Vojno-redarstvena akcija i političko-crkvena reakcija

Izdvajamo

• Ta zar im, i msgr. Ivasu i misnom mu suslužitelju vojnom ordinariju msgr. Jezerincu, i njihovim bivšim (F.Tuđman), sadašnjim (T.Karamarko) i budućim (K.Grabar-Kitarović?) vrhovnim (političkim) zapovjednicima, te ostalim stranačkim i ideološkim istomišljenicima načičkanim oko Privremenog Oltara Privremene Crkve Gospe Velikog Hadezenj…, pardon, Hrvatskog Krsnog Zavjeta, svojim gromoglasnim nedolaskom u Knin nisu presudili baš ti naši (da li još uvijek i njihovi?) oslobođeni i, ako se i varam lijepo zvuči, od njihove prljave politike slobodni generali – karizmatici?

Povezani članci

• Božica Jelušić: ULAZNICA ZA CIRKUS ILI RUPA NA RUBU ŠATORA
• Dino Mustafić: VICTIMIZERS
• Zašto si psi ližu j**a? Zato što mogu
• JEZICI I NACIONALIZMI
• Pristajanje na pustaru
• Oliver Frljić: Cenzura u Krakovu izraz društvene nespremnosti za suočavanje s najmračnijim epizodama vlastite istorije

foto Novi list

Piše: Darko Kaciga Dubrovčanin

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Knina održanoj 11.06.2014., uoči Dana Grada i njegova „nebeskog zaštitnika“ sv.Ante, napokon su, nakon što su se izredali gotovo svi hrvatski gradovi i općine, počasnim građanima i Grada Knina proglašeni generali Ivan Čermak, Ante Gotovina i Mladen Markač. General (u ratu) i biznismen (prije i poslije rata) Čermak je svoj izostanak na svečanosti opravdao „bolešću“; general i poratni biznismen Gotovina kao da se u zadnji čas odlučio pa je u odjeći u kojoj se zatekao ipak skoknuo do obližnjega mu Knina; dočim se general i hadezeovac Markač spremno odazvao i prigodno odjenuo najsvečanije odijelo. Po završetku svečane sjednice generali su u društvu gradonačelnice Josipe Rimac (HDZ) i njezinih gostiju gospodina Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a, te potpredsjednika Sabora RH dr. Željka Reinera (HDZ), a koji su slučajno baš toga dana bili na proputovanju kroz Knin, otišli na svečani ručak.

Kao što znamo, general Čermak je još prvostepenom, a ostala dvojica nedavnom drugostepenom presudom haškoga suda oslobođeni su pravne, a time posredno i političke (udruženi zločinački poduhvat) i vojne (prekomjerno granatiranje Knina) odgovornosti za svoju vojničku ulogu i akcije poduzete u vojno-redarstvenoj operaciji (VRO)„Oluja“, kojom je vojno poražena srpska paradržava na hrvatskom teritoriju i odnosno područje (osim istočne Slavonije i Srijema) reintegrirano u pravno-politički sustav Republike Hrvatske. Kao što ne znamo, jer „nitko“ u hrvatskoj (pa ni srpskoj, pa ni bosanskohercegovačkoj) ni ondašnjoj ni današnjoj, ni poziciji ni opoziciji, ni pravnoj ni političkoj znanosti, ni ideološki predodređenoj ni liberalno ne(pred)određenoj, ni novinarskoj ni inoj inteligenciji, neće odnosno nema hrabrosti spoznati, a i prilikom nedavnog boravka u Zagrebu na to je eksplicite ukazao gospodin sudac Theodor Meron, predsjednik haškoga suda (ICTY) i predsjednik drugostepenog vijeća koje je oslobodilo generale Gotovinu i Markača – da su tom presudom oslobođeni odgovornosti samo i jedino konkretni vojnici, odnosno zapovjednici oslobodilačke hrvatske vojske; ali ne ni onodobna ni ovodobna hrvatska politika, a ponadasve ne kreatori onodobne hrvatske politike, prije svih svemoćni ondašnji predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, drugi u hijerarhiji ondašnje vlasti; a za koje je zapravo, kao stvarne prvo- i drugooptuženoga i bila pisana optužnica tužiteljstva na čelu s gospođom Carlom del Ponte. Ta politika i ti političari bi izvan svake „razumne“ sumnje, da im u međuvremenu nije definitivno presudila biologija, bili osuđeni i to zasigurno na osjetno duže kazne, od prvostepeno izrečenih 24 godine izvorno tek četvrtooptuženom generalu Gotovini. A vjerojatno bi još toliko dobili kao prvo- i drugooptuženi i u procesu tzv.“hercegovačkoj šestorci“. Tu politiku i te političare sudac Meron i njegov haški tribunal nije oslobodio ni pravne, pa dakako ni političke odgovornosti za zločine koje su prouzročili prije, u toku i nakon „Oluje“, i nesmetano ih čine sve do danas. Nalazeći za to „teorijsko“ uporište ponajprije baš u zlouporabi, odnosno pogrešnoj interpretaciji sadržaja, značenja, obuhvata i dosega haške odnosno Meronove oslobađajuće presude.

