BHT1 I TV HAYAT: BILI STE DOBRI, ALI OHLADITE S ANALITIČARIMA

Povezani članci

• JEDNA DUGA HISTORIJA ZLOČINA
• Mir kao nastavak rata drugim sredstvima
• Čačkanje ratne mečke
• Okupljanje studenata Filozofskog fakulteta u četvrtak 13.10. u 12h
• Politika memorijalizacije u BiH – Nakon Banja Luke, izložba ”Rat sjećanje” od 12. decembra u Bihaću
• Srca Sarajeva za najbolje TV serije: Serija o Slobodanu Miloševiću apsolutni pobjednik

I BHT1 i TV Hayat često za sagovornike imaju osobe koje potpisuju kao “analitičare” iz raznih oblasti.  Običnom gledaocu takav potpis najčešće ništa ne kazuje. Šta, ustvari, znači da je neko, recimo, ekonomski analitičar? Šta ga čini kompetentnim da govori o nekoj temi?

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

BHT1: Kada mogu Britanci, mogli bi i Bosanci

30. decembar 2014. – 5. januar 2015.

PROPUŠTENA ŠANSA: Kraj prošle i početak ove godine obilježili su napadi na novinare u Bosni i Hercegovini, tema koja se na razne načine provlačila u informativnim emisijama BHT1 i TV Hayat. Nažalost, BHT1 je propustila šansu da održi pažnju gledalaca, ali i izvrši pritisak na nadležne, jer su spornim slučajevima dali premalo prostora. BHT1 je izvijestila i o upadu policije u Klix i o napadu na novinare portala Tačno.net, ali možda malo prečesto su ti izvještaji bili na osnovu saopćenja i agencijskih vijesti. Tako, trećeg januara, voditeljica čita saopćenje Udruženja “BH novinari” o napadu na novinare portala Tačno.net, a bilo bi bolje da su snimili izjavu nekoga iz Udruženja. Ako neko želi saopćenje, može i sam pročitati. Isto to je urađeno drugog januara (Svjetlana Vučetić) kada su informisali javnost o napadu na novinare portala Tačno, čitajući saopćenje umjesto da, ako već ne snime izjave napadnutih novinara koji žive u Mostaru, barem ih telefonski uključe u emisiju.

OVAJ PUT NIJE PROBLEM U POLICIJI RS-a: Naravno, i javnom servisu se “omaklo” da problematizira pitanje zašto policija RS-a upada u redakciju u Sarajevu, što nije relevantno i nije fokus cijele priče (30. decembar, Blažica Krišto). Štaviše, tog dana emitovana je izjava advokata koji tumači zašto i kako policija iz RS-a u Sarajevu, ali nije jasno zašto baš taj advokat s obzirom da nije riječ o osobi koja predstavlja bilo koju stranu u tom trenutku, a nije ni ekspert za medijsko pravo.

ODLIČNA PRIČA I PRAVA ULOGA JAVNOG SERVISA: Za svaku pohvalu je odluka urednika BHT1 Slaviše Starčevića da trećeg januara emituje prilog o čovjeku iz mjesta Vesela kod Bugojna, koji je na svom imanju pronašao ostatke stare crkve, vjerovatno katoličke, i koji namjerava ne samo renovirati je nego i zgradu i zemlju pokloniti Crkvi. Novinar podsjeća kako su se u tom kraju donedavno rušili vjerski objekti, a sada jedan čovjek želi da napravi prvi korak ka drugačijoj budućnosti. Ovo je jako lijepa priča i primjerena javnom servisu, koji, pored ostalih uloga, treba da djeluje integrativno, barem tako su to zamislili oni koji su kreirali javni servis u BiH.

Zato je teško shvatiti zašto BHT1 izbjegava da udružuje novinare i dopisnike u timove kako bi zajedno uradili neke teme. Ovako, izvještaji iz RS-a i Federacije dolaze odvojeni čak i kada su teme slične ili bliske. Jer ako to ne rade, koja je onda uloga tri emitera u okviru Javnog RTV servisa BiH?

JOŠ JEDAN DOBAR PRILOG: Isto tako je jako vrijedan prilog emitovan drugog januara o bijelog kugi u BiH (Svjetlana Vučetić). Novinari ukazuju na veliki problem, razgovaraju sa stručnjacima koji pokušavaju ukazati na moguće uzroke bijele kuge kod nas. Prilog vrlo zanimljivo urađen, poštujući profesionalne standarde, a pritom odabir teme je itekako od javnog interesa.

