorenost i iskrenost da bismo postavili zdrave i stabilne temelje zajedničkom suživotu u BiH.  U te temelje potrebno je ugraditi mnogo strpljenja i predanosti, koji podrazumjevaju volju i želju za dijalogom, za razumijevanjem onog drugog i sposobnost da se prihvati i poštuje različitost„ (citat iz Dnevnog avaza).

Pitam se, da li se ova otvorenost i iskrenost mogla nazirati i u porukama i besjedi i vrhovnog  vašeg crkvenog poglavara, patrijarha Irineja, ili se jedno misli, drugo priča, a treće djeluje, za svakoga u svome domenu djelovanja.

Nije čudno da na prijemu u Ćorovića kući ne budu vjerski pravoslavni vjerodostojnici, te daju značaja i uveličaju ovaj veliki nam dan u ovim prilikama.

Drage Božije sluge, kako se često predstavljate, trebate znati  da se vjera dokazuje svaki dan, na svakom koraku – pažnjom, brigom, osjećanjima zajedništva, poštovanjem, ljubavlju, u odnosima prema zajednici, prema ljudima sa kojima se živi, prema zemlji u kojoj se živi, prema prirodi, svakom čovjeku i ljudima..

Lažne su česte propovijedi i čine suštinsko licemjerstvo, vas koji ste grlati i glasni u vrijeme praznika, a zna se kakve primjere i poruke šaljete. Upravo nas dijelite i sa nama se obračunavate, obračunavate se ljudima koji su imali ili imaju i više ciljeve u duhu hrišćanskih ideala ljubavi, istine i ljepote, koji su i svojim ostankom na ognjištima i svojim životom pokušavali da ukažu na ono što je istinito, ali ne i banalno i lažno. – Pitam vas, čemu i vaše priče o Bogu, kada se ne poštuje božansko u čovjeku, na sve ovo što smo stvarali, što je ljudsko bilo i što smo se, kao vaši sunarodnjaci žrtvovali za ostanak i opstanak na ovim prostorima i onda kada je grmilo, da bi po vašem sopstvenom ubjeđenju svrstavali se u neke vaše „rezervne Srbe„.

Kada vjerujete u Boga jedinoga, kada  tako olako izgovarate njegovo ime, pozivate se na  njegov lik i djelo, pitam vas, zašto ne poštujete božanski lik u svakom čovjeku???