Razmišljamo o privremenom “zatvaranju” ureda BH novinara

Povodom dvadeset godina od osnivanja Nezavisne unije profesionalnih novinara, današnjeg Udruženja/Udruge BH novinari, razgovarali smo sa Borkom Rudić, generalnom sekretarkom Udruženja. 

Šta je Udruženje/udruga BH novinari danas? Koliko članova ima, iz kojih medija oni dolaze?

BH novinari su krovna organizacija novinara, studenata novinarstva i medijskih stručnjaka udruženih radi zaštite i promoviranja interesa i prava, prije svega prava na slobodu izražavanja i prava koja proističu iz radnog odnosa u medijima. Udruženje smo koje proaktivno djeluju na unapređenju zakonskog okvira za medije, zatim poboljšanju etičkih standarda naše profesije kao i integriranja međunarodnih standarda slobode izražavanje u pravni sistem BiH. I na kraju, gotovo da smo jedina novinarska asocijacija u BiH koja kontinuirano, predano i srčano radi na javnom zagovoranju novinarskih prava, posebno u slučajevima njihovog kršenja ili političkih pritisaka. Danas BH novinari imaju nešto više od 750 članova iz svih krajeva BiH i svih vrsta medija. Od ukupnog broja, oko 2/3 su aktivni članovi u smislu da sudjeluju u našim aktivnostima, kreiranju strategije i programa rada, reagiraju kada imaju problem ili kada žele nešto promijeniti u radu Udruženja. U posljednje četiri godine razvili smo mrežu BHN Novinarskih klubova koje imamo u 9 gradova, oni se bave problemima novinara u lokalnim zajednicama. Trenutno su najaktivniji i najglasniji članovi BHN Kluba novinara Banja Luka.

Koje su ključne teme kojima se današnje Udruženje bavi?

Pet je tema ili oblasti na kojima se temelji rad BHN. Na prvom je mjestu zaštita prava na slobodu izražavanja i prava koja proističu iz radnog odnosa kroz Liniju za pomoć novinarima, jedinstven servis takve vrste u našoj regiji i cijeloj Evropi. Na godišnjem nivou pravni tim FMHL procesuira oko 50 različitih slučajeva kršenja prava novinara – od fizičkih napada, prijetnji smrću, mobinga, uskraćivanja plaća, rada na crno do klevete. Seriozno se bavimo edukacijom novinara i studenata novinarstva kroz Novinarsku akademiju – vaninstitucionalni oblik obrazovanja razvijen uz područku Vijeća Evrope. Treća važna oblast su analize medijskih sadržaja, istraživanja i stručne debate od značaja za unapređenje kvaliteta novinarstva i individualnih sposobnosti novinara da se nose sa teškoćama unutar siromašnog medijskog tržišta. Značajan dio aktivnosti usmjeren je na akcije zagovaranja i lobiranja za razvoj medijske scene u BiH kod različitih domaćih i stranih institcija i organizacija. I na kraju, BH novinari imaju razvijen set od 7 usluga ili popusta na usluge za članove; to su usluge prijevoza i kupovine novinarske opreme, svega onoga što novinaru može olakšati obavljanje svakodnevnih zadataka. Imamo i Fond solidarnosti za simboličnu novčanu pomoć našim članovima.

Ko je danas u prosjeku novinar u BiH? Koju je školu završio? Koliko ima godina? U udruženju nemamo analizu za cijelu BiH i sve medije, već samo za naše članstvo. Prije 8 godina smo radili pripremu za dugoročnu strategiju i u analizi članstva utvrdili kako je prosječan član BH novinara star 33 godine, fakultetski obrazovan (uglavnom žurnalistika) i radu u elektronskom mediju. Sada se pripremamo raditi novu strategiju i novu analizu članstva. Biće zanimljivo vidjeti ko je i kakav je prosječan član BH novinara.

Koliko se medijska situacija promijenila od osnivanja Udruženja do danas?