TAKO TO RADI BBC: Urednici dnevnika BHT1 su ove sedmice kao vijest tretirali analizu koju je uradio britanski javni servis o BiH (prvo trećeg, a potom i četvrtog januara, urednici Svjetlana Vučetić i Slaviša Starčević). Kako ovdašnji, tako i britanski javni servis je medij, a ne neka organizacija gdje se rade bilo kakve osim novinarske analize. Baš zato je apsurdno da četvrtog januara voditeljica kaže kako je BBC-jeva analiza pokazala da je BiH zemlja s najvišom stopom nezaposlenosti mladih u Evropi. To nije pokazala BBC-jeva analiza, nego su novinari britanskog javnog servisa uložili, izgleda, malo više truda nego oni sa bosanskohercegovačkog da pročitaju dostupne podatke. Srećom, prilog koji je uslijedio je pokazao da ipak i novinari našeg javnog servisa znaju naći informacije i profesionalno ih plasirati. BBC-jeva analiza mogla je biti poticaj za neko dodatno istraživanje našim medijima, a nikako vijest, još manje izvor informacija. A samo kada bi prošli pažljivije kroz arhive vlastitih emisija, sve što je rečeno u analizi BBC-ja lako bi našli.

PLUS SEDMICE:

Za svaku pohvalu je dnevnik emitovan 31. decembra koji je uredila Svjetlana Vučetić. Umjesto umarajućih priloga o tome kako se gdje u BiH slavi, šta ko želi, gdje će političari i šta će sa sobom, BHT1 ukazuje na činjenicu da je javna proslava organizovana samo u pet gradova, a onda ulaze u dom jednog radnika koji je proteklu godinu proveo u štrajku te učestvovao u protestnom maršu ka Orašju. Njegova priča je priča o BiH prošle godine, ali iz onog što čujemo možemo si jasno napraviti sliku onog što je ispred nas. Novinari BHT1 su razgovarali i sa rudarom iz Zenice, čije muke su također obilježile proteklu godinu, pogotovo jer je sagovornik Dnevnika 2 rudar koji je ostao bez doma nakon poplava. Govore novinari dalje o problemima u Mostaru, gradu na koji kao da su svi zaboravili, potom razgovaraju sa građanima širom BiH koji govore šta očekuju i šta ostavlju iza sebe. Čitav ovaj dnevnik je bio ispunjen izuzetno kvalitetnim i profesionalnim prilozima, ali naročita pohvala za jako dobar odabir tema i pristup.

MINUS SEDMICE:

Prosječan gledalac dobio je osjećaj da BHT1 naprosto nije znala kako da se postavi prema informacijama o napadima na medije. Ostali su nedorečeni, površni, i svakako ne dovoljno glasni u osudama.

OCJENA 8,5

TV Hayat: Dobrih sedam dana

30. decembar 2014. – 5. januar 2015.

KASNA REAKCIJA, KVALITETNA OBRADA: Samo da su prenijeli vijest o napadu na novinare portala Tačno.net isti dan kada se on desio, i da su izbjegli politizirati upad policije u redakciju Klixa, za TV Hayat bi se ove sedmice moglo reći da su imali prilično dobrih sedam dana. TV Hayat se zaista potrudio probleme novinara sagledati sa što više strana. Razgovarali su sa kolegama, medijskim ekspertima, pravnicima, građanima i stalno se vraćali i donosili nove informacije. Na ovaj način mediji vrše pritisak na nadležne, a pritom drže javnost informisanu. Još jedna greška je da su, kada su informisali o upadu policije u redakciju portala Klix (31. decembar, Emir Skenderagić), pokušali cijelu priču odvesti u pravcu dva entiteta, što nisu smjeli, ali kao da su od toga brzo odustali, jer ovaj gaf do kraja sedmice nije se ponavljao.

KLIZIŠTA I PROTESTI: Tokom ove sedmice Hayat je imao nekoliko tema, ili blokova sa temama, koji su za pohvalu. Tako su novinari Hayata petog januara ne samo izvijestili o nesreći u mjestu Bare nego i istražili problem postojanja klizišta i moguća rješenja za to (Emir Skenderagić). Još bolji prilog tog dana bio je o protestima, odnosno mogućnosti da se dese novi. Govoriti o protestima i onom što je postignuto na taj način jeste bitna tema za ovdašnju javnost, za što dokaze, pored ostalog, nalazimo u činjenici da svaki put kada se van ovih granica govori u BiH od prošlog februara naovamo, protesti se definišu kao ključni događaj.

