Božica Jelušić: Stavak o odlaženju

Izdvajamo

• Čovjek potire i poriče zakon involucije, vazda želi biti u središtu pozornosti, dominirati zonom uspomena. Čak i u ljubavnim vezama traju te trakavice odlaska, ponovnih vraćanja,džepnih drama i bura u čaši vode. Drago je čovjeku vjerovati da je uzrokom nečije patnje, suza mu je orden, a uzdah pečat na vlasničkoj povelji. Vjeruje da će ostati krater na mjestu njegova odlaska. Da će svijet postati turobnije i pustije mjesto, da ga neće iz sjećanja otpustiti "dužnici njegovi". Ali nije tako, zaista nije.

Povezani članci

• Protiv „južne znanosti“ o jeziku i književnosti
• VEDRANA SEKSAN PROGLASILA 56. FESTIVAL MESS OTVORENIM
• Mehitaristički samostan u Beču – mjesto rođenja jezika Južnih Slavena
• Druga međunarodna konferencija „Gradimo mostove u obrazovanju odraslih“ u Mostaru
• Ne znam vam ja o tome ništa
• Sjećanje na Dubravka Lovrenovića – Braudelovo odijelo

Foto: aliza razell

List se otkine od grane, kad dođe vrijeme. predajući svoju sudbinu u ruke vjetra. Cvijet sklopi latice i uvene, klas se prigne k zemlji, rasipajući zrnje na mjestu gdje je ponikao. Kišnica nađe krivudav put do dna klanca, stara se jabuka osuši i raskoli,rajčica istrune na kolcu, krumpiri u trapovima puste beskrvne bijele klice, smežuraju se i nestanu.Loza se skvrči u čokot poradi zimskog predaha, ptice odlete, gujavice se uvuku pod korijenje a bjelouške pod stari pod u Dvoru, gdje ima nabijene zemlje, dobre za zimski san.Da i ne govorim o gljivama ili oblacima. Gljive će prekonoć preplaviti cijelu pokrajinu, podići živopisne klobuke, doseći divovske razmjere, a potom, kad se snađeš i pronađeš svoj specijalni zakrivljeni nož i kotaricu, već su ispustile crnu tekućinu nalik gnojnici i vratile se pod ledinu. Oblaci, skupljeni u fantastične formacije, predivni u svojim brokatima i svilama zahvaćenim večernjim ognjem, praminjanju kao dronjci na horizontu, dok zapisiješ stih u njihovu vječnu slavu.