Bajtal: “Dobro je, biće i gore”

Povezani članci

• Dnevna doza lirike sutra u Zvonu
• Dennis Gratz: Osigurati održavanje izbora u Stocu pod direktnim nadzorom CIK-a
• Hrvatski sabor je velikosrpsko sijelo
• Nedemokratsko ponašanje Turske i podanički odnos BiH
• INTERVJU DR. ZDRAVKO GREBO: ‘Josipović i Kosor prihvatili bi raspad BiH’
• Muzej ratnog djetinjstva obilježio šesti rođendan

Izbori su politička utakmica i građani odlučuju za koji će tim navijati. No, problem u BiH je veliki procenat apstinenata, koje je teško motivisati da učestvuju u izbornom procesu. Vladajućim političkim strankama takvo stanje odgovara, budući da imaju istrenirano glasačko tijelo. Stoga, građani moraju preuzeti odgovornost i učestvovati na izborima, jer neizlaskom daju glas za one koji su već 20 godina na vlasti, poručili su sagovornici u ovosedmičnoj “Temi TV1”.

Nikolina Veljović ugostila je Sanju Vlaisavljević, direktoricu Centra za kulturu dijaloga, Esada Bajtala, filozofa, sociologa i pisaca, Zekerijaha Smajića, politčkog analitičara i eksperta za pitanja evropskih integracija, te Daria Novalića, glavnog i odgovornog urednika magazina Start BiH.

Brojni analitičari procjenjuju da će ova izborna kampanja u BiH biti najprljavija do sada. Počela je 12. septembra, a prema izvještaju CIK-a BiH, prvih sedam dana proteklo je u fer odnosima. Je li to očekivano?

Novalić ističe da se političari oslanjaju na slabo pamćenje naroda. “Posljednjih sedam do deset dana daće nam razlog zbog kojeg ćemo ih pamtiti”, smatra Novalić. Smajić upozorava da u bh. društvu ne postoji isprofilisano biračko tijelo, te da ljudi glasaju na osnovu emocija, etničke ili stranačke pripadnosti.

“Bojim se da ćemo se nakon 12. oktobra vratiti u 1996. godinu”, mišljenja je Smajić.

Sanja Vlaisavljević mišljenja je da su u početku kampanje svi akteri mirni, te da ispipavaju teren i osluškuju šta drugi protivkandidati pričaju, kako bi u kasnijim debatama mogli reći nešto više.

“No, problem su politički programi u kojima nema ništa”, upozorava Vlaisavljević.

Esad Bajtal smatra da političke aktere čini opreznim majska prirodna katastrofa, te februarski protesti i da u početku pokušavaju biti oprezniji.

“No, ima dovoljno vremena da pokažu svoje politikantsko lice”, navodi Bajtal. Upozorava da je razlog apstinencije, između ostalog, i veliko siromaštvo u BiH i pad na dno posljednjih 20 godina.

“Ljudi više nemaju snage i ne vjeruju da se bilo šta može promijeniti”, dodaje Bajtal.

No, Smajić ukazuje da su samo izbori jedina mogućnost za promjene.

“Drugi način je puč, no mi nemamo talente za to, niti istorijsko iskustvo”, ističe Smajić.

Sanja Vlaisavljević govorila je i o ulozi nevladinog sektora u motivisanju birača. Upozorava da se većina bh. nevladinih organizacija ponaša elitistički poput političkih partija koje kritikuje.

“Bilo bi neuporedivo bolje da se građani edukuju i da se radi na podizanju svijesti da aktivno participiraju u društvu. Građani treba da se osjećaju bitnim, da mogu nešto doprinijeti”, smatra Vlaisavljević.

Bajtal upozorava i na bezvoljnost kod apstinenata, dok Novalić ističe da na određeni način oni koji izađu na izbore imaju veće pravo da razgovaraju ili se kritički odnose prema politici.

“Glasaj pa talasaj”, poručuje Novalić.

Smajić smatra da bi se obaveznost izlaska na izbore trebalo regulisati zakonskim putem.

“To je praksa u gotovo svim nacionalno i etnički podijeljenim zemljama. No, mi nismo sposobni za to, jer nemamo glasačku masu koja bi u državnom Parlamentu mogla usvojiti takav zakon”, navodi Smajić.

Ukazuje i na odgovornost međunarodne zajednice za stanje u BiH.

“Oni su nas inaugurirali u nedemokrate i bijednike. Zašto međunarodna zajednica ne podrži političke stranke građanski orjentisane, mlade, nove političare?”, dodaje on.

Između ostalog, bilo je riječi i o predizbornim obećanjima i programima stranaka. Smajić upozorava na floskule na predizbornim plakatima i ističe da političke stranke ne obećavaju konkretan način za bolji život. “Nude posao na način na koji su i do sada radili, pa smo jedna od najsiromašnijih zemalja. Naprosto, političke partije se ne spuštaju do interesa čovjeka”, mišljenja je Smajić.

Novalić ukazuje da veći dio političkih partija nije ispunilo svoje predizborne programe. No, navodi, na oktobarskim izborima prav glasa ima oko 100.000 mladih ljudi, koji su tek stekli punoljetstvo. To su internet generacije, koje dobro pamte šta političari obećavaju.

Političari u inostranstvu, navodi Smajić, obećavaju mjerljive stvari koje mogu ostvariti, dok domaći političari obećavaju “kule i gradove”, a ne ispunjavaju gotovo ništa.

Bajtal smatra da nije nemoguće da bi se stvari u državi mogle promijeniti ukoliko bi se zakonski regulisalo pitanje izlaska na izbore.

“U tom slučaju pružila bi se šansa da 60 posto onih koji sada ne izlaze na izbore nadglasaju 40 posto istreniranih glasača”, ističe Bajtal.

Vlaisavljević smatra da bi se u tom slučaju učvrstila snaga pobjednika, no sumnja da bi došlo do značajne promjene preferencija prema političkim strankama.

Sagovornici generalno ne vjeruju u promjene nakon izbora. Bajtal ističe da je obrnuti optimista. “Dobro je, biće i gore”, poručuje. Smajić ponavlja bojazan da ćemo se vratiti 18 godina unazad.

POGLEDAJTE VIDEO.

(Vijesti.ba/TV1)