DOKTOR NAUKA = DOKTOR MEDICINE: Dan prije (Nihad Sadiković), Hayat je pokušao informisati javnost detaljnije o problemu lažnih akademskih diploma u BiH. Novinarka prolazi kroz oglase koje daju oni koji za novac izrađuju seminarske, magistarske ili doktorske radove, razgovara sa nekim profesorima, ali je ipak malo informacija dato ovdje i nedostaje sagovornika. Pritom, novinarka koja se bavi ovom temom, a i urednik, moraju znati razliku između doktora nauka i doktora medicine, što, čini se na osnovu ovog priloga, nije slučaj.

KOMPETENTNO  O EKONOMIJI: U Vijestima u 7 (Emir Skenderagić) prvog januara emitovan je i veoma zanimljiv i pažnje vrijedan intervju sa ekonomskim stručnjakom Igorom Gavranom. Sagovornik je očito kompetentan da govori o ekonomskim pitanjima, a novinarka pripremljena za intervju. Rubrika sa intervjuom je, čini se, novost u Vijestima u 7 i dobra je inovacija, ali taj intervju ne bi trebao biti sniman izuzev u vanrednim okolnostima.

PLUS SEDMICE:

Ma koliko se mala činila priča o puknutoj cijevi iz koje tri godine teče voda u jednom padinskom sarajevskom naselju, da bi se pri velikim hladnoćama voda koja ide niz ulicu i zaledila i doslovno okovala u led stanovnike, ona je izuzetno bitna (30. decembar). Za Hayat su ovakve priče uvijek prilika da služe javnosti i da učine nešto što može zaista promijeniti život nekome. Bilo bi dobro kada bi nakon nekoliko dana posjetili isto mjesto i istražili da li je bilo reakcije nadležnih.

MINUS SEDMICE:

Hayat i dalje teško odolijeva patetici i pretjeranim emotivnim snimcima. Glavni problem je u tome što na taj način zlostavljaju žrtve u nekim slučajevima, dok ih snimaju kako plaču i kukaju, a to postaje naročito problematično kada su u kadru djeca. Takva je bila i priča emitovana 31. decembra (Emir Skenderagić) u kojoj s pravom podsjećaju na žrtve poplava, ali bez ikakve potrebe snimaju djecu koja su izgubila oca i još od njih traže da govore o njemu.

OCJENA 7-8

UPOREDNA ANALIZA

Zašto smo na oba kanala morali pogledati snimke sa božićnog prijema u Predsjedništvu? Čak i ako se urednici odluče na ovakve priče trošiti vrijeme, a vrijeme je i novac, onda barem gledaocima obezbijedite relevantne informacije. Recimo, kako u sekularnoj državi zgrade zvaničnih institucija postaju mjesta na kojima se obilježavaju vjerski praznici, koliko građane koštaju ti prijemi i ko dolazi (a po snimcima se čini da su tu političari koji inače ne mogu naći načina da sarađuju za dobro građana za koje rade, strane diplomate koje inače javno kritikuju rastrošnost domaćih političara, ali im to očito ne smeta da s njima učestvuju u tome, i novinari). I tako za svaki Bajram i svaki Božić, i sve na naš račun.

I BHT1 i TV Hayat često za sagovornike imaju osobe koje potpisuju kao “analitičari” iz raznih oblasti. Običnom gledaocu takav potpis najčešće ništa ne znači. Šta, ustvari, uopće znači da je neko, recimo, ekonomski analitičar? Šta ga čini kompetentnim da govori o nekoj temi? Šta ga čini analitičarem? Čime se ti ljudi bave? Pritom, često imamo iste “analitičare” koji govore i o ekonomiji, i o politici, i o poplavama, i o nevremenu… Nije dovoljna informacija samo da je neko analitičar, nego gledalac treba znati šta radi osoba čiju izjavu slušaju ili zašto je on ili ona kompetentna da govori o nekom problemu. Tek tada gledalac može donijeti odluku da li da vjeruje osobi koja iznosi analizu.