ENG
FTV I BHT 1: LOŠA SEDMICA ZA UREDNIKE I NOVINARE
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Urednici ova dva javna servisa propustili su u prvi plan staviti informacije koje su od velikog značaja za javnost a tiču se diskriminacije, nasilja u porodici, nefunkcionisanja institucija, kriminala zbog kojeg strahuju građani… Zato smo slušali izvještaj za izvještajem o koalicijskim pregovorima
Piše: Nidžara Ahmetašević
FTV: Županija ili kanton?
Od 3. do 10. novembra 2014.
KOALICIJE PROGUTALE INFORMACIJE: Urednici i novinari Dnevnika 2 FTV-a imali su, čini se, baš lošu sedmicu. Naročito sam kraj sedmice. Zbog niza previda javnost je ostala uskraćena za bitne informacije o pravima djece, nezaposlenosti mladih, diskriminaciji, nasilju u porodici, pravima romske populacije… No, zato smo bili preplavljeni pričama o sklapanju novih političkih koalicija, koje najčešće nisu imale mnogo smisla.
DIREKTAN KONTAKT RADNIKA I POLITIČARA: Dnevnik 2, emitovan četvrtog novembra (uredila Azra Pašukan) počeo je informacijom o sukobima između Tužilaštva BiH i Suda BiH, o čemu se već danima govorilo, a tek na trećem mjestu plasirana je informacija iz Tuzle o verbalnom sukobu – koji je zamalo prerastao u fizički te je morala intervenisati policija – između ogorčenih radnika fabrike Aida i grupice kantonalnih ministara koji su umjesto na obećani sastanak sa radnicima otišli u kafić. Kamera je snimila jednog od radnika koji drhtećim glasom, dok stoji nad grupom političara, govori kako je gladan. Ovakvi direktni kontakti radnika i zvaničnika nisu česti, i jako su zanimljivi jer pokazuju da građansko nezadovoljstvo možda ide u novom pravcu. Nije baš svaki dan u svijetu da građani priđu političarima i verbalno ih napadnu, plačući od gladi, te se u sve mora uključiti policija.
PROMO PRILOG O STRELJIVU: Dana osmog novembra, urednica Jadranka Milošević odlučila je dnevnik početi informacijom o koalicijama u Republici Srpskoj, pa informacijom kako je u Bijeljini ugašena javna rasvjeta zbog dugova, da bi potom skoro pet minuta spiker iščitavao dokument koji je “kreirala” Demokratska fronta kao prijedlog za novu koaliciju. Na ekranu smo sve vrijeme gledali sliku printanog dokumenta, nije bilo nikakvih pitanja, analize, bilo čega. Slijedi promo prilog, kojem nikako nije mjesto u informativnoj emisiji, o fabrici naoružanja u Konjicu. Podsjeća tako novinarka kako su “loše godine iza konjičkoga Igmana”, kako su sada među pet svjetskih proizvođača streljiva, iako su u prošlosti bili česti protesti, tužbe radnika. No sada je, izgleda, sve idealno i “plata nije velika, ali je redovna”, kaže novinarka, a potvrde radnici. Ne saznajemo kolika je plata radnicima, kolika direktorima, da li su riješene tužbe, zašto su plate male u tako velikoj svjetskoj fabrici koja izvozi skoro sve što proizvede? Ustvari, nismo saznali ništa. I namjerno sam sve ovo izredala, uprkos savjetima urednika portala Analiziraj.ba, kako bih vas dovela do 20. minute u kojoj je emitovana informacija o ubistvu u Brčkom, a potom vijest o određivanju pritvora osumnjičenom za svirepo ubistvo dvogodišnjeg djeteta u Kaknju. Dijete je podleglo povredama koje mu je nanio očuh nekoliko dana ranije, kada to jeste i bila udarna vijest, ali je u međuvremenu ta tragedija postala, valjda, nevažna. Nije javni emiter iskoristio ni priliku da otvori pitanje nasilja u porodici, nije spomenuta uloga socijalne službe, koja je očito zakazala u ovom slučaju, jer su postojale prijašnje prijave protiv istog čovjeka. Kao da su nam vijesti o smrti djece uobičajena stvar. I nakon tih sumornih informacija, voditeljica najavljuje: “U nastavku ćemo o ljepšim temama”, što je morbidno. Tim gore, naredni prilozi nisu nimalo lijepi.
