NOVEMBARSKI ARANŽMAN

Povezani članci

• Dežulović: Jeb’o domoljublje bez hrvatskoga stećka
• HDZ – KRIV ILI ODGOVORAN?
• Ljeto Četrnaeste (III): Radimlja i Stolac, dva truna u oku
• Poplave u BiH: Evakuisane tri osobe, najkritičnije na Ilidži
• Vjekoslav Perica: EMIGRACIJA IZ DRUGE GALAKSIJE
• Narandžasti dan – Bh. društvo mora stati iza žena i djevojčica koje su žrtve nasilja

Na današnji dan radnička klasa je već uveliko bila širom Jadrana i odmarala po Dubrovačkim i hotelima na Makarskoj rivijeri. Obično se nekako znalo spojiti 25. novembar sa 29. novembrom, a u idealnim okolnostima znala se sastaviti i cijela sedmica.

• Ima li kod vas šta slobodnih mjesta za dvadesetdeveti?
• Da Vam iskreno kažem, sve je puno.
• Ma nije moguće, možete li molim Vas pogledati ima li bilo gdje?
• Vjerujte mi, Dubrovnik je krcat. Nema mjesta ni u Libertasu, Palasu, Kompasu, Imperijalu, Neptunu, jutros su mi javili da je i hotel Argentina pun, Excelsior se prodao za samo par dana, pa čak i hotel Petka, koja je u Gruškoj luci, je puna. Da ste juče došli, imali smo još nešto malo mjesta u hotelu Croatia u Cavtatu i Astarea u Mlinima.
• Šta je ovo, u koju god agenciju sam došao – sve puno. Kao da se džabe dijeli? Ma, trebao sam da dežuram za praznike, a jutros mi javili da je i meni slobodno tih 5 dana, pa mi nekako grehota ostati u Sarajevu. Sav narod ode negdje. Ima li šta prema gore, Makarska i to?
• Ništa vjerujte, imali smo hotel Meteor i tamo je sve puno. Hotel Lav u Splitu je isto.
• Ne preostaje mi onda ništa drugo nego da se onako zaputim, pa da pokušam bar neki dobar privatni smještaj pronaći, iako, ko će sad pet dana bakćati sa hranom? Ovako je lakše sto puta, platiš, sve ti na gotovo i svi se vala odmorimo. I žena od posla i kuhanja, a vala i ja od dežura.
• Žao mi je zaista. Da ste samo koji dan ranije došli, imali smo mjesta na gotovo svim destinacijama, ali znate kako, za 2-3 dana se sve rasprodalo.
• Šta ćemo. Šta je tu je. Radite li Novogodišnje aranžmane?
• Za Novu godinu je ponuda još malo veća, a već sad pripremamo ponudu i za Prvi maj.
• Hajde, valjda ću tada biti pametniji, pa na vrijeme rezervisati?
• Evo Vam naš broj telefona, pa možete i telefonom rezervisati. Poslije samo dođete da uplatite akontaciju, da Vam možemo čuvati mjesta. Sedam dana prije polaska morate uplatiti sav iznos.
• Hvala Vam puno i čujemo se. Dakle, baš nigdje nema mjesta?
• Baš nigdje. Zaista mi je žao.

Ko zna koliko sam puta vodio ovakve dijaloge osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća? Naše poznato „ima vremena“ i „lako ćemo“ se puno puta osvetilo onima koji su čekali zadnji momenat da se odluče za neko putovanje.

Na današnji dan radnička klasa je već uveliko bila širom Jadrana i odmarala po Dubrovačkim i hotelima na Makarskoj rivijeri. Obično se nekako znalo spojiti 25. novembar sa 29. novembrom, a u idealnim okolnostima znala se sastaviti i cijela sedmica. Neradni dani su bili 29. i 30. novembar i najbolje je bilo kada su padali u srijedu i četvrtak, pa se još nekako „uštine“ i taj petak, pa se sastavi sa nastupajućim vikendom.

Tih nekoliko dana je godilo svima, nakon nekoliko mjeseci rada poslije završenog godišnjeg odmora, kao bijeg na jug iz sarajevske magle, a ponekad i novembarskog snijega.

Gledano iz sadašnje perspektive, Dubrovnik je Bosancima i Hercegovcima sada dalek kao Acapulco. Ne u kilometrima ili putevima, nego u cijenama. I platama. Vrlo malo naših ljudi sada sebi može da priušti nekoliko dana (sa porodicama) u hotelu A (a neki i De luxe kategorije). Naravno da i sada postoji određen broj ljudi kojima su dubrovačke cijene smiješne, ali to su uglavnom oni koji nas i dalje ubjeđuju da su osamdesete i devedesete bile godine mraka i diktature. I na toj priči žive kao lordovi.

Sadašnja „demokratija“ je samo njima omogućila da se „hadžijaju“ po luksuznim hotelima. Ostatak ljudi je sretan kada pronađe u sezoni privatni smještaj 1.400 metara daleko od plaže sa upotrebom kuhinje i zajedničkog wc-a. Njih na odmoru neće niko služiti, nego će hranu koju su ponijeli od kuće (jer dole je sve skuplje) spremati sami sebi i svojoj porodici. Tako da se žene ne odmore baš od kuhanja i pranja suđa, a muškarci od kupovine i nosanja hrane u cekerima. Narednih mjeseci će vraćati kredit ako su uopšte imali sreću i uslove da ga dobiju?

Znam, neki će reći da su se i onda hadžijali direktori preko naših leđa? Ali, siguran sam da tada nismo imali ni djelić direktora koliko je kapaciteta bilo u hotelima na Jadranu. Nemoguće da su svi bili puni od vlastodržaca i budžovana.

Bilo je tu puno mjesta i za radničku klasu. A i moglo se.

Da li je sada bolje, prosudite sami.

Ima mjesta u Dubrovniku gdje je skuplji sat parkinga automobila od dnevnice radnika.