DOBA JEDNOUMLJA

Povezani članci

• Naša stranka: VLAST ŽELI ZABETONIRATI SARAJEVO PO SKRAĆENOM POSTUPKU
• JE LI BANJALUKA IZDALA: Zašto Pokret pravde kao jedina istinska opozicija nije prešao cenzus
• Putovanje kroz vrijeme i hodnike tanga
• BOMBONJERA
• SIPA u akciji: Osam lica uhapšeno zbog organizovanog kriminala
• Što je antifašizam danas?

Kako Balkanci ne mogu bez „bâbe“

Čitajući naslove jučerašnjih tiskovina u Srbiji i prigodne natpise na portalima imao sam dojam da sam se probudio u devedesetim godinama prošlog stoljeća, osjećao  sam miris tamjana, za koji je  čestiti Nijaz Duraković svojedobno dao najtačniju ocjenu, kakav će razorni efekat imati to sunovratno nošenje moštiju i vezanje barjaka, u osvitu bosanskohercegovačkog krvoliptanja...

Zemljopisni podeok kojeg su negda nazivali Balkanski poluotok, a danas, najčešće svi koristimo već izlizanu metaforu Jugoistočne Europe, ovih dana, tačnije je kazati mjeseci (!), ulazi u fazu potvrđivanja jedne opasne desničarske političke vratolomije…

Posljednji izbori u Republici Srbiji, uz nemalu pomoć reakcionarnog zapada, koji je bitno uticao Haškom presudom Vojislavu Šešelju na ishod i ukupni skor izbornog procesa, pokazali su da je tendencija zapadno-balkanske logike o bâbama, kao moćnom sredstvu, pa i nekoj vrsti kolektivnog sedativa za široke narodne mase, uskrsla, povampirila se?!

Mislili smo da je Miloševićev totalitarizam i naivne imitacije kulta ličnosti, u interpretaciji nešto uspješnijoj od strane Slobodana Miloševića u odnosu na onu karikaturalnu Tuđmanovu inačicu maršala u bijeloj uniformi definitivno otišao u prošlost…

Ali, ne lezi vraže bâbo se pojavio, i to van BiH, u liku moćnog, ali prilično politički neukog (za njegovu publiku sasvim dostatno egocentričnog!) novog srpskog vožda Vučića!

Rezultat izbora u Republici Srbiji, potpuno poražavajući za bilo kakvu vrstu demokratske kulture, pokazao je da desničarska upinjanja (i ulaganja zapada!!!) itekako uspijevaju na humusu balkanskog primitivizma. Tvrdnja moćne povjesničarke i još iskusnije političarke Latinke Perović kako Srbija nikada nije izišla iz devetnaestog vijeka, odnosno kako i danas živi u njemu, doživjela je potvrdu u apsolutnom trijumfu neuvjerljive demokratske aure Aleksandra Vučića, kome je paorski menatalitet i totalni primitivizam srpskih varošica dao legitimitet novog mandata…

Ništa drugačija niti demokraciji sklonija nije sudba Republike Hrvatske. Tamo je nesposobnu ljevičarsku vlast političkog gusana Milanovića naslijedila ustašoidna vlada u kojoj premijer ne zna čak niti sve riječi i padeže hrvatske lingve, a ministar kulture (ha, ha, ha???!) permanentno vježba (i to javno!) mladoustašku logiku, sa prozirnim velovima nekog novog europejstva?!

Ako cijeloj ovoj politički maksimalno neuvjerljivoj balkanoidnoj priči o načinima vladanja nad nesretnim i do kraja unesrećenim narodima pridodamo mirođiju nedobronamjernih zapadnjaka, koji su na naše rane evidentnog primitivizma (u svakom smislu!) dodali sol Haške sudnice, sa oslobađajućom presudom za Vojislava Šešelja, onda se tragični karusel fašistoidnih slika ovdašnjeg regiona kompletira u svojoj apsurdnosti. Ne može čovjek da se ne zapita: što je sve upotrebljeno da se godišta istinske demokracije jednog Ivice Račana i Zorana Đinđića zamjene u najmanju ruku karikaturalnim, a sve sam sigurniji i bolesnim političkim populizmom Aleksandra Vučića i Tihomira Oreškovića?!

Evidentno je da se kotač povijesti okreće u suprotnom smjeru od onoga koji bi bio logičnim, koji bi bio prosvjetiteljski nadahnut i politički legitiman u odnosu na epohu dvadeset prvog stoljeća.

