Djeca na putu u neizvjesnost: Mali Afganistanci sami se probijaju do Njemačke
Povezani članci
Alija (15) je stigao sa skupinom mladih prijatelja, koji su također krenuli bez obitelji, probivši se kopnenim putem preko Turske, potom čamcem do Grčke i dalje se hodajući Balkanom domogli Austrije te konačno vlakom stigli u Muenchen
Željeznička postaja u Muenchenu ovih je dana destinacija desecima tisuća ljudi koji su se migrantskom rutom preko Balkana zaputili na Zapad, zbog čega je Njemačka bila prisiljena ponovno uspostaviti granične kontrole ne bi li na taj način usporila priljev izbjeglica kojima je postala glavni cilj u očajničkoj potrazi za sigurnošću i boljim životom.
Među brojnim izbjeglicama velik je broj djece koja su na dugo putovanje u neizvjesnost krenula sama, bez obitelji. Jedan od njih je i 15-godišnji Alija, Afganistanac iz Kabula koji se na dugačak put uputio bez obitelji te se nakon teškog putovanja kopnom i morem našao među brojnim izbjeglicama koje su sišle s vlaka na minhenskoj željezničkoj postaji, prenosi u svom prilogu BBC.
Sam na putu u neizvjesnost
Alija je iz Afganistana stigao sa skupinom mladih prijatelja, koji su također krenuli bez obitelji, probivši se kopnenim putem preko Turske, potom čamcem do Grčke i dalje se hodajući Balkanom domogli Austrije te konačno vlakom stigli u Muenchen.
Umoran i gladan Alija se otišao osvježiti u toalet, ali kad se vratio nije više u onom kaosu prepunom izbjeglica mogao pronaći prijatelje. Ostao je tako potpuno sam, ne znajući njemački ili bilo koji drugi jezik koji bi službenici na postaji mogli razumjeti.
Nekako je skupio hrabrosti obratiti se policijskim službenicima uz šatore koje je podignula njemačka agencija za pružanje hitne liječničke pomoći u katastrofama. Policija je potom zatražila pomoć prevoditelja koji govori farsi, a Aliji je nakon liječničkog pregleda ponuđena hrana i piće. Još uvijek je drhtao, a medicinsko osoblje i volonteri zaogrnuli su ga dekom i pokušali smiriti. “Bojim se policije. Bojim se da će me htjeti vratiti u Afganistan”, govorio je Alija plačući.
Radost zbog učenja njemačkog
Uskoro je stigao socijalni radnik i Aliju odveo u izbjegličko prihvatilište za maloljetnike bez pratnje obitelji.
Oko 4.000 djece izbjeglica bez pratnje odraslih živi trenutno u Njemačkoj, mnogi od njih iz Afganistana i Sirije.
Na putu do centra Alija se pomalo smirio i fasciniran slušao kako socijalni radnik na njemačkom jeziku razgovara s iranskim vozačem taksija. “Taj jezik zvuči posve čudno i drugačije”, kazao je, dodavši kako bi volio da ga jednom može govoriti. Kada mu je socijalni radnik rekao da će ići na tečaj njemačkoga lice mu se po prvi put po dolasku u Muenchen razvuklo u osmijeh.
Prihvatni centar za mlade – prvi dom
U prihvatnom centru za maloljetnike Alija će provesti nekoliko noći prije nego što bude preseljen u trajniji smještaj gdje će krenuti s učenjem njemačkoga.
Prihvatni centar smješten je u nekadašnjoj vojarni, okruženim drvećem, na čijem igralištu djeca poput Alije krate vrijeme igrajući košarku.
Alijina sljedeća stepenica je registracija te dodatni liječnički pregled kako bi se ustanovilo ima li možda kakvu zaraznu bolest. Istodobno će tijekom boravka u centru biti procjenjena njegova dob. Njemački dužnosnici navode da mnogi mladi tražitelji azila lažu o svojim godinama s obzirom na to da maloljetnici odmah dobivaju izbjeglički status.
Nakon par dana provedenih u centru za maloljetnike bit će mu dodijeljen privremeni smještaj u kojem će provesti sljedeća tri mjeseca u “programu čišćenja” kako bi se odredile njegove potrebe: koju vrstu obrazovanja ili stručnog osposobljavanja bi trebao dobiti te treba li mu psihološko savjetovanje. Mnoga djeca iskuse takvu bol i poteškoće tijekom svog putovanja da pribjegavaju i samoozljeđivanju.
Alija će biti uključen u određeni program i pohađat će tečaj njemačkoga, a nakon tri mjeseca dobit će stalan smještaj.
Njemačka je prošle godine bila glavni cilj afganistanskih azilanata. Gotovo 70 posto njih naposlijetku je i dobilo dozvolu boravka, izvijestio je Europski ured za potporu tražiteljima azila (EASO).