Potpuno se promijenila medijska scena u BiH! Kada je osnovano Udruženje (kao Nezavisna unija profesionalnih novinara) još je bio rat, grupa hrabrih novinara – mislim na sve kolege i koleginice iz organizacionog odbora – nije znala hoće li preživjeti, ali su osnivanjem udruženja poslali jasnu poruku kako žele biti nezavisni i profesionalni novinari. Bio je to hrabar čin vrijedan divljenja, posebno iz današnje perspektive kada se iznimno rijetko mogu čuti hrabri glasovi novinara i novinarki u javnosti i koji su spremni suprotstaviti se vlasniku, političaru, kriminalcu… U ovih dvadeset godina, bh. novinarstvo i mediji su prošlo različite faze: od post – ratnog entuzijazma i želje da se unapređuju zakonski okvir i profesionalni standardi, preko osnivanja velikog broja medija i medijskih organizacija uz podršku međunarodne zajednice, do rušenja entitetkih linija i ujedinjenja novinara iz oba bh.entiteta, pa ponovo do raslojavanja i podjela unutar profesije… Svi su ti procesi rezultat političkih interferencija u medije i poptunog potčinjavanja interesima politike, često i nacionalnim interesa i interesima kapitala. Posljedica je to također i konfuznih, neukih i na momente besmislenih strategija nametanih od strane međunarodne zajednice, koja u ovom trenutku ni ne zna šta bi zapravo sa medijima u BiH.

Foto: O Nezavisnoj uniji profesionalnih novinara iz 1994. godine (kliknite za veći prikaz)

Koje su to ključne promjene?

Za mene su najznačajnije promjene koje su se desile u sferi zakonskog okvira – dekriminalizacija klevete i slobodan pristup informacijama su otvorili vrata za demokratiziranje javne scene i razbijanje tabua o nedodirljivim institucijama i pojedinicima u vlasti. Na žalost, praksa primjene dva zakona iz ove oblasti je daleko od ciljeva sa kojima su doneseni, daleko je i od prakse Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ipak, ta su dva zakona bili i ostali važan “alat” u prakticiranju profesionalnog i odgovornog novinarstva. Druga važna promjena bilo je pokretanje online medija, news portala i medijskih platformi koje su u naš javni prostor donijeli jedno sasvim novo novinarstvo (neki vole reći “instant” novinarstvo) koje građanima nudi obilje informacija, alertnativniji pristup u prezentiranju vijesti i ključnih događaja…Mogla bih govoriti i manje profesionalnoj strani novih medija, ali jednu opću šarolikost i brojnost vijesti, drugačijih stavova i novinarsko – tehnoloških izazova koje su donijeli online mediji svakako treba cijeniti.

Da li je za ovdašnje novinare opasniji politički ili ekonomski pritisak na medije?

Jednako su opasni i politički i ekonomski pritisci, jer i jedni i drugi urašavaju medijske slobode, proizvode cenzuru i autocenzuru, skreću novinarski fokus sa važnih političkih i ekonomskih tema ka zabavi, sapunicama, savjetima za kuhanje, uređenje stana i sl…U BiH se, kao i brojnim drugim državama, politički i ekonomski prtisci isprepliću – jedan prethodi drugome ili oba idu zajedno s obzirom na povezanost politike sa javnim kompanijama i privatnim kapitalom… Nisu rijetki primjeri pozivanja kompanija da ne plaćaju oglase ili reklame u nekom od medija, nako što je taj medij kritikovao politiku ili postupke nekog od lidera…U posljednje vrijeme posebno su izraženi i opasni po novinarstvo pritisci vlasnika medija (povezanih sa raznim politikama i komapanijma) na novinare i urednike, ekonomsko ucjenjivanje novinara ili potpuna eksploatacija kao u najcrnja doba industrijskog kapitalizma. Kod nas ima novinara koji dnevno rade po tri-četiri zadatka, za to dobiju minimalnu plaću i na nju plaćene poreze, a ostalo – ako “gazda” da… Sa tom plaćom ne mogu podići kredit, riješiti neko od egzistencijalnih pitanja, preživjeti…To su veoma, veoma brutalni pritisci na novinare i njihovo profesionalno i ljudsko dostojanstvo, o kojima se malo zna, još manje piše a većina novinara bi izgubila i to malo što ima kada bi javno progovorili.

Ko vas je najviše napadao posljednjih 20 godina?

