Bosna i Hercegovina (BiH) kreće prema ispunjavanju zahtjeva iz Ugovora o Energetskoj zajednici (EZ)

Povezani članci

• COP27: Program UN-a za okoliš lansira javnu bazu svjetskog curenja metana
• Prihvaćene inicijative za zaštitu izvora i kanjona rijeke Sane
• Naša stranka Mostar: Hitno sanirati divlju deponiju u Kosoru
• CZZS: Ujedinjeni u borbi za očuvanje prirode sliva rijeke Save
• Kina otkrila svoje smjernice i ciljeve za borbu sa zagađenjem
• London uvodi vanredno stanje zbog zagađenja

Autor: Andrea Muharemović, mag.ing.cheming

Izgradnja novih termoelektrana na ugalj u BiH je bila vrlo kontroverzna tema skoro cijelo proteklo desetljeće. Međutim, uzevši u obzir s jedne strane godinu izgradnje, efikasnost postrojenja i uticaj na okolinu postojećih termoelektrana i trenutni nivo i trend potrošnje energije s druge strane, nema sumnje o neophodnosti izgradnje elektrana nove generacije.

Gledano srednjoročno, obnovljivi izvori energije ne mogu značajno zamijeniti fosilna goriva uprkos dostupnom potencijalu, jer iskorištavanje potencijala obnovljivih izvora energije zahtijeva mnogo podsticaja, a BiH ekonomija je preslaba za subvencionisanje u iznosu kojim bi se omogućilo da se izbjegne energija iz termoelektrana na ugalj.

Priprema planova za izgradnju novih termoelektrana u BiH je koincidirala sa stupanjem na snagu Ugovora o energetskoj zajednici (EZ) (2006.) i BiH je sada u obavezi transponiranja okolinskog Acqui communautaire –a Evropske Unije (EU) u lokalno zakonodavstvo. Međutim, odredbe Ugovora o EZ se odnose na implementaciju EU Direktiva relevantnih za energetski sektor, tj. na određene članove Direktive o velikim ložištima (LCPD) i Direktive o industrijskim emisijama (IED), sa kojima se BiH i ostale ugovorne strane Ugovora moraju uskladiti, kao i rokovi za postizanje usklađenosti koje treba poštivati.

Okolinske/ekološke dozvole za nove termoelektrane u BiH

Usklađivanje lokalne okolinske legislative u BiH s Acqui communautaire-om EU se provodi od 2002/2003. godine kada je na snagu stupila prva legislativa iz oblasti zaštite okoliša/životne sredine. Međutim, usvajanje i primjena određenih zahtjeva iziskuje puno više vremena od očekivanog. U fazi projektovanja i izdavanja dozvola za neke nove termoelektrane, lokalna legislativa nije bila usklađena sa određenim EU Direktivama. U ovim slučajevima, uzimajući u obzir da je okolinska/ekološka dozvola pravni akt, obaveza ministarstava je da izdaju dozvole u skladu sa važećim lokalnim propisima.

Međutim, investitori su oni koji su odlučili da projektuju svoje elektrane kako bi bile u potpunosti usklađene sa zahtjevima EU Direktiva, iako to podrazumijeva mnogo veće investicije, što zbog gore navedenih razloga nadležna ministarstva nisu mogla pratiti, pa se događa da se projektovane vrijednosti maksimalnih iznosa emisije iz postrojenja (s kojima postrojenje mora biti usklađeno) i one propisane okolinskom dozvolom (u skladu sa lokalnim propisima, koji nisu u potpunosti usklađeni sa Direktivama) značajno razlikuju. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, može se zaključiti da su po pitanju usklađenosti sa EU Direktivama, investitori jedan korak naprijed u odnosu na državu.

Prva termoelektrana nove generacije u BiH i njena usklađenost sa zahtjevima Ugovora o EZ

Sve činjenice navedene ranije u tekstu najbolje je ilustrirati u slučaju TE Stanari. Nakon skoro 30 godina, to je trenutno jedina nova termoelektrana u fazi izgradnje u BiH, što je u odnosu na druge nove termoelektrane u regiji stavlja u drugačiji položaj. Studija uticaja na životnu sredinu za TE Stanari je pripremljena u skladu sa lokalnim propisima (u svrhu izdavanja okolinske/ekološke dozvole) i, u svrhu usklađenosti sa međunarodnim zahtjevima, prema smjernicama Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Kao što je već navedeno, procedura izdavanja okolinske/ekološke dozvole je provedena u skladu sa lokalnom legislativom koja je tada (2008. godine) bila na snazi.

U stručnim krugovima i nevladinim organizacijama u BiH je upravo ova neusklađenost između lokalnih propisa koji su u vrijeme izdavanja okolinske/ekološke dozvole bili na snazi, a prema kojima je okolinska/ekološka dozvola izdata, izvedbi TE Stanari prema projektnoj dokumentaciji, te zahtjeva EU Direktiva (prvenstveno IED) uzrokovala određene dileme da li će TE Stanari biti usklađeni s zahtjevima u skladu sa Ugovorom o EZ, tj. koja direktiva (da li LCPD, ili IED) se na tu termoelektranu konkretno odnosi.

TE Stanari su projektovani na 300 MW instaliranog kapaciteta, na lignit, sa tehnologijom sagorijevanja u fluidiziranom sloju. Projektovane granične vrijednosti emisije su: 200 mg/m3 za SO2, 200 mg/m3 za NOx i 30 mg/m3 za čvrste čestice.

Zahtjevi direktiva se razlikuju, pa je IED postavila niže granične vrijednosti koje treba zadovoljiti i stavila još veći akcenat na primjenu najboljih raspoloživih tehnika i ona se kao takva odnosi na nova postrojenja. Prema najnovijim smjernicama koje je objavio sekretarijat EZ ustanovljena je definicija postojećih i novih postrojenja, kako slijedi: “…postrojenja za sagorijevanje za koje je dozvola izdata prije 01.01.2018. godine, ili operatori koji su prije tog datuma podnijeli zahtjev za izdavanje dozvole, a počet će s radom prije 01.01.2019. godine smatraće se postojećim postrojenjima. Sva ostala postrojenja smatraće se novim postrojenjima“.

Uzimajući u obzir datum izdavanja dozvole (2008. godina) i planirani početak rada TE Stanari (2016. godina), kao i projektovane vrijednosti emisija, može se zaključiti da se TE Stanari smatra postojećim postrojenjem i da će se na nju primjenjivati odredbe LCPD sa kojima će biti u potpunosti usklađena.