Kako psa naučiti da ne vuče na uzici? Korak po korak!

Autor/ica 👤tačno.net 4.5.2016. u 11:17

Povezani članci

“Gušenje, kašljanje, iščašeno rame, vi nervozni – pas nervozan… Poznato?!
Zašto pas vuče na povodniku, a očito je da mu to nije ugodno?
Neki od razloga su sljedeći:
1. Naučio je da je to sasvim prihvatljivo ponašanje

2. Inače psa šetate na tzv. Flexi povodniku, koji je uvijek napet…

3. U jednoj fazi koristili ste metodu cukanja/trzanja, kada je povodnik zategnut taj je osjećaj psu zapravo apsolutno najbliskiji…

4. Ne može vas slušati, spori ste mu, niste zanimljivi, šetnja s vama je dosadna… stoga je najbolje vući vas do bilo kojeg mirišljavog mjesta koje se čini zamiljivo – vrijeme je da vi postanete zanimljiviji!

5. Nikada niste niti učili psa da pristojno hoda na povodniku, već ste mislili da to dođe kada napune onak’ – otprilike godinu dana 🙂

Kako popraviti ono što smo sami zeznuli?!

Prije nego što nabrojim neke od načina i potrebne korake, želim samo reći da je najmanje poželjno da se uzrujavate! Količina stresa i nervoze u odnosu između vas i psa tada samo raste i stvar se komplicira, pas počinje još jače natezati jer ne želi biti pored vas dok ste ljuti, a vi ste još ljući jer vam nije jasno kako njemu nije jasno da ne želite da vuče.

Svaki put kada pas vuče poželjno je da stanete i budete mirni, pozovete psa opet k sebi, te zajedno s opuštenim povodnikom nastavite dalje. Nekada šetnja od 20 metara, može potrajati i po pola sata. Ali to nije toliko šetnja koliko škola – i to morate odraditi korak po korak, kako biste jednoga dana mogli bezbrižno šetati.

Budite veseli u šetnji, riješite se mobitela i budite bar tih 15-20 minuta dnevno koncentrirani na psa. To je ključno vrijeme koje provodite zajedno, povezujete se, stoga se dajte u to svim srcem!

Ako je psu sila, vući će vas dok traži svoje mjesto da obavi što treba, stoga prije nego krenete ozbiljno hodati na povodniku, zaustavite se, tražite od psa da se smiri ili sjedne i otpustite ga nekom komandom, npr “njuškaj”, “slobodan”, “možeš”, ” ‘ajde”, itd.

A sada kako riješiti natezanje na uzici – korak po korak:

Prvi korak:

Odlučite se za neki zvuk (potapšate se po nozi, par puta) ili komandu (“K nozi”, “polako hodaj”, “tu budi” “uz nogu”, itd.). Za početak vježbajte na neutralnom prostoru kao što je vaš dom. Izgovorite komandu ili

proizvedite zvuk, pas mora biti blizu vas, a vi u rukama držite hranu – kada vas pas pogleda i/ili pokaže interes za vas – dajte mu hranu. Mjenjajte položaj, krećite se po stanu, ali ne idite predaleko i nagrađujte psa. Zabavljajte se, obraćajte mu se veselim glasom jer želite da pas spoji ugodu sa ovom komandom koja vam treba cijeli život. Bacite se na posao i odradite to kako treba.

Kada pas na vašu komandu ili zvuk već fino reagira pokušajte se nakon toga pomaknuti par koraka (ne više od 3-4 za početak) i kada vas poprati dajte mu nagradu. Sada spajate tu komandu sa kretanjem. Ako ovo ne funkcionira, vratite se korak unazad.

Vježbajte ovo temeljito i ne mjenjate okoliš. Ovo mora doma biti savršeno odrađeno, što znači da ako umjereno napredujete po ovim koracima koje navodim, kao završni cilj želite da vas pas prati po stanu. U prvim trenutcima možete ovo vježbati bez povodnika, čisto da je vama lakše pravovremeno nagraditi. Kasnije svakako morate ovo vježbati s povodnikom u stanu.

