Šezdeset godina od smrti Tina Ujevića
Povezani članci
- Spomen na umetnika i prijatelja: Ranko Munitić
- Pismo Dine Mustafića direkciji “Susreti pozorišta/kazališta Brčko NEKA FESTIVAL OVE GODINE BUDE SMOTRA BEZ STRUČNE UMJETNIČKE EVALUACIJE
- Vojislav Vujanović: FRANJO LIKAR U UMJETNIČKOJ GALERIJI BiH
- Edina Selesković dobitnica globalne nagrade za multimedijalnu instalaciju
- Markovina briljirao kod Stankovića: U Tuđmanovom naslijeđu nema ničeg pozitivnog
- Teška vremena, prijatelju moj…
Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, u svoje vrijeme neprihvaćen i nerijetko protivnik građanskih konvencija Tin Ujević, šezdeset godina nakon smrti uživa istaknuto mjesto u hrvatskoj povijesti, o čemu pored ustaljenih počasti govori i niz događaja pripremljenih povodom te obljetnice.
Ujević se rodio 5. srpnja 1891. u Vrgorcu, a umro 12. studenoga 1955. u Zagrebu. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju i živio u Nadbiskupskom sjemeništu, ali se nije zaredio nego odlazi u Zagreb gdje studira hrvatski jezik i književnosti, klasičnu filologiju, filozofiju i estetiku.
U mladosti je bio gorljivi politički borac, najprije protiv Austrougarske, a potom se zauzimao za ujedinjenje Hrvatske i Srbije. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije razočarao se (“kad već su guske da su barem sa Kaptola”) i potpuno se odrekao političkog djelovanja, te se do kraja života posvetio samo poeziji.
Nije prihvaćao neke od temeljnih društvenih konvencija, nije imao karijeru ni dom, a znao je raskidati veze s najbližima, u književnosti s “učiteljem” Matošem, a u privatnom životu s članovima svoje obitelji.