O ČEMU JE OVAJ PRILOG? Jedan govori o najboljim studentima u Kantonu Sarajevo koji se plaše da za njih nema budućnosti u ovoj zemlji, a drugi o problemima Roma u Brčkom, ili, kako voditeljica čita, o problemima oko “angažmana referenta za romska pitanja u pedagoškoj instituciji” koji “izazivaju veliko nezadovoljstvo kod romske populacije koja pokušava ispuniti očekivanja društvene zajednice u oblasti obrazovanja”. Ne znam šta je voditeljica htjela reći, ali uslijedila je priča o mladoj djevojci, Romkinji, po struci inžinjerki ekologije, koja ne može dobiti posao pa radi kao dimnjačarka kod oca u firmi. Prilog je, ustvari, o diskriminaciji, ako nije jasno.
Urednica je propustila priliku da u fokus stavi nasilje u porodici, problem nezaposlenosti mladih, problem diskriminacije…
DVIJE PRESUDE POD JEDNIM KROVOM: Slične greške ponovila je i dan kasnije. Opet je najvažnija informacija ona o sklopljenoj koaliciji, a tek u 27. minuti prikazan je prilog o odluci Ustavnog suda da potvrdi prethodnu presudu i proglasi nelegalnim postojanje dvije škole pod jednim krovom. Izuzetno bitna tema, prilog zanimljiv, ali na kraju dnevnika. Pažnju nije zavrijedila ni informacija da u BiH nije obilježen Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. No, emitovane su dvije informacije u prilog obilježavanju: jedna o grupici aktivista u Sarajevu koja je usamljeno stajala u centru grada, a druga o napadu na aktiviste u Banjaluci koji su pokušali obilježiti ovaj dan. Ne možemo ni obilježiti Dan borbe protiv fašizma kada borba još traje.
MINUS SEDMICE
Novinari i voditelji, i, naravno, urednici, Federalne televizije i dalje koriste, odnosno tolerišu korištenje izraza “županija” umjesto “kanton”, čime krše odluku Ustavnog suda iz 2001. godine. Županija nije hrvatski prevod riječi kanton, niti u BiH postoje župani, nego predsjednici kantona.
PLUS SEDMICE
I voditelji i novinari dnevnika FTV-a smanjili su komentarisanje, što je više nego za pohvalu. Sada gledalac napokon može da prepozna informaciju u dnevniku.
Ocjena: 2
BHT 1: Saopćenja, saopćenja, pa onda opet saopćenja…
Od 3. do 10. novembra 2014.
POLITIČARI PROGUTALI GRAĐANE: Nije bilo mnogo bolje ove sedmice ni u Dnevniku 2 BHT 1. Čitala su se saopćenja, nije bilo drugog i drugačijeg stava, bilo kakvog kritičkog sagledavanja situacije, analiza, istraživanja… Informacije o građanima izgubljene su u poplavi vijesti o političarima i njihovim sastancima ili pregovorima oko granice sa Crnom Gorom. Tako je tek u 17. minuti Dnevnika 2, petog novembra (uredila Alenka Bruck), emitovana informacija kako od majskih poplava do danas dobojska Hitna pomoć radi u lokalnoj kafani u kojoj nema nikakvih uslova i kojoj jedva da mogu prići kola Hitne pomoći. Zašto nam to nije bitno?
