ENG
Migrant, kako to gordo zvuči
Autor/ica 👤Amila Kahrović - Posavljak
Izdvajamo
- I dok se europske vođe i birokrate domunđavaju kako da pooštre granične politike, Sredozemno more izbacuje tjelešca djece koja nisu bila ni rođena u vrijeme kada je Europa odlučila ući sa SAD-om u antiterorističku, pardon pro-naftašku avanturu. Da ironija bude veća, paranoidno-šizofeni ispadi Zapada koji je proizvodio percepciju o Bliskom istoku kao terorističkom leglu je dovelo do toga da tamo zbilja i nastane najstrašnija teroristička grupa ikada. I, ironija zbilja ne poznaje granice baš kao ni glupost, kada su borbom protiv imaginarnih terorista proizveli stvarne i najstrašnije teroriste (čija se snaga i brutalnost mjere barelima nafte na crnom tržištu i milijardma na bankovnim kontima bjelosvjetskih kapitalista) Europa je sirotane koje bježe od njih proglasila ilegalnim migrantima. Valjda su prvo trebali stati u red za pasoš i vizu kod wannabe halife Bagdadija. Možda bi tada bili uljudnije primljeni. Ko zna?
Povezani članci
Foto: Flickr
Šta će nam tolike izbjeglice, pardon, migranti? Još uz to tamnoputi i muslimani? Duhove u Europi treba čuvati uspavanima. Jer, ako se probude, mogli bi skinuti masku s lica čudovišta.
Piše: Amila Kahrović-Posavljak
Sedmicama se u medijima prikazuju slike izbjeglica s Bliskog istoka. Za mnoge je to postao svojevrstan show. Jedni se zgražaju, drugi zahvaljuju Svevišnjem ili svojoj vladi da ne spadaju u te jadnike, treći zbilja hrle da pomognu, četvrti hite da zarade na nesrećnicima, peti protestiraju protiv ulaska tih ”divljaka” u njihove ”civilizirane” zemlje koje stoljećima proizvode bijedu i ratove širom svijeta, šesti protestiraju protiv petih i tako u nedogled. Za to vrijeme Europa i većina javnosti u njoj (i kritičke i nekritičke) ostaje nijema na političke uzroke i posljedice onoga što se u medijima sada već ustaljeno naziva degutantnim izrazom ”migrantska kriza”.
Humanitarna priča je samo jedna strana medalje, no kada pričamo o uzrocima trebamo pričati o politici. Stvar je slična kao u Palestini gdje se svaki oblik aparthejda i ratnog zločina, kada već postane vidljiv toliko da se ne može prešutjeti, svede isključivo na humanitarno pitanje. Humanitarna pitanja proizvode politika i vojska. Humanitarna pitanja ne proizvode sama sebe.
foto: Flickr
Le comedie humaine
Priča o migrantima je najveća samoobmana Europe vjerovatno od vremena kada je mislila da je procesom u Nirnbergu zauvijek pobijedila fašizam i nacizam. Ma koliko degutantna bila, priča o ilegalnim migrantima nije nipošto ni nevina ni politički naivna. Ona podrazumijeva dvoznačan proces novog europskog revizionizma. Priča o ilegalnim migrantima bi trebala značiti da ljude iz bliskoistočnih zemalja nije istjerao rat već hir ili san o nekakvom boljem životu. Drugo, priča o migrantima koji se na sve načine žele domoći Europe kako bi ostvarili nekakvu europsku verziju ”američkog sna” ne služi ničemu do li skrivanju unutrašnje krize Europe i njene vanjsko-političke sramote. Zapravo, priča o Europi i njenom odnosu prema ljudima koje naziva migrantima se može posmatrati kao komedija u onom već prežvakanom filozofskom smislu komedije koja se javlja onda kada užas neke situacije nadilazi granice tragičnoga.