Tom presudom je dakle, između ostaloga i između ostalih, i najkarizmatskiji general Ante Gotovina oslobođen i za „prekomjerno granatiranje Knina“. Na koje me uvijek asociraju oni nezaobilazni HTV-ovi kadrovi VBR-a koji s kamionske prikolice za „Oluje“ negdje iz okolice „dejstvuje“ po, pretpostavljam, Kninu. I baš na taj isti VBR (višecijevni bacač raketa), odnosno na permanentnu kanonadu iz tog VBR-a permanentno me tijekom cijelog svog „beskrajnog“ trajanja asocirala „propovijed“ odnosno političko bogohuljenje s oltara msgr. Ante Ivasa, biskupa jedne i jedine držav(otvor)ne Crkve u Hrvata, na nesuđenoj „svetoj misi“, a zapravo hadezenjarskom kloeroustaškom skupu, središnjem događaju središnje službene i državne i vjerske, odnosno državnovjerske, odnosno vjerskodržavne proslave   Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, održanoj i ovogodišnjeg petog kolovoza u Kninu, još ovu godinu u Privremenoj Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u prostoru tvornice DIV (ex TVIK), ali zato dogodine, na dvadesetogodišnjicu „Oluje“, sigurno (bosanski: bezbeli) u dovršenoj i besprijekorno upicanjenoj velebnoj Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, najnovijoj promašenoj (u vjerskom, i ekonomskom, i političkom smislu) nekretninskoj megainvesticiji Crkve u Hrvata. Dočim je vojničina Gotovina pucao po okupiranom Kninu rasturajući u paramparčad zločinačku četničku paravojnu tvorevinu, za što ga je nadležni međunarodni civilni sud oslobodio, a mogu povjerovati i u Boga koji bi mu oprostio eventualne usputne grijehe; dotle sam „ko-amen-u-očenašu“ siguran, da, ako zaista postoji Bog i to baš onaj kojega bi trebao propovijedati msgr. Ivas, da mu zbog onih razarajućih plotuna u obrnutom i potpuno vjerski (ekumenski), i politički (nacionalno), i ekonomski (demografski) pogrešnom pravcu: iz odavno oslobođenog Knina po ostatku ostataka još uvijek tužne, čemerne i obesmišljene u svojoj slobodi i od ljudi (Srba) i od stvari (njihovih kuća i imanja) Krajine, kad on dođe pred Njegov sud (jer za zločinstva ove vrste teško da će se ikad oformiti pravno, a na žalost nije izgledno ni političko sudište ni u Jadnoj Našoj ni u Haagu), da mu ne gine beskrajno druženje s Luciferom, Mladićem, Amfilohijem i ekipom u devetom krugu pakla.

Ili se možda ipak varam? Ta zar im, i msgr. Ivasu i misnom mu suslužitelju vojnom ordinariju msgr. Jezerincu, i njihovim bivšim (F.Tuđman), sadašnjim (T.Karamarko) i budućim (K.Grabar-Kitarović?) vrhovnim (političkim) zapovjednicima, te ostalim stranačkim i ideološkim istomišljenicima načičkanim oko Privremenog Oltara Privremene Crkve Gospe Velikog Hadezenj…, pardon, Hrvatskog Krsnog Zavjeta, svojim gromoglasnim nedolaskom u Knin nisu presudili baš ti naši (da li još uvijek i njihovi?) oslobođeni i, ako se i varam lijepo zvuči, od njihove prljave politike slobodni generali – karizmatici? Zapravo, ovo s generalskom apstinencijom odnosno samovoljom već prelazi granice moga najoptimističkijeg očekivanja, te se ozbiljno počinjem pitati dokle će hadezenjare trpjeti da im jedan polupismeni legionar više nego sumnjive prošlosti uporno, od prvoga dana po oslobađanju iz haškog pritvora trbuhozbori o „okretanju budućnosti“, pa do nedavnog banaliziranja te budućnosti u smislu da je za jednu i jedinu, svetu, ponosnu i neprikosnovenu Hrvatsku najvažnija stvar „stvoriti društvo u kojem se može časno i od svojeg rada proživjeti svoj životni vijek“, da bi sve to, primitivac jedan, još počeo i sprovoditi u praksi u njegovim tunogojilištima, pa na svečano proglašenje počasnim građaninom Slavnog Kraljevskog I Tuđmanovog Grada Knina dolazi u odjeći koja mu zaudara na, što bi Splićani rekli, „friškinu“; a niti dva mjeseca iza toga nepristojni nezahvalnik ne udostojuje se više niti pomoliti se (u oba značenja: prisustvom i molitvom) na središnjoj proslavi kako Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, tako i Dana hrvatskih branitelja? Ma kakve to on, isluženi francuski odnosno internacionalni odnosno anacionalni legionar-plaćenik, zapravo, kad se hadezenjarski državotvorno razmisli, i ima suštinske odnosno dubinske veze s tom pobjedom i tim hrvatskim braniteljima?  O onome Čermaku ne isplati se ni trošiti riječi, njemu je biznis vazda bio daleko ispred i iznad Domovine, ali Markaču, osvjedočenom „našem“ čovjeku, zaista je krajnje vrijeme da izađe iz Gotovinine sjene, prestane biti talac njegovih lijevo-liberalnih zas(t)ranjivanja, i vrati se na jedini za Hrvatsku ispravni put, a to je put koji nam je zacrtao blagopočivajući Otac Domovine (falsificirani) doktor i general (JNA) Franjo Tuđman, kojim utrtim putom danas prti njegov zemaljski namjesnik Tomislav, a sutra bi već mogla i papisa Kolinda. Čime bi Hrvatska cijelom svijetu, pa i šire, dokazala de je definitivno emancipirana u svakom pogledu, od antifašističkog do seksističkog.

Za svaki slučaj da ja ipak pozdravim kako u zadnje vrijeme običavam: Mrš kreroustašiji, sloboda (hrvatskoj) naciji!