ENG
Propasti nećemo, spasa nam nema
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
Izdvajamo
- Kao i svugdje, samo su vlast i korupcija nadnacionalni.
Povezani članci
Propasti nećemo jer to, navodno, ne dozvoljava Evropa (sic!). A spasa nam nema jer nam evo i put ka Evropi, ma kakva bila, hoće popločavati etno-nacionalizmom
Prije neki dan sam u jednoj kolumni za medij u Sarajevu napisao kako smo »doživjeli orgazmično najavljivan povijesni trenutak« predaje aplikacije BiH za Evropsku uniju. Pa mi se učinilo da sam pretjerao. Ali nisam. Aplikaciju je u Bruxellesu Predsjedavajući Predsjedništva države uručio jednom ministru vanjskih poslova u Uniji. Takav rejting. Svi u delegaciji iz Bosne, i razni stranci okolo sijali su od sreće.
Napisano je također i kako valja tim povodom razgrnuti neke magle i razjasniti neke neistine što se govore, neke što se prešućuju, neke činjenice koje se kriju ili se njima manipulira… Evo pet dana od tada a ushićenost ne prestaje u onih što su se doista u ovu rabotu s aplikacijom upustili kako bi sebi za sva vremena podigli spomenik. Oni nisu većina. Silovani partneri u ovoj raboti, raja, njih se kao i ni u čemu drugom ne tiču. No, fenomen ponavljanog bezobrazluka u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, i kod domaćih političara i njihovih medijskih podrepaša, ali i kod mudraca iz Bruxellesa, postaje dodatno zanimljiv.
Prvo, notorna je podvala da su protiv evropske budućnosti Bosne oni što su minulih sedmica imali šta da kažu povodom blago kazano netaktičnog pritiska ne bi li se aplikacija predala po svaku cijenu mimo onog što se tražilo iz Bruxellesa. Osim, jedino, u namjeri da se formalno preda i tako trasira »evropski put BiH«. Ukratko, ni jedan od tri osnovna uslova što ih je EU postavila za predaju aplikacije, nije ispunjen. Što, usput, otvara i pitanje: Ako to njima nije važno, zašto se kompromitiraju pričom o uslovima ? Ne samo u Bosni.
Dalje, nevjerovatno je koliko su već prve reakcije na kritička promišljanja o smislu aplikacije što se ruga evropskoj realnosti Bosne i Hercegovine, pokazale svu retardiranost novog bh političkog mentaliteta. Kažu domoljubni branitelji aplikacije kako se »europski put« BiH napada sa nacionalnih pozicija. Pa tako do vica ogoljena optužba veli, to »oni rade« rade zato što je lider u ovom trku ka Europi – hrvatske provenijencije! Eto nam razumijevanja i čitanja ujedinjene Evrope. Za koju jesmo ili nismo samo ako smo predisponirani etno-nacionalno. Onako kako to i dominira, do nivoa ludila u jadnoj bh zbilji. A zapravo, oni istinski neevropljani svoj strah da im se ne oduzme nešto od lokalnog vladanja u plemenu i selu, to čitaju kao mentalni kod i u svih drugih.
Suština problema je jednostavna. Danas u Bosni i Hercegovini niko nije toliko grlat u navijanju za ulazak u Evropu, kao oni što je evo dvije decenije od Evrope uporno odguruju. Barem od onakve kakva je tvrdila da želi biti – Evropi sloboda, ljudskih prava, humanizma, zakona, antifašizma, zajedničkih interesa itd. Tamo je malo mjesta bilo za hohštaplere koji bi sistem prilagođavali samo svojim interesima. Ličnim ili plemenskim.
