Akademski treći entitet

Izdvajamo

• U isto vrijeme u Mostaru je pretučen profesor Slavo Kukić. S njegovim stavovima se čovjek može slagati ili ne, ali činjenica da je pretučen jedan profesor u sred bijela dana i to na fakultetu je dovoljna da alarmira cijelo društvo. Aparthejd je postao akademska činjenica. Akademsko i intelektualno se u ovoj tački potpuno razilaze. Akademije postaju isturene ispostave političkih stranaka i(li) desničarskih ideologija. Stvaranjem ovakvih akademija, javnost se uči na aparthejd kao normalnu pojavu. Zašto nas čude dvije škole pod jednim krovom kad imamo četiri akademije pod jednim krovom? Aparthejd odozgo (akademije) je vezan za aparthejd odozdo (škole). Još je jedino sredina ostala normalna. A, upravo ta sredina dobije batine palicom u sred bijela dana jer ne blagosilja ratnog zločinca. Takva su, nažalost, djeca naših nacionalističkih akademija. Drugačiji ne mogu biti. Učili ih profesori logi(sti)ke: svakom svoje. Konačno je formiran akademski treći entitet. Majka SANU može zadovoljno trljati ruke.

Povezani članci

• Počasno Srce Sarajeva dodijeljeno Isabelli Huppert
• Na putu za Srebrenicu
• Neuspjeh? Sramota? Da, ali čija?
• Farisu Količiću nagrada u Višegradu
• Zvonimir Nikolić: Neću dopustiti da me Čović protjera iz mog Sarajeva
• Sutra počinje 14. Međunarodni festival komedije “Mostarska liska”

Konačno je formiran akademski treći entitet. Majka SANU može zadovoljno trljati ruke.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

U BiH, zemlji koja je najviše u ovom dijelu Evrope ogrezla u klerikalizmu, akademije nauka/znanosti i umjetnosti niču kao gljive poslije kiše. Koncept nacionalnih akademija znanosti i umjetnosti se u BiH izrodio u koncept nacionalističkih akademija znanosti i umjetnosti. Stoga se nameće pomalo blesavo pitanje: kakva je to nacionalistička nauka i kakva je to nacionalistička umjetnost. I nameće se odgovor: to su kvazi-znanost i kvazi-umjetnost, i to funkcionalizirane.

ANU RS koja postoji da stvara background ideološkim i aparthejdnim idejama u istom takvom entitetu, Republici Srpskoj. Ova akademija je poznata po tome što slavi genocid kao civilizacijsku tekovinu naroda kojeg mnije da predstavlja. Njeni akademici su podrepe muhe velikosrpskih političara. Nakon što je osnovana ANU RS, bošnjački i hrvatski nacionalisti su se osjetili diskriminirani i odlučili da osnuju svoje ANU-e. Otuda u BiH akademije niču kao gljive poslije kiše. Prijete čak i da prestignu privatne visokoškolske ustanove koje su postale najunosniji biznis. Dakako, nakon lanaca trgovine kineskom tekstilnom robom.

Tako je osnovana prvo BANU. Mustafa Cerić i Muamer Zukorlić su odlučili da imaju svoju akademiju. Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti je tako postala prvi para-državni projekt nakon ANU RS. A, Ferid-Kauzalni-Muhić koji je u jednom od književnih časopisa mudro zaključio da svaki pjesnik mora biti psiholog, ali svaki psiholog ne mora biti pjesnik, je postao glavna perjanica te akademije sastavljene sve od akademskih veličina od kojih jedna profesorica koja je penziju zaradila na UNSA ima objavljenu knjigu – kuhar. Tu je i neizostavni Muhamed Filipović direktor i profesor logi(sti)ke omiljeni režimski čovjek koji uvjek u maniru dobrog djedice glumi žrtvu režima. Nakon što je iznio stavove o Gavrilu Principu, BANU-ovci su se našli u čudu jer su Filipovića pozvali zbog njegovih ideoloških stavova koje vrlo često mijenja, a ne zbog naučnog opusa. Ali, tako to biva kad se akademije formiraju da se zadovolje nacionalistički apetiti.

Onda su velikohrvati odlučili da moraju imati svoju akademiju, pa je u Mostaru osnovana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Za razliku od republičkosrpske i bošnjačke, ova akdemija postoji da ljudima ponudi znanosti i umjetnost – hrvatsku. Doček Daria Koridća u Busovači na kojem su prisustvovale sve same perjanice HDZ-a je bio predigra za osnivanje HAZU. Dragan Čović, fan ratnih zločinaca i vječiti krivooptuženi mučenik je odmah izabran za akademika, a upravo ti ad-hoc akademici bivaju izabrani kako bi novokomponovane turbo-folk akademije bile u potpunosti pod stranačkom kontrolom. HAZU nema “dugačku” tradiciju kao ANU RS i BANU pa joj se nema bogzna šta još dodati. A, kako je počela primanjem u članstvo šefova desničarskih stranki koji su samo dan ili dva ranije dočekivali velikomučenika koji je osuđen za najteži ratni zločin u Ahmićima, imat će se šta i vidjeti.

Na kraju, te akademije se samo zovu znanstvene a ustvari su administrativni odjeli klerofašista za ispiranje mozga.

Blesava je, stoga i izjava iz HAZU da imaju namjeru surađivati s drugim akademijama u BiH za stvaranje bolje budućnosti. Logika im je, dakle, sljedeća. Ne mogu zajedno biti u jednoj ozbiljnoj akademiji pa su se podijelili u tri. Onda će te tri akademije surađivati. U isto vrijeme u Mostaru je pretučen profesor Slavo Kukić. S njegovim stavovima se čovjek može slagati ili ne, ali činjenica da je pretučen jedan profesor u sred bijela dana i to na fakultetu je dovoljna da alarmira cijelo društvo. Aparthejd je postao akademska činjenica. Akademsko i intelektualno se u ovoj tački potpuno razilaze. Akademije postaju isturene ispostave političkih stranaka i(li) desničarskih ideologija. Stvaranjem ovakvih akademija, javnost se uči na aparthejd kao normalnu pojavu. Zašto nas čude dvije škole pod jednim krovom kad imamo četiri akademije pod jednim krovom? Aparthejd odozgo (akademije) je vezan za aparthejd odozdo (škole). Još je jedino sredina ostala normalna. A, upravo ta sredina dobije batine palicom u sred bijela dana jer ne blagosilja ratnog zločinca. Takva su, nažalost, djeca naših nacionalističkih akademija. Drugačiji ne mogu biti. Učili ih profesori logi(sti)ke: svakom svoje. Konačno je formiran akademski treći entitet. Majka SANU može zadovoljno trljati ruke.