Razornost retrogradnosti političkih, a nažalost i kulturnih procesa na ovim prostorima tek će se vidjeti u godinama koje dolaze, a nažalost, sve se više bojim da će krupan ceh evidentnih desničarskih skretanja, populizma koji skreće u fašizam, biti ponovo plaćen na teritoriji BiH. Jer, potpuno neuvjerljiva demokratska aura Oreškovićeve (čitaj Karamarkove!) vladavine u Hrvatskoj, te kombinacije primitivnog četništva Vojislava Šešelja i njegove urbane inačice Aleksandra Vučića ne mogu ostati, siguran sam u to, bez onoga što se zove bogati apetit kada je u pitanju širi regionalni obzor, odnosno želja za nacionalnom dominacijom nad dijelovima njihovih etnija u suverenoj (???) BiH.

Naravno, pojam oca nacije, odnosno bâbe nije promašio ni bh. narode. I ovdje su Bakir Izetbegović i Dragan Čović vođe koje su više izraz primitivne patrijahalne svijesti nego li široke demokratske kulture, a usiljeni, nimalo simpatičan (čak ni onima koji su ga birali!) ovdašnji trenutni (!?!) srpski vožd Ivanić, čini mi se krajnje prolaznim rješenjem, jer ni kod ovdašnje srpske pastve nije lako dugo opstati na vlasti bez do kraja izoštrenog nacionalističkog pozicioniranja i logiciranja stvari…

Dakle, cijeli region potonuo je u antidemokratske, totalitarističke procese klasičnog jednoumlja!

Čitajući naslove jučerašnjih tiskovina u Srbiji i prigodne natpise na portalima imao sam dojam da sam se probudio u devedesetim godinama prošlog stoljeća, osjećao  sam miris tamjana, za koji je  čestiti Nijaz Duraković svojedobno dao najtačniju ocjenu, kakav će razorni efekat imati to sunovratno nošenje moštiju i vezanje barjaka, u osvitu bosanskohercegovačkog krvoliptanja…

Sve je na Balkanu otišlo bezglavo unazad. Oni mentori ovdašnjih vođa, vračeva i poglavica, koji iz svojih zapadnoeuropskih, ruskih i američkih laboratorija sipaju otrov razdora na balkanski poluotok pokazali su se u ovom trenutku rijetko uspješnim.

Falsificiranje demokracije i europjestva u kvazi narodanjačkoj logici Aleksandra Vučića i ustašoidno europejstvo Oreškovića i Karamarka korespondentni su svakoj nakani koja radi na procesima fašizacije Balkana ili Jugoistočne Europe.

Retrogradnost političke pozicije država ovog regiona, krajnja primitivizacija društava u tim državama, izražena kroz nevjerojatnu dozu tabloidizacije medija i klasičnog drobljenja svijesti onog malog dijela još normalno mislećih građana ulazi u završnu fazu. Ostaje da se vidi da li će pojava novih bâba završiti u procesima klasične fašizacije ovdašnjih društava ili će, pak, ovakovo srljanje naroda u zagrljaj divljeg kapitalizma porađati dalju duhovnu bijedu, materijalnu neimaštinu i potpunu kulturnu inferiornost cijelog regiona??!!

Sad je već izvjesno da se u Srbiji rađa novi totalitarizam, da je u Hrvatskoj neoustaštvo postalo prevlađujućom ideologijom, a da BiH još krajnjim naporima uspjeva uzmaći pred nadirućim fašizacijama sa istoka i sa zapada, što ne može trajati dugo, pogotovo u situaciji fragmentiranja bošnjačkog populusa, kojeg sve više zaluđuju ovdašnji lideri (???) krajnje naivnim pričama o jedinstvu, o ekonomskim projektima, o budućem blagostanju??!!

Naravno, poseban problem se ovdje ukazuje sa jednom rječju, koja nije tek i samo riječ, nego je poguban pojam političkog vokabulara, kojeg su prigrlili bošnjački političari, a kreirao tim Tuđmanovog novogovora – suživot?! Između histeričnog Vučića i uglađenog Oreškovića, bošnjačkih neuvjerljivih političara i zapadnih manipulanata bh. unesrećenim narodima, traje jedna krajnje banalna trakavica o suživotu, kao nekoj svespasonosnoj viziji života na ovim prostorima?!

Dok je god Vučića u Srbiji i Oreškovića i Karamarka u Hrvatskoj ništa se dobro ne može desiti u BiH, a pojava novih bâba samo je svjedočanstvo kotača koji se okreće u mračnu prošlost.