Iz koje je opere »Ubij, zakolji…«?

Povezani članci

• Željko Pavićević: Veliki post za mačku u džaku
• Boris Pavelić: Paljenje vještice Čačića
• Lekcija iz Austrije – za veličanje nacističkog režima kazna do 10 godina zatvora
• 2B or not 2B
• Most za našeg Nijaza
• Hrabri Orbán, hrčak Vučić i trtaroš Plenković

U  lijepoj našoj crnoj kronici čitam vijest: »Pulsko Općinsko državno odvjetništvo podignulo je optužnicu pred Općinskim sudom u Puli protiv 25-godišnjaka zbog počinjenja kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. Okrivljeni 25-godišnjak se tereti da je 31. siječnja 2015. u Puli, putem svog mobitela i pristupom računalnoj mreži objavio komentar na jednom internetskom portalu sadržaja ”ubij, zakolji, da branitelj ne postoji”. Mladić je svjesno poticao na nasilje i mržnju prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata objavljujući komentar na članak pod naslovom ”Šatordžije najavile izvanrednu press konferenciju”.«

   Ali nije to čitava vijest, premda i ovaj njezin citirani dio u potpunosti udovoljava pravilima izvjestiteljskog zanata, jer nudi odgovore na onih pet neizostavnih pitanja koja u engleskom jeziku i žurnalističkom kanonu, pa i u novinarskim početnicama širom svijeta, počinju slovom W. Elem, nakon što nas je uredno izvijestio tko je, što, gdje, kada i zašto počinio to zlodjelo vrijedno javne pozornosti, crni je kroničar osjetio potrebu da čitatelje svoje friške vijesti podsjeti na slučaj iz novije sudske prakse kada je »zbog istog kaznenog djela, za koje zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora, u Splitu ne tako davno osuđen 37-godišnji A. K. iz Nikšića, inače rođeni Splićanin i diplomirani pravnik« koji je »riječima ”Ubij, zakolji da peder ne postoji” i zazivajući Hitlera komentirao raspravu koja se na jednoj Facebook stranici povela zbog referenduma o braku«.

   Tako je vijest iz Pule, zahvaljujući marljivom crnom kroničaru, dobila splitski tužiteljski zaplet i pravosudni rasplet: »Općinsko državno odvjetništvo u Splitu navelo je da je 37-godišnjak pisao u cilju izazivanja netrpeljivosti i osjećaja osobne ugroženosti kod osoba homoseksualne orijentacije i pripadnika crne rase. Nikšićanin je zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju kažnjen uvjetnom osudom na osam mjeseci zatvora s dvogodišnjim rokom provjeravanja.«

  Veliko je pitanje kako će trud crnoga kroničara da od gole informacije o podignutoj optužnici napravi autorsku vijest biti vrednovan od strane onih najizravnije zainteresiranih za ishod procesa pred Općinskim sudom u Puli. Hoće li optuženi 25-godišnjak iz Pule tako komponiranu vijest doživjeti kao javnu sugestiju da treba biti kažnjen poput 37-godišnjaka iz Nikšića i samim tim kao atak na načelo presumpcije nevinosti? Ili će crnom kroničaru zamjeriti što, umjesto slučaja nikšićkoga Splićanina, nije naveo barem jedan od bezbroj primjera kada za masovno skandiranje»Ubij, zakolji da Srbin (ili purger ili tovar ili bilo tko) ne postoji« nitko nije ni optužen ni sudski sankcioniran, pa da tu općenarodnu nekažnjivost poziva na klanje i ubijanje pokuša pred sudom iskoristiti kao olakotnu okolnost? Da se naprimjer brani tako što će reći da je s obzirom na učestalost pokliča »Ubij, zakolji…« i na prateći izostanak tužiteljsko-pravosudnih reakcija smatrao da se radi o starohrvatskom pozdravu i opernome napjevu…

   Hoće li optuženik na crnoga kroničara sasuti drvlje i kamenje zato što se nije sjetio spomenuti nijednu od svih onih prijetnji ubojstvom kojima vrve društvene mreže i internetski portali, a čijim autorima organi gonjenja nikada nisu ni pokušali ući u trag? Ili će mu – konkretno, da ne može konkretnije – spočitnuti što u pokušaju stavljanja njegova inkriminiranog posta u širi društveni kontekst nije posegnuo ni za jednom od grozomornih prijetnji kojima je posljednjih dana izložena Marijana Mirt?

   A hoće li se onda, s druge strane, branitelji pogođeni Puležanovim »ubij, zakolji« naći još pogođenijima time što je crni kroničar kao pandan tom – kako i samo Općinsko državno odvjetništvo kaže – »poticanju na nasilje i mržnju prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata« izvukao eto baš onaj primjer gdje se iza imperativnog oblika glagola ubiti i zaklati spominje nitko drugi do najobičniji peder? Hoće li Glogoški i Klemm sazvati izvanrednu tiskovnu konferenciju pod šatorom u Savskoj kako bi izrazili svoje ogorčenje nepobitnom činjenicom da se hrvatski branitelji koji su stvorili ovu zemlju danas po novinama vrijeđaju i omalovažavaju tako što ih se stavlja u isti kontekst s onima koje i za hrvatsku državu i za Domovinski rat, s oproštenjem, boli dupe? Hoće li se oglasiti i sudac Ivan Turudić s nekim novim zakonskim prijedlogom koji bi regulirao ovu osjetljivu problematiku?

  Ili će crni kroničari, kao i do sada, odrađivati svoj posao i bilježiti samo one rijetke slučajeve poziva na klanje i ubijanje koji su dobili svoj pravosudni epilog, ne zamarajući se kriterijima po kojima pravna država bira koga će tu i tamo goniti zbog kaznenoga djela javnog poticanja na mržnju i nasilje, a koga sve nikada i nipošto neće? Pa će nam crne kronike i dalje prikazivati uljepšanu, svijetlu sliku ove zemlje, sliku iz koje se ne vidi njezina izloženost trajnoj pomrčini uma, sliku iz koje se ne može niti naslutiti da se dominantni javni diskurs u Hrvatskoj svodi na »Ubij, zakolji, da ništa ne postoji!«