ISIL i čudni slučaj Johna Cantliea

Povezani članci

• UN poziva na prekid globalnog prisluškivanja
• Naučnici upozoravaju da ‘zdravlje’ Zemlje slabi
• Zaraćene strane u Sudanu prihvatile da zaštite civile, nema primirja
• Završimo s politikom noja!
• Godina istine
• SAD: Usvojen zakon koji će spriječiti novu ‘zabranu muslimanima’

Britanski fotoreporter John Cantlie, koji je u zatočeništvu ISIL-a od 2012, postao je medijsko oružje ove grupe.

Piše: James Denselow-Al Jazeera

Britanski fotoreporter John Cantlie u zatočeništvu je Islamske države Irak i Levant (ISIL) od 2012. godine. Međutim, umjesto da bude samo pasivni zatvorenik, on je postao medijsko oružje grupe za ostvarenje njenih ciljeva.

Novi snimak objavljen ovog mjeseca, koji je napravljen na punim ulicama Mosula, prvi je viđen u više od godinu.

Bio je to sedmi film iz serije pod nazivom „Posudi mi svoje uši“ u kojem je izrazito mršavi Cnatlie, bez imalo entuzijazma, ponovio standardnu retoriku ISIL-a o tome kako su oni sjajni i koliko su korumpirani i neefikasni njihovi neprijatelji.

U ovom slučaju, Cantlie je oplakivao gubitak pet milijardi dolara američkih građana koji plaćaju porez, a koje su potrošene na bombardiranje ISIL-ovih „medijskih kioska“.

Snimci i detalji ove serije videa prikazali su veoma drugačiju sliku Mosula i Halepa od one koje vidimo u svjetskim medijima.

Štokholmski sindrom

Cantlie također ima svoju kolumnu u ISIL-ovom online magazinu Dabiq, u kojem je iznio ideju da je „primirje sa zapadnim zemljama uvijek opcija u Šerijatskom zakonu“.

Od njegovog pojavljivanja u videima, još više možemo sumnjati da je ono što se objavi u Dabiqu zaista napisao Cantlie, iako ne postoji sumnja u promjeni njegove vrijednosti od taoca do sredstva za ostvarivanje ciljeva.

Zaista, dok se prvi put pojavio u narandžastom kombinezonu inspiriranom Guantanamom, u kasnijim filmovima on je u jednostavnoj crnoj odjeći, što je ISIL-ova omiljena boja.

Štokholmski sindrom opisuje kako taoci nekada mogu početi razvijati pozitivne osjećaje prema otmičarima.

Nije iznenađenje da se nakon nekoliko godina zatočeništva Cantlie pokušava prilagoditi svemu što treba uraditi kako bi preživio.

Njega je ISIL već bio zarobio jednom prije toga, a oslobođen je u dramatičnoj akciji spašavanja koju je vodila Slobodna sirijska vojska, rekavši poslije da je „dužnost svakog Engleza da pokuša i pobjegne ako ga zarobe.“

Neki se pitaju zašto je njegov kolega novinar i talac James Foley pogubljen 2014. godine, dok je Cantlie živ.

Da li ovo dokazuje tranziciju od ratnog posmatrača do branioca ISIL-ove uloge u tom ratu? Njegova sestra Jessica rekla je za The Sunday Times da „on vjeruje u najmanje dvije trećine onoga što govori. On je veoma principijelan čovjek.“

Međutim, prije nego što se automatski pomisli na scenarij iz serije Homeland, ne smijemo zaboraviti da o onome što je ISIL uradio ili nije uradio i kako se razvijao od 2012, Cantlie ima znanje i iskustvo samo ‘unutar’ grupe i vjerovatno je i to kontrolirano.

To nisu riječi slobodnog čovjeka

Novinar Hala Jaber objavio je na Twitteru da njegove riječi „nisu riječi slobodnog čovjeka“, dok su Reporteri bez granica osudili „kukavičko“ korištenje taoca kao reportera.

Taoci su vrijedna valuta u ratu. Dok su pogubljenja nekih došla na naslovnice svih medija, a otkupnine za druge napunile ISIL-ove kofere, Cantlie je pronašao nišu u njihovim planovima.

Njegov profil i zapadni stil izvještavanja, za šta ISIL zna da će se prenositi, znači da on ima važnu komunikacijsku vrijednost za grupu čiji je takav imidž ključan za regrutaciju, očuvanje i taktičnu prednost.

Za razliku od horor filmova pogubljenja, Canlievi snimci su pogodni za dijeljenje i mogu se pronaći u osvježenim sadržajima u kojima se prati šta se s njim dešava.

U međuvremenu, priča taoca je uvijek moćna ljudska priča kojom se objašnjava kompleksnost rata.

Znamo kakav je John prije bio. Hrabri čovjek koji je, kada je izvještavao iz Sirije, fotografirao moderni tenk T-72 čija je cijev direktno bila uperena u njega. Čovjek čija je porodica već skupila stotine potpisa kako bi tražila od britanske Vlade da uradi više da ga spasi. To je čovjek koji je postao filter za ISIL-ove poruke.

Da li iko vjeruje u ISIL-ova videa sa Cantileom? Sumnjam, ali ISIL-ova medijska strategija leži u traženju pažnje i definiranja narativa, što ima čvrsto uporište u tome da je svaki publicitet dobar publicitet. Nažalost, to je od jednog čovjeka napravilo pijuna usred rata kojeg je samo htio posmatrati.