SKLAD KAO IZRAZ LIKOVNOSTI

Povezani članci

• Kultno djelo Duška Radovića uskoro na sceni HNK Mostar
• “Take Me Somewhere Nice” bh. rediteljice Ene Sendijarević najbolji igrani film 25. SFF-a
• Predizborne nedoumice: GLUPOST NIPOŠTO NE ODVAJATI OD VLASTI
• Ovdje je šupljak najveći pokretač
• Rat i mir
• Preminuo novinar i publicista Zija Dizdarević

U povodu Izložbe skupine sarajevskih likovnih umjetnika na otvaranju manifestacije „Baščaršijske noći 2015“

 Piše: Gradimir Gojer

Uobičajeno je bilo, gotovo da je to već prešlo u tradiciju, da se priređuje reprezentativni postav likovnih ostvarenja u izložbenom prostoru preko puta Gazihusrevbegove džamije. Tradicija je prekinuta, a kao svojevrstan nadomjestak likovnih događanja, na obljetničkim, Dvadesetim baščaršijskim noćima, otvorena je izložba skupine sarajevskih likovnih umjetnika različitih generacija u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum. Bio je to pun pogodak (novi!) umjetničkog voditelja ove sarajevske gradske, reprezentativne galerije, slikara Džeke Hodžića.

Okupio je i na svojevrstan način odabrao radove skupine koju čine: Taida Jašarević, Halil Tikveša, Hamzalija Muhić, Admir Mujkić, Izo Alečković, Edo Numankadić, Seid Hasanefendić, Mohamed Ćeif, skulptor Stjepo Gavrić i sam selektor postava Džeko Hodžić.

Fascinantnim se doima niz izrezanih vertikaliteta tamne game Admira Mujkića, fino oslikanih tradicijskom bh. narodnosnom ornamentikom, kao i dueti muško-ženskog smjera, velikog bh. slikara i grafičara, profesora Halila Tikveše.

Svojedobno sam prikazujući ciklus Zapisi komentirao za ovaj dio Numakadićevog stvaralaštva da su to pismena koja hrabre, a uz ovaj afirmirani ciklus Edo Numankadić se pojavljuje na ovoj izložbi sa, uistinu, dignitetno-zagonetnim značenjima čudesnih kutija.

Muhamed Ćeif donosi raskoš plamene putanje svojih, samo njemu svojstvenih boja, a Hamzalija Muhić svoj crno-bijeli tonalitet, koji mi je uvijek imponirao u kretanjima između grafike, čuda sijenke (!?!) i slikarskoga umijeća.

Domaćin Džeko Hodžić je prezentirao svoje svijetle bašte, kao kombinirano kolažiranje trećedimenzionalnih formi i čudesnih besprijekorno, u likovnom smislu, potpuno bijelih ploha…

Izudin Alečković demonstrira ovim izlagačkim aktom virtuoznost crteža, zaumlje pretvoreno u privlačne oblike, kao i lirični sklad oblika i boje!

Postoji na ovoj izložbi, za moj ukus, potpuno otkrovenje unutar sarajevskih likovnih senzacija. To otkrovenje odaziva se na ime Taida Jašarević. Ova grafičarka svojim ženskim portretima zamagljenih likova donosi jedan doživljaj potpuno atipične likovnosti za prostor bh. estetike uopće!

Nedavna izložba klasika našega slikarstva Seida Hasanefendića u istom ovom prostoru bila je, nakon godina potpune praznine i potpunog asinhroniteta likovnih događanja u odnosu na europske i svjetske tijekove, potpuni događaj, kliktaj zrelosti i zanatske, likovne superiornosti. Neka od platana iz tog ciklusa Hasanefendić je darovao ovoj izložbi i zasigurno je doprineo punoći i uspjehu njenog krajnjeg značenja.

Komentirajući sa Džekom Hodžićem ovu postavku čuo sam rečenicu kojom ovaj umjetnik detektira i dijagnosticira stanje duha i kretanja u likovnoj djelatnosti u Sarajevu i BiH: „…Kada se izbace sumnjive vrijednosti u slikarstvu, grafici i kiparstvu, onda je sasvim jasno da mi imamo kvalitet i da svaka izložba u Sarajevu može da se mjeri sa izložbama razvijenih likovnih sredina u Europi…“

Ovu tvrdnju autora postavke opravdava i jedini skulptor na izložbi, Stjepo Gavrić, koji u bjelini snuje i tka oblike sa potpuno lirsko-metafizičnom konotacijom, sa osjećanjem nevjerojatne mjere u dobu u kojem mjera, kao estetski logicizam, jednostavo ne stanuje ovdje.

Vođstvu Baščaršijskih noći likovni umjetnici su ovom izložbom postavili visoki kriterij, pa će sa njom sva ostala događanja iz različitih oblasti artističkog izražavanja teško hvatati ritam!