Mnogu su napadali i BH novinare, članove Upravnog odbora i mene lično…Ne vodim statistiku o tim napadima, smatram ih dijelom “obavezne” vruće kaše koju mora progutati svako ko javno brani ljudska prava i slobodu izražavanja. Najveći broj tih napada je bio politički naručen, dirigovan i vođen pod budnim okom premijera, predsjednika, vjerskih službenika, ministara, zastupnika u parlamentu, sitnih kriminalaca, vlasnika medija, plaćenika iz civilnog sektora i akademske zajednce…. U tome su im desna ruka bili novinari, urednici i urednice (posebno kolumnistice), čak i nekadašnji članovi BH novinara… Njihova ključna frustracija je bila orjentiranost i fokusiranost BH novinara na probleme medija i novinara; do bijesa ih je dovodila ta nad – entitetska i nad – nacionalna dimenzija svih aktivnosti BH novinara, pa su lagali, podmetali, insinuirali… I sve se završilo tako što su najglasniji ili najglasnije smijenjene, mnogu su izgubili nakonost predsjednika ili šefa za koje su radili, prestale su im izlaziti kolumne…A BH novinari su punih 20 godine tu, vjerovatno će biti još toliko, i više…

Ko vam je najveća podrška? Domaće ili međunarodne institucije?

BH novinari imaju najveću podršku u svom članstvu. Kada to kažem zvuči kao otrcana fraza, ali je stvarno tako. Domaće institucije ne samo da nas ne pomažu, već smo za njih remetilački faktor, ne odazivaju se na naše pozive i skupove, ne pomažu nas ni na koji način, a odmažu gdje god stignu! BH novinari su samo dva puta dobili grant iz javnog budžeta i još dva puta sredstva za zapošljavanje novinara sa biroa. Za posljednjih 10 godina ukupno 20.000 maraka. I to je sve…

Za opstanak BH novinara zaslužne su samo neke od međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH, kao što su Vijeće Evrope, CRD, OSCE, ambasada SAD u BiH, ranije Press Now, ambasade Norveške i Holandije… Jedan broj njih se ponaša i gore od naših vlasti, osjetljiviji su na kritiku ili primjedbe u vezi sa njihovom politikom prema medijima, začas vas stave na “crnu listu” ako ne govorite ono što oni vole čuti… Ima kod njih i predrasuda zbog činjenice da je sjedište udruženja u Sarajevu, to jest u “kotlini”, i glede toga, mnogi će reći kako smo mi “muslimansko udruženje”, pa nas zbog toga isključuju iz svojih aktivnosti, podrške… Imali smo gotovo skandal na konferenciji organizovanoj 2013. u Sarajevu kada je službenik jedne od ambasada tražio da mu prstom pokažemo u sali “Srbe koji su došli na konferenciju”!?

Ovih dana ozbiljno razmišljamo o privremenom i kratkotrajnom “zatvaranju” ureda BH novinara u znak protesta protiv politike jednog broja međunarodnih organizacija u BiH prema BH novinarima, drugim medijskim organizacijama, a posebno medijima koji još od 2006. godine nemaju kvalitetnu podršku međunarodnih organizacija.

Da li je udruživanja novinara prevaziđeno i da li osjećate da se bavite pomalo uzaludnim poslom?

Ne mislim da je udruživanje novinara prevaziđeno. Uvijek je postojala i postojaće potreba jednog broja ljudi, povezanih interesima profesije, da djeluju zajedno. Samo nekoliko posljednjih napada na novinare i medije, kao što je policijski pritisak na Klix.ba, pokazali su kako je važno imati asocijaciju ili više njih koje će dići svoj glas, pokazati solidarnost i stati iza kolega koji su napadnuti, kojima se prijeti i sl. Ono što bi trebalo sada uraditi jeste pokušati analizirati nove potrebe i izazove sa kojima se suočavaju novinari, pa na bazi toga definirati nove vrijednosti BHN. I naravno da se svaki dan osjećam kako radim “uzaludan” posao ne zbog samog posla već zbog rigidnog i radikalnog društva u kojem živimo, neučinkovite vlasti i potpune bezosjećajnosti za slobodu izražavanja i prava novinara. Ali to ne znači da ikada razmišljam(o) da BH novinari trebaju odustati od onog što rade.