BAUK KNJIGE

Izdvajamo

• Oni su se, kaže Martin (jedan moj), prvi sjetili kako, ne radeći, ugodno živjeti. Obukli se u nekakve halje i gledajući u nebo čantaju nešto, dok im lako-vjernici omanđijani zanosom pune škrabicu. Debeloj guski podmazuju vrat.

Povezani članci

• Pismo ministru Vanji Udovičiću: Fudbal je samo sport i ništa više
• Boris Dežulović tvrdi: Dodik će završiti kao i Sanader
• Heni Erceg:Izuzetni leševi
• Balkanski put smrti
• Esad Bajtal: Zločinci se slave kao heroji, žrtve se tretiraju kao zločinci
• Sajam knjiga, zvona i praporaca

Foto: Flickr

Za razliku od neukih sljedbenika pokreta koji hara Hrvatskom, pod radnim nazivom  “odbacimo znanje”, liberalni i slobodnomisleći ljudi su se spremni suočiti sa svojim neznanjem.  Pa, naravno, i sa tuđim.

Ono što je za sljedbenike grofa Drakule bio glogov kolac, simpatizerima današnje vlasti u Hrvatskoj, sakupljene u cintoru, je knjiga.

I to je glavni razlog zbog kojeg se pokušava stopirati korijenita reforma obrazovnog sistema, poznatija kao kurikularna. Bizarnijim se čini razlog prema kojem se reforma “ukida”, jer je predsjednik-potpredsjednik ne umije izgovoriti.

Ako se, slijedom mentalnog sklopa vlastodržaca podsjetimo i na priču o vragu i tamjanu nema sumnje da ćemo zaokružiti točan odgovor. U istu kahlicu spada, naravno, i utjecaj crkve, koja ima dugovječno iskustvo u spriječavanju svakog slobodoumlja.

Oni su se, kaže Martin (jedan moj), prvi sjetili kako, ne radeći, ugodno živjeti. Obukli se u nekakve halje i gledajući u nebo čantaju nešto, dok im lako-vjernici  omanđijani zanosom pune škrabicu. Debeloj guski podmazuju vrat.

Mogao bi se i empirijski, analizom biračkog tijela desnice, protivnika abortusa i prava na različitosti, izvesti zaključak da su im (desnici) niskoobrazovani i nepismeni skloniji.

No, ne vidi li se to (ili ne čuje) i prema “vokabularu” i “elokventnosti”  vladinih dužnosnika, na čelu s prvim potpredsjednikom i  njegovim  domoljubnim dodavačima? O premijeru i ne vrijedi.

Iz statističkih podataka bi, da se hoće, bilo vidljivo da na “tri” knjige dođe sto glasača “hadezeja”.

Pa nije bez vraga ta “narodna” vlast početkom devedesetih otpisala, povukla i zapalila gotovo tri milijuna (2, 8) knjiga ili 13, 8 posto ukupne građe!?

Ej, trbuhozborci desnice i ostali nacidiletanti! Tri milijuna!

Znate li vi koliko ste znanja uništili!?

Koliko je vremena, truda i ljubavi trebalo da se stvori to što ste vi zapalili u času!?

I danas, kada smo bili na putu da vam stanemo na put, da iznova krenemo misliti slobodno, van političkih, vjerskih i ideoloških plotova vi ste se, eto, našli da sve to zakočite i sjebete.

Da neka buduća generacija ne bi, naučivši zdravorezonski razmišljajti i logički zaključivati, saznala za istinu o vašem knjigocidu. Da ne bi, ne daj Bože, posumnjala u vaše kvaziidelale, simbole i umobolne homofobije.

Jer, što će nam knjiga i znanje?

Diploma se može steći i prepisivanjem, ministar se može postati i bez škole. Politika je rijetko zanimanje za koje nije potrebna nikakva formalna kompetencija.

Manjak znanja u obrnutoj je proporciji s primitivnim i negativnim ukusima.

Za razliku od neukih sljedbenika pokreta koji hara Hrvatskom, pod radnim nazivom  “odbacimo znanje”, liberalni i slobodnomisleći ljudi su se spremni suočiti sa svojim neznanjem.

 Pa, naravno, i sa tuđim.