No, ljudi s Bliskog istoka nisu migranti već izbjeglice. A to znači da se ne mrcvare na vratima Europe i njenih privjesaka, malih tranizicijskih zemljica koje svoju odabranost dokazuju tako što će veikom šefu biti čuvari vrata, zato da bi ostvarili bolji život. Nego, prosto da bi ostvarili pravo na život. Razlika između migranta i izbjeglice je, barem u kontekstu u koji Europa trpa nesretnike s Bliskog istoka, u tome što migrant traži bolji život a izbjeglica prosto život.
foto: suoniemigrantifestival.it
No, u priči o izbjeglicama se skriva još jedna fundamentalna stvar. Rat koji hara Bliskim istokom, terorističke frakcije koje su nastale od ”pobunjenika” protiv lokalnih režima, dekaptirani žene djeca i starci su dobrim dijelom posljedica američko-europskog uplitanja u ono što birokratice vole nazivati ”unutrašnjim pitanjima neke zemlje”. Naprimjer, na rasturanje Iraka je utjecala Europa u ono doba kada je sa sve Tonyjem Blairom pod rukom uz vodstvo Bushove administracije otkrila da Sadam Husein ima ni manje ni više nego oružje za masovno uništenje. Pa je onda pohrlila uništiti Sadama prije nego li on uništi nas – svijet koji sebi voli tepati da je civliziran. Usput je uništena i njegova administracija. I nafta. I zemlja. I civili… A onda su, nepunu deceniju kasnije na red došle i druge zemlje na Bliskom istoku. Tim zemljama je, pošto nije baš da imaju oružje za masovno uništenje a i ta priča ne bi više prošla ni kod naivne dječice zaljubljene u Batmanova herojstva, oteto Arapsko proljeće. I dok su svi pljeskali novom fenomenu i radovali se tome da se baš u bliskoistočnim zemljama javlja vrli novi svijet, rijetki su shvatali da će od bliskoistočnih režima za tamošnji narod pogubnija biti jedino bliskoistočna demokratija pod generalnim pokroviteljstvom ekskluzivnih vlasnika demokratije: SAD i EU. Nakon što su, dakle, spin doktori Arapsko proljeće odlučili pretvoriti u svoj živi i naftni kapital i nakon što su odlučili da i na Bliskom istoku ljudima utjeraju demokratiju u kosti jer je to značilo ujedno i utjerivanje kapitalizma, i istjerivanje nafte shvatili su da im trebaju operativci na terenu. A onda su se pojavila jedna navodno oslobodilačka frakcija u Siriji. Koja je ubrzo pokliče o demokratiji zamijenila dekaptiranjem svakoga ko se ne slaže, iskoristila podršku koju je imala (u SAD im se tepalo da su, za razliku od Asada, good guys) i otela se kontroli. Zašto bi dijelili naftu drugima kada je mogu imati samo za sebe? Iako je Islamska država Iraka i Levanta nepriznata (i njenu ideju falsificiranja povijesti niko nije analizirao niti se iko upitao zašto baš Levant), tamošnji teroristi jako dobro znaju da nafta na crnom tržištu odlično ide. A ne postoji niti jedna vlada niti korporacija na svijetu koja je do te mjere ”moralna” da ne bi htjela kupiti naftu od terorističkih gadova nad kojima se zgražava gledajući tv vijesti. No, zgražavanje je jedno, biznis nešto sasvim drugo.
To je njima naša borba dala
Rezultat tih procesa su: postojanje terorizma koji je po prvi put u povijesti čovječanstva otvoreno državotvoran, rijeke izbjeglica, raspadnuti Irak i Sirija, Jemen samo što nije, bodljikave žice na granicama zemalja, Turska na rubu haosa, Sisijevo masovno osuđivanje na smrt u Egiptu (koje propovjednicima ljudskih prava ne smeta) i još ko zna šta će biti posljedica ovoga. Jer nema niti jedne masovne migracije stanovništva u povijesti a da nije za sobom povukla temeljito restrukturiranje političkih i odnosa kapitala. Upravo je to ono čega se Europa plaši. I baš je zato dozvolila zemljama poput Mađarske da budu njeno ”predziđe”. No, ovoga puta to više nije predziđe kršćanstva, predziđe Europe ili bilo čega sličnog. Mađarska trenutno dežura na predziđu europskog kapitalističkog fašizma i rasizma. Uglađeno središte Europe je ionako naviklo da njegove prljave poslove odrađuju periferne zemlje.
