TEORIJA ZAVJERE

Povezani članci

• ‘Alibaba og lille lam’ – muzički zagrljaj sjevera i juga
• Izlazi nova aplikacija Dnevnika Anne Frank
• Teofil Pančić:Srpski i hrvatski su isti jezici
• Čitamo stare novine: Intervju Senada Pećanina sa Miljenkom Jergovićem, vođen u Zagrebu 1995. godine: Znam biti sitna duša
• Granica među narodima nije linija koja razdvaja, već mjesto susreta
• GRADIMIR GOJER: VELEŽ – FILOZOFIJA I MISIJA

Foto: Flickr

Piše: Petar Fehir

Kad se on pojavi kuća miriše na barut.

Podignutih obrva,  povišena glasa, ulazi kao, kako se već ono zove, onaj zadnji tajfun.

Dok priča, kažiprst i palac mu se dodiruju kao Dr Etkerovom kuharu.

– Šta je opet, Martine?

– Ništa, jebiga, svratio malo prije ovih praznika. Dok ste još kolkotolko trijezni.

– I, kako komentiraš ova sranja?

– Šta kako. Pa to je bar jasno. Baćuške zinule malo previše pa ih ovi hlade. Naoružali ISIDISI, pustili ih s lanca, pa im ovi sad drže cijenu nafte, a baćuškama stao izvoz. Jednostavno. Nema južni tok, nema ništa. Spašavaj se tko može.

– Ma daj, Martine, nije to tako jednostavno. Ne može se globalno tržište regulirati silom. To su ti ekonomski mehanizmi, slobodno tržište, ponuda i potražnja.

– Aha. Pa onda “služba” priznala da lomi ruke i noge, pegla lice i depilira ono dolje. Samo im sumporna kiselina fali.

– Šta sad s tim? Pa nije li to dokaz demokratičnosti njihova sistema? Transparentnosti i otvorenosti. Slobodnih medija, napose.

– Ma, daj! To je zastrašivanje neprijatelja. I tako se na kraju sve sazna. Što više priče o tome, to besmislenije. To ti je relativizacija. Oni priznaju da su krivi za hiljadu stradalih civila i nikome ništa. Jer su, kao, spriječili stradavanje svojih građana, koji su možda mogli biti žrtve terorizma.

– Znao sam da te ne trebam pustiti u kuću. Sad mi još širiš tu ljevičarsku propagandu. Ta tvoja priča, dragi moj Martine, je obična teorija zavjere.

– Dobro, a znaš tko je izmislio tu frazu?

– Ne, ti mi reci!

– Pa to ti je iz istog udžbenika – služba za početnike.  Stranica devet, red dva: A kada neprijatelj ili netko drugi, nepovjerljiv prema našim informacijama pokaže skepsu, zaključuje na temelju osobnih premisa ili konstruira takozvanu svoju istinu, takve navode treba odmah kvalificirati kao “teorija zavjere”.

Jedan drugi primjer –  strana dvanaest, zadnji pasos:  služba lansira nekoliko kontradiktornih verzija istog događaja, kako bi se takozvana istina relativizirala, zamaglila, a primatelji informacije dezorjentirali. Fenomen poznat i kao “U čestaru”.

– U, jebote, Martine, dugo te nije bilo ovaj put. Jel ona ista medicina?

– Šta hoćeš reći da nije istina?

– Naravno da nije. Onaj kuhar je sa podravkine vegete.