GRUBI PROFESIONALNI PREVID: Vrlo problematičan je Dnevnik 2 emitovan sedmog novembra (uredio Nikola Marković). Dnevnik je počeo informacijom kako će Vojislav Šešelj “večeras ili u narednim danima” stići u Srbiju iz haškog pritvora. Informacija je manje-više korektna, ali je naglasak stavljen na tehnikalije umjesto na najveće pitanje ovog maratonskog procesa – zašto i dalje nema presude za Šešelja? To pitanje se otvara tek na samom kraju priloga. U sredini je, pak, emitovana anketa, reakcije građana, koja je jako problematična. Anketirani građani u BiH i Hrvatskoj kažu da nije trebao biti pušten, podsjećaju na zločine, dok dva sagovornika iz Srbije kažu da nije kriv i kako treba da se vrati. To je tendenciozno jer daje sliku kao da su sa jedne strane žrtve, a sa druge oni koji podržavaju krivca, te zato moguće i sami krivi. Nadajmo se da je ovo tek grub profesionalni previd, a ne znak da se vraćamo u mračno doba rata riječima iza kojeg slijedi rat oružjem.
Priča o smrti dječaka u Kaknju tematizirana je u drugom dijelu dnevnika, ali ne dovoljno opširno i bez ukazivanja na problem nasilja u porodici i lošeg funkcionisanja nadležnih institucija.
STOLNJACI I LAKTOVI: U dnevniku je emitovan i promo prilog o tuzlanskoj solani, snimljen na nekoj proslavi u krugu fabrike, što se da zaključiti po stolnjacima na stolovima za kojima stoje ljudi naslonjeni na laktove.
KONSTANTNE MUKE S REDOSLIJEDOM VIJESTI: Isto tako je dan kasnije, osmog novembra, urednica Svjetlana Vučetić priču o ekološkoj katastrofi u blizini Mostara, gdje deset dana građane zasipa crvena prašina iz fabrike za preradu boksita, stavila tek u drugi plan naspram priče o političkim koalicijama. Tek u 14. minuti tematizirana je presuda o diskriminaciji u dvije škole pod jednim krovom. Informacija o ubistvu djeteta u Kaknju nije tretirana tokom cijele sedmice u vrhu vijesti, što je apsurdno s obzirom koliko je to velika tema i koliko pitanja otvara. Javni mediji u ovoj situaciji moraju da izvrše pritisak na nadležne i dobiju odgovore na pitanja zašto se ovako nešto dešava, šta i kako rade institucije, kakva je kaznena politika…
MINUS SEDMICE
(Ne)obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma i napad na aktiviste koji su to pokušali uraditi u Banjaluci nije važna informacija za BHT 1.
PLUS SEDMICE
Teško ga je naći u ovoj sedmici.
Ocjena: 3
UPOREDNA ANALIZA
Urednici ova dva javna servisa propustili su u prvi plan staviti informacije koje su od velikog značaja za javnost a tiču se diskriminacije, nasilja u porodici, nefunkcionisanja institucija, kriminala zbog kojeg strahuju građani… Zato smo slušali izvještaj za izvještajem o koalicijskim pregovorima. Federalna televizija ima još jedan veliki problem, njihovi prilozi često zvuče i izgledaju kao da smo se vratili u osamdesete. Novinari i urednici jednostavno moraju savladati nove tehnike snimanja, montaže i izvještavanja. Ovako je skoro pa negledljivo i za one starije, a nema nikakve šanse da privuku novu generaciju.
Na kraju, moram primijetiti zanimljiv trend u javnim emiterima koji je bio više nego vidljiv ove sedmice. Priče o ugroženim radničkim pravima, o građanima koji žive na rubu, u drugi plan su gurnute pričama o političkim koalicijama i uspješnim preduzećima koja su u većinskom vlasništvu države. Nadajmo se da ovo ne znači da javne servise kontrolišu političari…
Autor/ica 👤tačno.net