Etno-nacionalističko čitanje ove aplikacije čemu svjedočimo, poseban je fenomen. To više nije samo koncepcijsko sudaranje pogleda na unutrašnje uređenje BiH. Ono gdje je pobijedila mantra da se Bošnjaci u BiH bore za »državu« u kojoj sreću traže u ustavnoj legalizaciji dominacije najbrojnijih. I to sa nostalgično – identitetskim pogledom na Carigrad. Isto tako, Srbi će svoju »državnost« realizirati u entitetu zvanom Republika Srpska, sa »identitetskim« pogledom na Beograd. Hrvati, za sada bez trećeg entiteta koji treba da im garantira »jednakopravnost«, sebe brane u županijama, posebno onima gdje su većina pa te županije moraju također da liče na državu. Njihov identitet, naravno, nije upitan mada je mnogima na globalnom planu Sveti Otac malo ideološki problematičan, ali neće ni on dugo… One kojima je poklonjen prefiks »ostalih« u BiH pa su tako ništa, znači svi koji nisu Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, teško se na validni identitet ne smiju pozvati jer su ionako već prilično definitivno smješteni među komunjare i jugonostalgičare što je samo po sebi sasvim blizu »zločincima i najcrnjem otpadu u ropotarnici povijesti«.
Cijela priča sa samočitanjem »pripadanja« pa i identiteta na ovim se prostorima definitivno otela. Novu a tamnovilajetsku Bosnu, eto, u vremenima planski proizvođene nacionalističke zaluđenosti, ponovo vazalski prislanjaju, uz vlastitu pomoć, tuđim interesima i vizurama. Takvim čitačima povijesti jedan dio BiH već je logično, »bošnjačko-turski«, drugi je »srpsko-ruski« a treći »hrvatsko-miteleuropski«. Ova prva dva, naravno, nisu i ne mogu biti europska. Ko je vidio Tursku i Rusiju u Europi. To što Merkelovka evo već svako malo trči Erdoganu na noge u svoje ime i ime Evrope, pa razjarenom sultanu nudi – pored milijardi eura, podrške u »anuliranju« Kurda, Rusa i Sirijaca i »no-fly« zonu – i približavanje Evropskoj uniji. Zapravo, nudi slična obećanja kao i prije ona dva rata. Niko ništa ne uči iz istorije !
Tako, eto, u glavama zaraženim virusom panike pred bilo kakvim drugim promišljanjem života i bitaka izvan nacije (moje protiv drugih), dolazi dotle da se i »antievropeizam« u BiH može pronaći samo na tom planu. Na malom i jadnom domaćem terenu »etno-intelektualci« su povodom zamjerki ovakvoj aplikaciji pronašli kako te primjedbe dolaze od Bošnjaka, a od koga će drugog, jer je glamuroznu operaciju otključavanja evropske budućnosti BiH obavio – Dragan Čović. Nastranu što se u sveukupnom jadu ovakvih optika ne vidi kako je lažni euroentuzijasta broj dva i Predsjedavajući Vijeća ministara – Bošnjak iz SDA. Čak ni političkoj eliti što bi da prišije sebi orden Evrope preko reda, u operativnoj odbrani vlasti nije važna nacija, već nečačkanje privilegija i moći, što valja sakriti aplikacijom. Kao i svugdje, samo su vlast i korupcija nadnacionalni.
Tako su eto, svi oni što misle da je aplikacija, nevalidna i neiskrena u današnjem kontekstu i s današnjim političkim »elitama« u BiH prodavanje magli, po definiciji na neevropskim pozicijama. Prije svega jer polaze od toga što onaj pomenuti ključar za EU nije »naš« !?. A ko je »naš« a ko »njihov«, pa i na evropskom putu, podrazumijevajuća je kategorija bolesnih nacionalista. Ovako iskazani šovinizam nije čak ni perfidan. Razoran je za svaku pomisao istinske evropeizacije društva u kojem živimo. To ludilo, naravno, nije jednostrano. Na tom tragu je ovih dana i imam džamije u Zagrebu našao za shodno da kritike ideološke isključivosti novog hrvatskog ministra kulture, u svojoj molitvi okarakterizira kao islamofobiju. Odgovorni ljudi u Mešihatu islamske zajednice Hrvatske razumjeli su zamku i reagirali jasno na izjavu imama, shvatajući koliko se radi o opasnom terenu, miješanju krušaka i jabuka. Za takvo poimanje odnosa valja imati mudrosti i odgovornosti. Naravno, ako se ne želi zlo.
