Da li smo „ludi„ ili magarci!!!
Povezani članci
Piše: Milan Jovičić
Svaka naša starinska izreka je i mudra i pametna. Tako se kaže:“ Lipši magarče, dok trava naraste„. U našoj stvarnosti i ambijentu životarenja, nalazi se plejada „magaraca„ od penzionera, logoraša, boraca, većine intelektualaca do brojnih građana ove nam surogat države, zvana Bosna i Hercegovina i njen grad „slučaja„, sramote i cinizma, diskriminacije i nacionalizma, do građanske bijede i siromaštva, nekada lijepi i jedinstveni, a danas „najmutnoetnički„ grad, zvani Mostar.
Upravo, radi ovakve i ove brojne „plejade„ njegovog građanstva, koja diše poput jazavca od Petra Kočića, tavori i ronca, ćuti i preživljava ove magareće dane, očekujući da joj dragi Alah i svevišnji Bog ponešto daruju sa nebesa, gube i svoju ljudskost, pretvaraju se u životinjski, magareći svijet.
Niko se u ovom gradu ne smije naći uvrijeđen, radi pripadnosti ovom rodu, izuzev mafijaša, tajkuna, kriminalaca i nacionalista, koji su se našli u pravoj sredini, kao veoma plodnom terenu za njihove neljudske i mračne radnje, da kroz pljačku i kriminal, pomoću i svoje neposredne vlasti, vrši i cjelovitu transformaciju ljudskog građanskog bića ovog grada u magareći rod, sa svojim životinjskim torovima, sa mogućnošću njihovog „harčenja„, tlačenja i vladanja.
Zato, ovom rodu i njihovim „magarcima„ i nisu potrebni nikakvi izbori i neka druga vlast, od postojeće, a Mostar će ostati vidljiva „magareća oaza„ ovakvog ludila i poimanja njihove prijestolnice ili „stolnog magarećeg carstva„, jedinog i jedinstvenog u Evropi, možda još nekog postojećeg u Ugandi, Nigeriji ili nekoj trećoj Južnoafričkoj teritoriji.
Naši izabrani parlamentarci, političari i politikanti u nakaradnoj vlasti, praveći se mutavci, sa magarećim umom i razumom, ali obilatim džeparcem sa grbača svojih građana, uz aminovanje međunarodne zajednice, koja isto tako ubire velike svote novca, na našem jadu i bijedi, jedinstveno im je i karakteristično saznaje i poimanje, da im godi ovakvo Mostarsko stanje, magarećeg urlikanja i standarda životarenja, upravo dok svi mi u njegovim torovima ne polipsamo.
Neka je to tako, tako nam i treba, nismo ništa bolje niti zaslužili, sve dok se naši penzioneri, borci, logoraši, brojni intelektualci i građanstvo, ne probude iz svoje močvare i jazbina sa magarećim urlicima, ne dokažu svoje postojanje, ne promjene svoje moždane vijuge sa zastarjelim čipovima, ostrašćenim navikama, da im iz zatrovanih stomaka dođe nova pamet u njihove glave.
Ne ostavljajmo našoj mladosti, ovu svu našu bijedu i jad, već uz njihovu pomoć i učešće zejedničkim snagama, zatvorimo sve prilaze, ulaze i izlaze iz ove naše vale, kako bi se svi naši predstavnici koji dolaze i odlaze iz ovog j…..ga grada Mostara, sami priupitaju zašto mi to činimo i čemu ovo sve vodi. Da li je istinski i moguće svuda naokolo održavati neke redovne i normalne izbore, a grad Mostar i dalje ostavljati po strani, kao već dokazanu „magareću oazu„ i dokazivati „slijepoj„ međunarodnoj zajednici da smo mi voljni, željni i spremni za nekakav ulazak u njihovu Evropsku zajednicu.
Zato su nam i potrebne i gange i gusle, čizme i opanci, kako bi uz takvu ikonografiju, njihove melodije, pjesme i svirku nastavili putem svih naših ideoloških zabluda i njihovih „dobronamjernih„ rušitelja našeg zajedništva i naše opstojnosti.
Da li smo se istinski rodili kao ljudsko biće, a prijeti nam smrt i magareći obred zajedničke nam sahrane. Koji nam to Alah/Bog može pomoći, na ovom svijetu jada i bijede, ili nas očekuje zasluženo „magareće carstvo„ na onom drugom i kako propovjedaju, boljem svijetu. Bumo vidjeli i doživjeli???