GOVORITI O NEMOGUĆEM, GOVORITI O NEPOSTOJEĆEM…

Povezani članci

• Po čemu je SDA drugačija?
• Predavanje Snježane Kordić na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
• Ismet Smajlović: Zagađivači ljudosfere (1)
• Vojislav Vujanović: Bistrina svijeta glumačke istine
• Da li vjerske zajednice znaju da je fašizam grijeh/haram?!
• Behzad Čirkin: Zašto je ljudska lobanja neprimjerena europskim vrijednostima

Piše: Mr.sci. Gradimir Gojer

Situacija u kojoj je nalazi već duže vremena država BiH teška je za bilo kakovu politikološku, socio-ekonomsku, kulturnu, antropologijsku i sve druge vrste znanstvenih analiza…

Jednostavno: država koja egzistira tek kao zemljopisno omeđeni prostor, Daytonski improvizorij, nezabilježen u povjesti političkih sustava, ne može ni na koji način niti danas, niti u budućnosti pretendirati da profunkcionira,  da postane svjesna sebe, a da njeni stanovnici domoljubnim refleksom počnu, konačno, shvatati i artikulirati  državu,  ali ne tek i samo kao zemljopisni prostor i daytonsku činjenicu, možda je tačnije kazati posljedicu Daytona (!?!).

Država BiH, želi li se suočiti sa zrcalom ili ne… tek je ideja i želja sve rjeđih domoljuba, koji ideji začetoj u bosanskom srednjevjekovlju, od Kraljice Katarine, preko avnojevskih i zavnobihskih nositelja tapija na nju (!!!) služe i u naše doba, dok se mnogi ponašaju po uzoru na rečenicu.

U pojedinim trenucima razmišljam o Bosni i Hercegovini kao državi koju njeni narodi jednostavno ne žele!?!

Srbi, poglavito iz entiteta Republike Srpske, ne kriju i sve otvorenije govore o (mirnoj!?!) secesiji, Hrvati (oni hadezeovske provenijencije) rado bi za prvu fazu zaokružili herceg-bosanske feude (što drugo znači spajanje hrvatskih županija???), a jačaju, na ovakovom fonu i tendencije u najbrojnijem bh. narodu, među Bošnjacima, da se država zaokruži i  osovi na svoje noge, makar da je k’o fildžan…

 U takovoj situaciji posljednjih nekoliko izbornih ciklusa pokazalo je da bh. građani odbacuju stanke, pa je pretpostaviti i programe stranaka, koje aktivno promiču bosansko-hercegovačku integralističku ideju… Te stranke se, u grubom simplificiranju i karikiranju optočenom lažima, proglašavaju unitarsitičkim  strankama, a njihove vođe, bez obzira na intelektualni i politički kapacitet, bivaju grubo kažnjene eliminacijom, izraženom izbornom voljom nedozrelih i neodgovornih birača i građana bez dostatnog domoljubnog refleksa!

Ali, sve ovo je nebitno u svijetlu totalnog pomanjkanja svijesti o tome da države BiH neće biti, odnosno da će je sve manje biti, bude li i dalje međunarodni faktor (namjerno rabim ovu formulaciju!) nezainteresiran za korijenite ustavne promjene, jer bez promjene diskriminatorskog ustava, koji je diskriminatorski za sve narode, a pogotovo za sve građane BiH (potpuno izbačene iz jednog aneksa Daytonskog ustava, koji glumi bh. Ustav!?!

Kvadratura bh. političkog kruga nevjerojatno je jednostavna za riješiti, jer suspendirani Ustav Republike BiH, koji i dalje postoji, ako ne cjelovit, mogao bi biti dobra polaznica i temeljnica modernog bh. Ustava, koji bi bio usklađen, prije svega sa europskom Poveljom o ljudskim pravima, te svim modernim ustavnim rješenjima u europskim društvima i državama i razvijenim društvima i državama svijeta!

Međutim, sam sebi postavljam pitanje: kako govoriti o nemogućem, kako govoriti o nepostojećem???

Nemoguće je postizanje političke volje da se o Bosni i Hercegovini razgovara kao o normalnoj državi, a ne Daytonskom improvizoriju, a nepostojeća je čak i minimalna konsenzualnost o tomu da: mi Bosanci i Hercegovci, odnosno građani države BiH moramo, a prije svega zaslužujemo uvjete življenja kao i svi civilizirani narodi i građani svijeta! U državi u kojoj predsjednik jednog entiteta, dakle jednog njenog dijela, otvoreno javno i izravno govori da mrzi BiH i da mu je Republika Srbija bliža od zemlje čijim ogromnim dijelom on upravo vlada, teško je provesti konsenzus, o bilo čemu, a kamoli o temeljnim državotvornim stvarima jedne zemlje. Zato mislim da je poraz nacionalističko-separatističke svijesti u BiH prvi sveti zadatak na putu eliminiranja nemogućeg i nepostojećeg u razgovorima o normalnoj državi Bosni i Hercegovini!

Očito je da niti novo Predsjedništvo BiH ne namjerava napraviti takav konsenzus, da o njemu još zadugo neće razgovarati Parlament BiH, a niti parlamenti entiteta i distrikta Brčko?!? Ovo jeste vapaj, ovo jeste lament nad državom koje sve manje ima, ali možda se među svim ovim konstatacijama zrcale i vrlo jasna rješenja za izlazak iz postojećeg ćorsokaka???!