Zamjerke ovakvom načinu predaje aplikacije BiH za prijem u EU mogu se, naravno, promatrati i na slijedeći način: ekskluzivno politički, sa stanovišta dugoročnog opredjeljenja kuda hoće BiH i kako se kani pozicionirati strateški u svijetu u kojem je. Uprkos pomenutim strastima, percepcijama, pogubljenosti u prostoru, vremenu i identitetu, za svakog iole razumnijeg građanina ove male države što vazda služi i za potkusurivanje velikima u susjedstvu i dalje, evropski put je jedini mogući put. Pa i uz sve ono što se u Evropi dešava sada i odmiče je od onoga što je Evropa bila do nedavno, manje ili više.
Mimo gole politike, aplikacija se mora promatrati i kao prvi korak unutar procesa i na putu koji je, za razumne ljude, neupitan i evropski. To promatranje mora biti zdravorazumsko, realno, i u fukciji cijele države i svih njenih građana koji i kao individue i kao kolektivitet imaju svoja neosporna i priznata prava. Riječ je, dakle, o dobrobiti svih, a ne aktuelnih elita i kvazielita, formalnih lidera i vlastodržaca koji su svojim dosadašnjim (ne)činjenjem presudno doprinijeli da Bosna i Hercegovina postane država velike većine očajnih, poniženih, prevarenih, osiromašenih ljudi bez perspektive, posla i minimalne izvjesnosti za svoju djecu koja masovno odlaze u potrazi ne za bogatstvom, već za elementarnom egzistencijom.
Šta je nelogično u takvoj situaciji sumnjati u ono što su javno definirali i objavili “pismom upozorenja” i brojni građani BiH. Direktno upozoravajući na očiglednu zloupotrebu aplikacije za koju nije ispunjen kako valja niti jedan uslov u trenutku predaje, jer to nisu bili u stanju ili nisu htjeli oni što je guraju po svaku cijenu mašući njome kao »povijesnom«. I tako prikrivajući svoje prave gabarite pred birokarcijom Evrope kojoj također nije do neuspjeha u časovima drugih ogromnih neuspjeha, i mimo male Bosne.
Nema mnogo potrebe uvjeravati bilo kog iole razumnog u BiH, da se – kako ističu akadermci u politici – Bosna i Hercegovina, uprkos svim negativnim aspektima treba priključit EU, jer to malim zemljama donosi mnoge prednosti pošto one jednostavno ne mogu da opstanu u uvjetima globalnih procesa… Pogotovo nije upitno da »članstvo u EU omogućava izgradnju političkog sistema demokratskog parlamentarizma kojim se odlikuju svi moderni i razvijeni politički sistemi u svijetu.« Naprotiv, to u našim uslovima i jeste razlog za ogromnu sumnju i čak razlog da se upozori na svaki način na pravu stranu medalje: Naše političke elite svojim ukupnim djelovanjem u minule dvije decenije, a posebno danas, na dramatično jasan način pokazuju da im odgovara samo status quo, aktuelna situacija, ovakva kakva je, bez razvijenog političkog sistema, bez demokratskog parlamentarizma, bez javnosti i odgovornosti, bez građanske svijesti i poštivanja zakona i institucionalizma… Pa odluka o jednom od uslova za aplikaciju donesena je tajno, na zatvorenoj sjednici Vijeća ministara BiH, i objavljena isto tako, tajno, u Službenom glasniku BiH. I da lakrdija koja pokazuje realnost bude potpuna, čovjek europskog HDZ-a na čelu Komisije za evropske integracije u Parlamentu BiH mrtav hladan kaže ovim povodom: »Pa mora li se svaki pojedini pokret kojeg učini Vijeće ministara sa entitetskim vladama ili županijama predočiti javnosti…«
Razvalina koja u ovoj realnosti postoji između jedino mogućeg opredjeljenja u BiH za Evropu, i mentalnog sklopa i interesa onih što bi da na tom putu vode, je tolika da nas vraća na onu čuvenu izjavu iz vremena Prvog svjetskog rata, samo u izvrnutoj verziji: »Propasti nećemo, spasa nam nema«. Propasti nećemo jer to, navodno, ne dozvoljava Evropa (sic!). A spasa nam nema jer nam evo i put ka Evropi, ma kakva bila, hoće popločavati etno-nacionalizmom. E baš smo ekskluzivni i u idiotluku.
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