Drugi korak:

Cijelu stvar pod prvom točkom sada počinjete vježbati vani, na području bez ometanja. Ne trebaju vam drugi psi, mačke, hrana na podu, auti ni bicikli. Znači, nađite neku nefrekventnu stazicu i budite izolirani sa svojim psom. Vježbu napravite par puta i onda nakon toga veselo odvdite psa doma – sve mora biti u veselom tonu, kako bi pas imao motivaciju. U ovoj fazi kada ravne linije kojima hodate idu jako dobro, možete početi i mjenjati smjer. Želja vam je da vas pas prati na opuštenom povodniku – on sada ne mora biti zaljepljen uz vašu nogu – to još nije cilj. Olakšavajući faktor psu svakako je da uvijek hoda uz istu nogu, jer mu je onda samo učenje ponašanja jednostavnije – dakle odlučite koja vam je draža strana i držite se toga. Također, ako još niste – sada morate uvoditi komandu kojom otpuštate psa da njuška po livadi.

Treći korak:

Postupno povećavajte smetnje u svojoj okolini. Znam da je ovo jako teško, jer vi ne odlučujete o tome, ali smatram da dovoljno dobro poznate svoj kvart ili susjedni kvart pa znate kamo možete otići. Cijelo vrijeme lajna treba niti opuštena i ni u kojem trenutku ne biste trebali vući psa. Ako on vas povuče, stanite mirno i pričekate da se pas vrati pored vaše odabrane noge ili promijenite smjer kretanja i pozovite psa da vas poprati -sve opet smireno i pored vas na opuštenom povodniku. Ako stvari naglo krenu u lošem smjeru sigurno ste ometajuće faktore digli prerano i previsoko. To vam je kao Monopoly – stoga se vratite korak unatrag. Ako su početni koraci dobri i stabilni, kasnije će vam biti lako. Stvarate temelje, nemojte se žuriti. Ni kuća se ne gradi u dva dana. Pa makar bila kućica za psa.

Zadnji korak:

Kada ste odradili postepeno sve smetnje na koje nailazite u životu (bar sa psom), je da počnete prorijeđivati poslastice. Dajte hranu psu svaki drugi, treći ili četvrti put, ali nemojte izostaviti verbalnu pohvalu. Budite dobro raspoloženi (ako niste, glumite), budite temeljiti u tome što radite i kada počnete gubiti volju sjetite se da želite moći hodati i uživati u šetnji sa svojim psom. Dajte psu strpljivo do znanja što želite od njega.

Danas također često možemo vidjeti da ljudi umjesto ogrlice nose orme ili hamove. Stavite na psa što god želite, ovaj princip učenja se ne zasniva na pomagalima, jer cilj – da pas hoda uz vas na opuštenom povodniku ostaje isti, tako da metoda rada ostaje ista. Također, ne morate koristiti kliker, kao na posteru – dovoljan je neki kratki odobravajući usklik: “Daa!” “Yess!” ili “Braavo!” veselim glasom je dovoljno!

Neki od problema koji mogu nastati: pas počinje žvakati povodnik, skače, ne želi uzetihranu, zatrčava se na kraj povodnika, nemiran je, laje. Sve su to znakovi da ste ili ubrzali sa nekim korakom ili ste prespori u mjenjaju svojih smjerova, pa pas nije siguran da li dobro radi i pokazuje vam to na jasan način.

Teško je sada za svaku ovu reakciju dati neki odgovor jer je svaki slučaj individualan i treba mu se posvetiti. Vi u svakom slučaju najbolje poznate svog psa, pošto s njim živite. Budite smireni, strpljivi i dosljedni, te svakako jasni u onome što želite.

I na kraju – imajte na umu da je ovo izuzetno zahtjevna vježba za vas oboje, a svakako najvažnija od svih! U stvari, trebati će vam svakom trenutku koji provodite sa svojim psom – i to cijeli njegov život – pa dajte joj se onda toliko i posvetite. Rezultati neće izostati.

Osmijeh na lice, povodnik u ruku, nagradice u džep i UVIJEK radite s psom dok je gladan :)”

Evo kako to radi poznata trenerica Victoria Stillwell – pri tome je “stajliš” do bola 🙂