Foto: REUTERS
Svojim zastrašujućim stavom prema izbjeglicama (čija se strahota dovoljno vidi iz naziva ”migrantska kriza”) Europa se ponovo omeđila od nekih drugih ljudi, malo drugačije rase i životnih nazora. A svi dobro znamo kako je završila slična europska avantura iz tridestih godina prošlog stoljeća, zar ne? U biti Europa je svijet s kojim je kontinentalno povezana fatalno podijelila na dva dijela: unutrašnji i vanjski. Tome svjedoči i najnovija odluka Europske komisije. Naime, EK je saopštila da će “vladama Evropske unije predložiti paket mjera za sveobuhvatno rješavanje imigracije i stavila do znanja da su moguće nove izmjene u režimu ‘šengenskog prostora’ bez granica i prava na azil.” Kada su se mrtva sirijska djeca pretvorila u nešto što se rješava paketom mjera, po hiljadustošezdesetpeti put je umrla ideja Europe. Ako je ikada uopće i postojala, ako nije bila samo naše vjerovanje u tu ideju. Osim toga, svojim potezima Europa skriva jaz unutar same sebe, jaz koji se recimo ogleda u činjenici da dok propovijeda feminizam (poslovični, dakako) u toj istoj Europi žene imaju manje plate nego li muškarci. Ili recimo činjenicu da je Europa fatalnije nego ikada podijeljena na desnicu i svijet koji ne razmišlja baš tako u desno. Svjedoče to mađarski borci protiv izbjeglica, ti periferni fašisti kojima je iživljavanje nad sirijskom djecom i ženama valjda jedini način da dokažu kako pripadaju fantomu bijele i ”napredne” Europe. Svjedoče tome jazu i neonacisti koji mokre po djeci što spavaju u prenatrpanim vagonima dok s druge strane njihovi sugrađani primaju izbjeglice na najtopliji mogući način, spremni s njima podijeliti hljeb i krov. Mnogo je toga što je u Europi bilo vješto skriveno uglađenom retorikom a što izbjeglice s Bliskog istoka bude i čemu su bili svjedoci još u ono vrijeme dok su građani Europe klicali svojim vladama koje su slale kontingente na Bliski istok ni ne sluteći posljedice. Zato je zvaničnoj Europi isplativije te ljude nazvati ilegalnim migrantima (time ih i nominalno izvesti iz prava koja pripadaju izbjeglicama po konvencijama UN-a) i zatvoriti im vrata naše male euroavlije. Šta će nam tolike izbjeglice, pardon, migranti? Još uz to tamnoputi i muslimani? Duhove u Europi treba čuvati uspavanima. Jer, ako se probude, mogli bi skinuti masku s lica čudovišta. Sve u svemu, plaćanje zapadnjačkih (u političkom smislu termina Zapad) idiotarija po Bliskom istoku postaje globalni fenomen. I dok se europske vođe i birokrate domunđavaju kako da pooštre granične politike, Sredozemno more izbacuje tjelešca djece koja nisu bila ni rođena u vrijeme kada je Europa odlučila ući sa SAD-om u antiterorističku, pardon pro-naftašku avanturu. Da ironija bude veća, paranoidno-šizofeni ispadi Zapada koji je proizvodio percepciju o Bliskom istoku kao terorističkom leglu je dovelo do toga da tamo zbilja i nastane najstrašnija teroristička grupa ikada. I, ironija zbilja ne poznaje granice baš kao ni glupost, kada su borbom protiv imaginarnih terorista proizveli stvarne i najstrašnije teroriste (čija se snaga i brutalnost mjere barelima nafte na crnom tržištu i milijardma na bankovnim kontima bjelosvjetskih kapitalista) Europa je sirotane koje bježe od njih proglasila ilegalnim migrantima. Valjda su prvo trebali stati u red za pasoš i vizu kod wannabe halife Bagdadija. Možda bi tada bili uljudnije primljeni. Ko zna?
foto: Flickr
Autor/ica 👤Amila Kahrović - Posavljak
