Navijači Veleža i Sarajeva oduševili javnost: Kome su u interesu neredi na sportskim terenima?

Povezani članci

• „Dijamant“ vs „Brilliant“: Koji će biti bolji od njih dvojice?
• TRI SIRIJSKA RATA
• RANOJUTARNJI NA(R)CIZAM
• Autoritarni populizam
• Ostavite Mostar, Mostarcima!
• Olujni klišeji, paterika i povijesni revizionizam

Subota u Mostaru odavno nije izgledala ljepše, ako pogledamo iz ugla jednog fudbalskog zaljubljenika željnog dobrog fudbala, navijanja i druženja. Cijelo prijepodne mostarske ulice i bašte mostarskih kafića bile su prepune navijača u crvenoj i bordo opremi. Ljepša slika, u kojoj zajedno piju, druže se i pjevaju navijači dva kluba, nije odavno viđena na ulicama, ne samo Mostara već bilo kojeg drugog bh. grada.

Nakon tužnog ispadanja u četvrtfinalu Kupa od gradskog rivala Zrinjskog, navijači Veleža su s nestrpljenjem očekivali utakmicu sa Sarajevom sa samo jednom željom u srcu – pobjedom koja bi isprala gorak ukus nakon poraza od Zrinjskog. U međuvremenu je klupu Veleža napustio Nedim Jusufbegović, dok je za novog trenera imenovan bivši sjajni golman Rođenih Adnan Dizdarević. Crvena armija je željela novom treneru svog kluba dati punu podršku.

Gosti iz Sarajeva su također Kup završili u četvrtfinalu ispadanjem od Borca, pa su u Mostar došli s ciljem osvajanja tri boda s kojima bi ostali u borbi za toliko željenom titulom prvaka. Bordo tim je u Mostar stigao predvođen Mehom Kodrom, velikom legendom Veleža, što je bio još jedan dodatni poziv navijačima da dođu na utakmicu i uveličaju pravi fudbalski praznik u Mostaru.
Ništa što se tog dana dešavalo na ulicama Mostara nije sugeriralo na ono što će se desiti na stadionu u Vrapčićima. Vrijeme i teren u Vrapčićima, što bi rekli stari jugoslavenski komentatori, idealni za pravu fudbalsku predstavu. Međutim, stvari su početkom utakmice izmakle kontroli i došlo je do sukoba jedne grupe navijača Sarajeva s policijom. Policija je upotrijebila silu, a većina svjedoka tvrdi da je ta sila bila prekomjerna.

Nakon svega postavlja se pitanje šta je potrebno uraditi da se jedan ovakav sportski događaj odigra bez problema. Ima li uopšte želje da se naše utakmice odigravaju bez problema? Je li policija dovoljno spremna i organizovana da jednu utakmicu osigura na najvišem nivou? Da li uopšte postoji želja da sve prođe bez problema ili neko vještački proizvodi probleme i tamo gdje ih ne bi smjelo biti?
Prije utakmice pretkola Lige prvaka između Zrinjskog i Slovana iz Bratislave 2009. godine u Mostaru pio sam kafu s jednim kolegom novinarom iz Mostara ispred stadiona Pod Bijelim Brijegom. U kafić su stigla dvojica policajaca koji su u nedostatku slobodnih mjesta sjeli za naš stol i počeli smo priču o navijačkim neredima na našim stadionima. Policajci su nam se žalili o svim problemima s kojima se suočavaju, ali izjavu jednog od njih neću zaboraviti dok god sam živ.

“Mi smo sposobni osigurati svaki događaj kojem prisustvuje i 20.000 ljudi ukoliko je to u interesu politike. Ukoliko je dogovoreno da se taj dan desi incident, mi smo onda nemoćni i među 200 ljudi”. Strašno zvuči, ali u izjavi ovog policajca vjerovatno leži sva istina problema na našim sportskim terenima. Sad se postavlja pitanje ko dogovara te incidente i kome oni odgovaraju? Ko se hrani tim incidentima?

Da sve ne bude crno tog subotnjeg dana u Vrapčićima pobrinuo se još uvijek aktuelni premijer Vlade FBiH i predsjednik SDP BiH Nermin Nikšić, koji je nakon incidenta na tribini s navijačima Sarajeva otišao do tribine kako bi vidio šta se dešava, te je tom prilikom pomogao jednom povrijeđeno navijačuu Sarajeva.

“U srijedu sam bio tužan zbog toga što smo izgubili, ali još tužniji zbog navijačkih nereda. Nažalost međusobno navijačko vrijeđanje postaje folklor na koji se navikavamo. U isto vrijeme čuli smo i ratno huškačke pjesme koje vrijeđaju zdrav razum tipa: “Nema više Veleža, nema Starog mosta, srušile ih ustaše naša Herceg Bosna” i sl”.

Danas su se u Mostaru družili “rođeni” i “pitari” zajedno sjedili u kafićima i uživali u hercegovačkom suncu. Nažalost uvijek ima i onih drugih “navijača” koji utakmice koriste kao poligon za svoje iživljavanje zbog kojeg je sve manje pravih navijača na utakmicama. Iako je najlakše uvijek kriviti navijače evidentno je kako je ovo problem svih nas u bh. društvu.

Danas sam kao i veliki broj prisutnih gledao kako je policija morala upotrijebiti silu kako bi stavili pod kontrolu jednu grupu navijača Sarajeva. Ono što sam vidio kasnije smatrao sam nepotrebnim jer u situaciji kada su već navijači bili na tribini i pod kontrolom prskali su ih suzavcem i to je prijetilo da dodatno eskalira. Puno stvari se kod nas dešava zato što se većina ljudi u takvim situacijama najčešće zadrži na sigurnoj udaljenosti razmišljajući samo neka ne dođe do mene. Uostalom nije to baš tako davno bilo kada je poginuo upravo navijač Sarajeva Vedran Puljić.

Zato sam otišao da se raspitam o čemu se radi. Nakon razgovora s policijom i navijačima, jednog od navijača koji je očito bio najviše izložen djelovanju suzavca, s vidljivim plikovima po rukama i licu, a kojeg poznajem s utakmica reprezentacije kao BH Fanatikosa, ispratio sam s tribine do svlačionica gdje su bila kola hitne pomoći.

Ovo pišem iz razloga što pojedini mediji već pokušavaju od ovoga napraviti neki slučaj koji ne postoji.

Nije bilo nikakvog mog sukoba s policijom, niti bih to sebi dozvolio jer ljudi rade svoj posao, ali sam siguran da se nasilje nikada neće zaustaviti nasiljem. Dakle nisam pomagao nikakvom izgredniku kojeg sam tobože htio uvesti na VIP tribinu, kako javljaju “objektivni mediji”, već sam povrijeđenom čovjeku pomogao da brže dođe do vozila hitne”, pojasnio je nakon utakmice Nermin Nikšić.

Nakon izbornog poraza SDP-a na prošlim lokalnim izborima, svi potencijalni kandidati za nasljednika Zlatka Lagumdžije kao glavni razlog poraza ove partije isticali su taj što se vrh partije otuđio od naroda, te da se pod hitno mora spustiti među narod, ma šta god to značilo. Nermin Nikšić se u subotu spustio među narod. Ako je ikad uopšte i otišao.